Ukrajinski ‘gosti’ smanjili potrebu za domaćim sezoncima

Pomoćna radna snaga iz inozemstva, koju neki hotelijeri prijavljuju kao goste, i drastična štednja na radnoj snazi u hotelima smanjile su ovogodišnje potrebe za sezonskom radnom snagom. Unatoč tome, potražnja za sezoncima prvi put je veća od interesa nezaposlenih osoba za sezonski rad u turizmu. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, ove godine hotelijeri i ugostitelji tražili su oko 17 tisuća sezonaca, a nedostaje ih 500-tinjak. Razlog tome turistički stručnjaci vide u sve većem broju uvozne radne snage koja se zadovoljava nižim primanjima, ali i u drastičnoj štednji na radnoj snazi.

U Hrvatskoj, kao i u inozemstvu, sve je češća pojava ‘all inclusive’ hotela u kojima se gost sam poslužuje i time poslodavac ‘skida’ 40 posto konobara s plaće, šefovi recepcije rade paralelno u nekoliko hotela i sve češće jedna osoba obavlja više različitih poslova. Novi vlasnici čim prije žele vratiti uloženo i prvi su na udaru radnici, dok pritom usluga pati. Nekad su u hotelima radila djeca direktora, za svakoga je bilo posla, dok je danas nemoguće naći nosača prtljage i u hotelu sa pet zvjezdica.

Poslodavci se iz godine u godinu bune da preko posrednika teško nalaze kvalitetan radni kadar, posebice dobre kuhare, konobare, čistačice i sobarice, ali svejedno ih zapošljavaju, jer nemaju izbora. Lokalno stanovništvo pak ne želi više biti izravljivano, većina kuhinja u hrvatskim restoranima preko ljeta nema klimatizacijske uređaje, a od sezonaca se u kuhinji očekuje da rade 15 sati. Promatranje prema strukturi zanimanja, najveća potreba u ovoj sezone iskazana je za sobaricama, konobarima, pomoćnim kuharima, KV kuharima i čistačicama. Poslodavci koji zapošljavaju sezone na pomoćnim poslovima ne uvjetuju stručnu spremu ni dob.

Najveći broj osoba koje se zapošljavaju u sezone su mlade osobe srednje stručne spreme do 35 godina, što ne isključuje i zapošljavanje nezaposlenih osoba srednje dobi s visokom stručnom spremom koje su dulje u evidenciji Zavoda. Svi sezonski radnici koji odlaze na rad u sezone uglavnom imaju osiguran smještaj (obično zajednički) kod poslodavca. Dolaskom stranih vlasnika i menadžera povišili su se i kriteriji, pa tako sobarice i čistačice već moraju pasivno poznavati dva svjetska jezika, dok se od kuhara često traži i 60 mjeseci iskustva, kao i specijalna znanja ‘a la carte’.

Animatori se uglavnom uvoze iz inozemstva; najčešće su to osobe iz Rumunjske, Bugarske i zemalja bivšeg SSSR-a, koje se mogu zadovoljiti niskim plaćama. U Hrvatskoj postoji mnogo kvalificiranih mladih osoba koje su završile Kniževno-umjetnički fakultet i trenutačno su bez zaposlenja, a mogli bi vrlo kvalitetno obavljati taj posao. Sve to ugrožava našu borbu da povisimo cijenu rada u turizmu, koja je s obzirom na proširene plaće i dalje vrlo niska. U hotelima postoje kolektivni ugovori prema kojima je poslodavac dužan zadovoljiti uvjete sezonaca, kao i radnika na neodređeno vrijeme, no njihova prava se redovito krše.

Sezonci tako nezadovoljni odlaze kući i više se ne vraćaju. Organizirali smo nekoliko seminara u suradnji s Ministarstvom turizma i web portala Moj posao i Posao.hr, na kojima sam redovito isticao da, budu li i dalje tražili način da izguraju sezone, poslodavci nikada neće dobiti kvalitetu, a niti očekivanu zaradu. Na prvome mjestu se oduvijek nalazio odnos prema gostu, a nezadovoljni radnik ne može ispuniti takav uvjet.

Među najtraženijim sezoncima su kuhari, no prilikom njihova zapošljavanja postoji nelojalna konkurencija. Njihovi prihodi su, naime, najčešće prijavljivani na tri do četiri tisuće kuna, a ‘na ruke’ dobivaju od osam do dvanaest tisuća. To je u svakom slučaju loša konkurencija poslodavcima koji pošteno prijavljuju radnike. Sve veću opasnost našim sezoncima predstavlja i uvezena radna snaga iz istočnih zemalja, koja se u Hrvatskoj zadovoljava mnogo manjim primanjima. Prošle godine je u turističkom sektoru uvezeno oko 420 radnika koji su radili kao kuhari, animatori i pomoćna radna snaga u kuhinji.

Smatramo da nema potrebe za uvozom radne snage kad postoje osobe koje traže zaposlenje putem HZZ-a. Uz malu obuku i edukaciju u Hrvatskoj bi mogli raditi vrlo kvalitetni sezonski radnici, ali stranim menadžerima je lakše uvesti radnu snagu nego educirati Hrvate. Postoje izuzeci kao što je turistička grupa Valamar, koja mnogo ulaže u edukaciju svojih kadrova, a jedan od reprezentativnih hotela koji imaju korektni odnos sa sezoncima je Babin kuk u Dubrovniku.

Ove je sezone u turističkim tvrtkama kojima upravlja Valamar zaposleno oko 2.700 radnika, a kako bi gostu osigurali najbolju moguću uslugu, sezonski i stalni radnici prolaze različite oblike stručnog usavršavanja i edukacije tijekom godine. Intenzivno razdoblje obuke traje od veljače do svibnja, pri čemu se posebna pažnja posvećuje edukaciji višega i srednjeg menadžmenta u području komunikacijskih i prodajnih vještina i rukovođenja, koji svoja znanja potom prenose na sve radnike u društvima.

Ove godine u pripremi i realizaciji brojnih stručnih edukacija Valamar je poseban naglasak stavio na zaposlenike hotelskih operacija u restoranu, kuhinji i na recepciji, koji su prema prilagođenim programima pohadali tečajeve stranih jezika, tečajeve za aranžiranje i ukrašavanje jela i interijera, obuku s područja kulinarstva, implementacije HACCP-a, informatičke tečajeve te različite stručne seminare u organizaciji Hrvatske udruge hotelijera.

Vrlo je važno educirati stalne, ali i sezonske radnike. Ponekad nam sezonski radnici dolaze i iz drugih krajeva Hrvatske, tako da je usklađivanje njihovog znanja i iskustva s našim prijekom potrebno. Sezonske radnike nastojimo što više uključivati u edukativne procese, a i oni se vrlo rado odazivaju. Najveća dubrovačka hotelska kuća Dubrovnik-Babin kuk počela je stipendirati učenike-dubrovačke Turističke i ugostiteljske škole, a ove godine Dubrovnik-Babin kuk stipendira 17 učenika (10 kuhara, šest konobara i jednoga hotelsko-turističkoga komercijalista), koji su započeli praktičnu nastavu u ožujku ove godine.

Prema ugovoru o stipendiranju, učenici su obvezni tijekom školovanja obavljati praktičnu nastavu u Dubrovnik-Babinom kuku, s kojim po završetku školovanja potpisuju ugovor o radu. Godišnje se u svim odjelima hotelskih operacija u Babinom kuku (recepcija, domaćinstvo, restoran, kuhinja, održavanje) zapošljava oko dvije stotine sezona, od kojih se više od osamdeset posto svake godine vraća u kompaniju, a radnici se najčešće traže putem Zavoda za zapošljavanje iz Dubrovnika.

Domaći vlasnici i menadžeri daleko su bolji i manje su spremni na taj način izigrati zakone. Svjesni su i akcije Borba protiv rada na crno i znaju da bi im takav način poslovanja donio loš ugled i slabije poslovanje. To se najbolje prije nekog vremena moglo primijetiti u hotelu Borik, koji pripada Falkensteiner grupi gdje su strani menadžeri komunikaciju sa svojim podredenima sveli na svoj ili na engleski jezik. U borbi protiv takvog ophođenja s radnicima dobili smo podršku ministra turizma Božidara Kalmeta i Sabora, koji su se složili da je naš službeni jezik hrvatski i da ga strani menadžeri, ako ga ne znaju, trebaju naučiti ili platiti prevoditelja. No, i dalje se takve situacije u hotelima događaju.

Najviše sezona traže turističke tvrtke Sunčani Hvar, Regent Hotel iz Zagreba, Grand Hotel Lav u Splitu te agencije adriatica.net i Generalturist. U hotelima pod stranim vlasnicima sve su češće i jelovnici pisani na stranim jezicima, a nije rijetko da su hrvatska autohtona jela poput dalmatinske pašticade iz njih izbačena i zamijenjena nacionalnim jelima zemalja iz kojih dolaze strani gosti. Na stranim jezicima raspisuju se i natječaji za posao i pišu obavijesti na zidnim panoima hotela.

Tražili smo u tom pitanju pomoć Vlade, no menadžer na sve to ima pravo, on ima svoj biznis prijavljen na Trgovačkom sudu i u tom smislu može raditi što hoće. No, valja zamisliti da na isti način hrvatski menadžer radi u Njemačkoj i sve podredi hrvatskom jeziku i njegovoj baštini. U roku od 24 sata više ne bi bio na istoj poziciji. Trenutačno razgovaramo s poslodavcima koji su spremni sezonicima ponuditi korektne ugovore na određeno vrijeme, a zauzvrat im pomažemo u pronalaženju stručnih kadrova. No, oni također moraju znati da će u te kadrove i dalje trebati ulagati.

Jednako razmišlja i Zdenko Mičić, koji se ne slaže s tim da u Hrvatskoj nema kvalitetnih radnih kadrova u turizmu. Često se traže polovična rješenja, pa se na pozicije šefa sale i kuhinje dovode stranci koji su plaćeni deset do petnaest puta više od Hrvata. S druge strane, turistički sektor je najlošije plaćen, pa na nekim mjestima novi naraštaji lokalnog stanovništva više ne žele raditi i ta se mjesta također otvaraju za strance. Hrvatskoj poslodavac automatski dobiva zaposlenika koji je informatički pismen i zna barem jedan strani jezik, što je za neka zanimanja u turizmu i više nego potrebno. Često poslodavci zapošljavaju i lokalno stanovništvo, jer su upravo ti zaposlenici najjeftiniji budući da nema troškova smještaja, hrane i prijevoza.