Dragan Lazukić: Glavni krivac za veliki ‘šušur’ u malom mistu

Lazukić je osoba koja se u dvadesetosatnome radnom ritmu rasteže između svojih vlasnika, državne administracije, lokalnih čelnika i menažerije koja mora udovoljiti svim potrebama gostiju.

Pretvorimo prekrasni Hvar u uspješni Hvar, moto je s kojim je luksemburški Orco Property Group prije otprilike godinu dana prema pionirskom modelu javno-privatnog partnerstva krenuo u ostvarivanje ambicioznih zamisli na našem najsunčanijem otoku. Koje je dočekano s mnogo skepse. Ovih dana, međutim, vidi se koliko su ambiciozni početni planovi zapravo bili skromni – od najave ulaganja od 47 milijuna eura danas se došlo do iznosa od 130 milijuna eura.

Neće se rušiti i iznova graditi tri nego pet hotela, a svih devet će u iduće tri godine potpuno promijeniti izgled i ponudu. Ugovorna odredba o ulaganju 600 milijuna kuna u pet godina već danas djeluje kao preskromna obveza investitorima koji ne kriju da razmišljaju o znatno većim iznosima i duljim rokovima.

Hvar je danas jedno od najvećih gradilišta u Hrvatskoj i mjesto koje se iz dana u dan najdrastičnije mijenja. Ne samo u fizičkom smislu. Prošle zime otok prvi put nije spavao zimskim snom, a sve što je napravljeno sugerira da ‘mrtvih zima’ više neće biti. Plan je cjelogodišnje poslovanje, koje će potpuno promijeniti navike i način života lokalnog stanovništva. Mnogi su odbili ići na duga studijska putovanja kako ne bi morali napustiti kućnu radinost kao dopunski izvor zarade. Dosadašnju usporenost Hvara mijenjaju i novopristigli mladi turistički menadžeri, koji poslovno odjeveni trčkaraju među lijenim turistima i pomalo zbunjenim domorocima, dajući novi ritam drevnom gradiću.

Tipično mediteranski, jedni uživaju u promjeni, drugi ‘grintaju’ i opiru se na sve načine, misleći da im duša i tradicija nestaju pred očima. I prvi obnovljeni hotel Riva, otvoren prošle subote, podijelio je Hvarane zbog svojih osebujnih rješenja. Noćenje u hotelu koji umjesto zidova u sobama ima prozirne staklene stijene, čak i u sanitarnom čvoru, sad umjesto 225 kuna ‘vrijedi’ 225 eura. A pod prozorom cijelu noć trešti glazba iz bara Carpe diem, koji se godinama pokušava protjerati s Rive. Tek će sada biti problema, misle neki Hvarani.

Kako god bilo, taj hotel s 46 soba i osam apartmana prvi je hrvatski hotel koji je ušao u grupaciju Small Luxury Hotels of the World. Još važnije, to je prvi turistički objekat koji Hvaru daje barem dimenziju više i pretvara ga u top destinaciju za bogatiju i zahtjevnu klijentelu.

Glavni krivac za veliki ‘šušur’ u malom mjestu zove se Dragan Lazukić. On je svojom inicijativom i upornošću natjerao čelne ljudje Orca da razmisle o Hvaru kao idealnome mjestu za ulaganje, on je danas predsjednik Uprave Sunčanog Hvara i osoba koja se u dvadesetosatnom radnom ritmu rasteže između svojih vlasnika, državne administracije, lokalnih čelnika i menažerije koja mora udovoljiti svim potrebama gostiju.

Na njegovu licu iščitava se izraz koji govori da unatoč svim objektivnim i subjektivnim problemima, otporima i neshvaćanjima, stvari krupnim koracima idu naprijed.

• Dobro je, stvari se razvijaju i idu željenim tokom i mislim da će ići sve brže i sve lakše – kaže Lazukić – a to je osobito važno jer smo tek na početku velikog zahvata. Nismo se upustili u kratkotrajnu poslovnu avanturu niti odrađujemo jednu u nizu epizoda, ovdje je u pitanju dug i ozbiljan posao.

Dragan Lazukić je Bosanac, u Sarajevu bi rekli raja, izdanak onog najljepšeg i najpozitivnijeg što se pod tim podrazumijeva. Rođen je u Doboju prije 41 godinu, a diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu 1990. godine. U ratnim strahotama nije htio sudjelovati pa se 1992. godine otišao na kruhom na Zapad. Osvanuo je u Švicarskoj, ali to je bila prolazna epizoda od nekoliko mjeseci, nakon koje je otišao u Prag koji mu se učinio najpogodnijim za početak ozbiljnog posla. Pomogao je i nagovor prijatelja.

Dvije godine radio je na manje značajnim poslovima u gradu koji se otvarao i mijenjao geometrijskom progresijom. Upoznao je sredinu, naučio češki i engleski jezik i pripremio se za ozbiljniji posao. Našao ga je 1994. godine u Orco grupi, koja je Prag izabrala za poslovno sjedište odakle je namjeravala ambiciozno kretati dalje na Istok, ulažući ponajprije u turizam i nekretnine.

Radeći cijelo vrijeme u Pragu dogurao je do mjesta financijskog direktora i člana Izvršnog odbora Orca. S tih pozicija stigao je na Hvar da realizira vlastitu ideju za koju je pridobio glavnog dioničara Jeana Françoisa Otta i druge suvlasnike. Hrvatsku je vidio kao prosperitetnu sredinu za ozbiljnija ulaganja, najbolju od država nastalih na području bivše Jugoslavije, a Hvar kao idealnu destinaciju visoke kategorije.

• Ma, naravno, nećemo imati samo hotele najviše kategorije. Ima tu mjesta i za visoke četiri zvjezdice, ali niže od toga ovaj grad i otok ne zaslužuju. Istina je da Hrvatska ne može imati mnogo takvih destinacija, ali baš Hvar za to ima potencijal. Uostalom, mi uopće ne računamo samo na strance – kaže Lazukić.

Velika prednost Dragana Lazukića u poslu je poznavanje mentaliteta i shvaćanje sredine koja mu je poprilično bliska, ali u koju je, ipak, došao kao stranac. Mnogi su se pozabavili i prebrojavanjem njegovih krvnih zrnaca, tražili slaže točke u biografiji. Ali, ništa od toga nije spriječilo brzu socijalizaciju i Lazukića danas već u dobroj mjeri doživljavaju kao domaćeg čovjeka. Fino je ‘ispelagao’ i bosanski naglasak. Stvorio je krug poznanika i prijatelja koji mu pomažu da sve lakše funkcionira.

Zanimljivo, Dragan Lazukić iz teškog, prljavog rata u Bosni i Hercegovini ne nosi veće ožiljke. Nitko iz obiteljskog i kruga prijatelja nije nastradao, ništa značajno od osobne imovine nije izgubio. To smatra osobitom srećom, koja mu je pomogla da se ne promijeni kao čovjek. Poslovno je čvrst i odlučan, uporan, pun energije, a srdačan i druželjubiv, ugodan u trenucima opuštanja.

Svi koji su s njim ostvarili kontakt imaju samo riječi hvale, a u krugu poslovnih ljudi već je stekao ugled neupitnog financijskog stručnjaka. I novinari ga ocjenjuju visokim ocjenama, hvale njegovu otvorenost i pristupačnost, iako spada u kategoriju poslovnih ljudi koji se ne guraju pred fotoaparate i mikrofone. U javnost izlazi kad je to nužno, a privatni život voli sakriti od javnosti.

Zna se da je potkraj prošle godine preselio obitelj u Split. Supruga Švjetlana, rođena Sarajka koja je od šeste godine živjela u okolici Kutine i poslije studirala u Zagrebu, ostavila je geodetski posao i u cijelosti se posvetila kćerkicama Andrei (9) i Mirjani (2). Kad poslovi dopuste žive zajedno u elitnome splitskom predjelu Meje. Split je svima, klimatski i po temperamentu ljudi, ugodnije mjesto za življenje od inače predvognog Praga, pa obitelj Lazukić planira trajniji boravak podno Marjana. Planiraju se i osobne investicije u nekretnine, ali to zasad zbog poslovnih obveza ostaje pomalo u drugom planu.

Privatni planovi sasvim su u skladu s poslovima koje Orco namjerava razvijati u Hrvatskoj. Iako, logično, poslovno potpuno diskretni Lazukić najavljuje kako Orco u Hrvatsku nije došao na kratkotrajan izlet i kako je posao na Hvaru tek prvi korak. Već sada je izvjesno širenje poslova dalje po Dalmaciji, ali o tom potom. Kad za to dođe vrijeme, kaže Lazukić.