Piše: Sandra Babić

Sertićev izum pokretnog plakata zaštićen je na svjetskoj razini, zbog čega je tvrtka Moving Board, čiji su suvlasnici Tarik Filipović i Jurica Pevec, postala jedini ponuđač takvog tipa oglašavanja u svijetu.

Vanja Sertić nije ni sludio da će mu ispijanje pića u jednom indonezijskom kafiću označiti daljnji tijek poslovne karijere. U to vrijeme bavio se uvozom egzotičnog namještaja iz Indonezije i tijekom jednoga poslovnog posjeta toj zemlji uočio je nekolicinu lokalnih momaka koji su na leđima nosili drvene table na kojima je bilo izrezbarenog ime jednog od domaćih restorana.

Pomislio je da bi prizor bio još uočljiviji kad bi tabla bila osvijetljena, što ga je nadahnulo da nakon povratka u Zagreb napravi nacrt za nešto što će se pretvoriti u prvi, izvorno domaći medij oglašavanja, koji će ubrzo proputovati gotovo cijeli svijet. Naime, nakon Njemačke, Slovenije, Bosne i Hercegovine, tvrtka Moving Board nastavila je osnivati podružnice u New Yorku i Novom Zelandu.

Takozvane Moving Boardove ili pokretne plakate čini glavna kutija izrađena od plastike i pleksiglasa, remen ili pojas za nošenje te oglas koji na svojim leđima poput naprtnjaca najčešće nose studenti, posebno pripremljeni za taj posao. Ti takozvani promotori odjeveni su u posebnu reflektirajuću odjeću tvrtke Moving Board, kako bi brand bio prepoznatljiv i ‘likom i djelom’.

Pokretni plakati napravljeni su tako da svojim dimenzijama odgovaraju ljudskoj tjelesnoj konstituciji, dakle 60×145 centimetara i nisu teži od 9 kilograma kako bi ih nosači bez prevelikog napora mogli nositi i nekoliko sati. Unutar kutije se nalaze katodne cijevi koje osvjetljavaju oglas, pomoću čega je taj medij oglašavanja uočljiv i u večernjim satima – govori ekonomist Sertić i dodaje da sve dijelove Moving Boardova namijenjene domaćem tržištu, izrađuju hrvatski proizvođači, dok ih za inozemno tržište, da bi se skratio put od proizvođača do klijenata u EU, izrađuje tvrtka osnovana u Njemačkoj 2004. godine.

Sertić je svoj izum patentirao 2003. godine u Zavodu za intelektualno vlasništvo, a zahtjev za zaštitu Svjetske organizacije za zaštitu intelektualnog vlasništva (WIPO) odobren je u Ženevi, zbog čega je tvrtka Moving Board, s vlasnicima Vanjom Sertićem, Tarikom Filipovićem i Juricom Pevec, postala jedini ponuđač takvoga tipa oglašavanja u svijetu.

Prednost takvog oglašavanja jest i to što razdavanje medijske poruke nije ograničeno ni prostorom ni vremenom, pa oglas može doslovno ‘došetati’ do klijenta, zajedno s ljudima koji ga nose, promotorima, može se s njima popričati, a oni pritom mogu dijeliti i letke u vezi s nekim proizvodom ili uslugom – pripovijeda Sertić.

No, iako je te tvrđnje potvrdilo istraživanje agencije Puls za kompaniju Pliva, prema kojemu je zamijećenost pokretnih plakata iznosila 64,2 posto, a medij oglašavanja ocijenjen ocjenom 3,85, domaće kompanije inovaciju u njenim počecima nisu dobro prihvatile.

Danas imamo velik broj klijenata i na domaćem tržištu, ali nam je jako što su hrvatske kompanije bile tako skeptične prema konceptu pokretnih plakata s obzirom da je riječ o vrlo učinkovitom mediju oglašavanja – kaže Vanja Sertić, koji je upravo zbog slabijeg odaziva klijenata na domaćem ‘terenu’ odlučio izaći na njemačko tržište gdje je s tvrtkom GMB potpisan franšizni ugovor.

U Njemačkoj se danas nalazi takozvani head office i dogovaraju se svi poslovi namijenjeni europskom tržištu. Prema navodima Vanje Sertića, Nijemci su otvoreni inovacijama, posebno u oglašavačkoj industriji koja je zasićena već poznatim rješenjima.

Lakše je ugovarati poslove iz Njemačke, pa se tamo i preselio operativni dio, dok je ‘znanje’ ostalo u Hrvatskoj gdje živimo moji poslovni partneri i ja. Pokretna plakata su tamo spremno prihvatile tvrtke poput Deutsche banke, Footlockera, Deutsche Telecoma i German Wingsa, a ponuda ima sve više – objašnjava direktor Sonitusa za čijim je izumom porastao interes i domaćih klijenata, za koje je dosad obavljeno više od 70 kampanja. Nakon Njemačke, ubrzo je uslijedilo otvaranje tvrtke u Americi, točnije New Yorku, gdje posluju neposredno preko tvrtke Moving Board USA, otvorene uz pomoć američkog predstavništva HGK-a. Trenutačno na američkom tržištu traže strateškog partnera za promociju u ostalim američkim državama, dok je u Novom Zelandu partner već odabran. Hrvatska tvrtka je tako u nepune četiri godine poslovanja svoju inovaciju uspjela plasirati na tri kontinenta, a izgledno je širenje i u Italiju i Francusku.

Jako nam je bitno tko nam je strateški partner, budući da držimo do svog ugleda i nastojimo, dok smo još praktički mlada tvrtka, izgraditi prepoznatljiv i stabilan brand jednog od rijetkih izvorno hrvatskih proizvoda koji su se u kratkom roku uspjeli plasirati na strano tržište – izjavio je Vanja Sertić.

Klijent sam bira vrijeme i lokaciju te broj pokretnih plakata, iako se medij najčešće može pronaći na frekventnim trgovinama i ulicama velikih gradova gdje je koncentracija potrošača najveća. Promotori se angažiraju u prosjeku 4 sata, dok se cijena po plakatu oglašavanja naplaćuje u iznosima koji variraju ovisno o zemlji oglašivača.

Logično je da cijene oglasa prilagođavamo standardima stanovništva. Tako će cijena četiri sata reklamiranja na jednom Moving Boardu njemačke klijente stajati 180 eura, one s Novog Zelanda 432 australska dolara, dok će hrvatske kompanije morati izdvojiti 450 kuna – nabrava Sertić, koji nije htio odati s koliko prometa raspolože njegovih nekoliko tvrtki. Njemačka poduzeća, priznaje direktor, u prosjeku izdvajaju 80 tisuća eura za kampanju, a prosječna je popunjenost primjerice 300 pokretnih plakata oko 25 posto.

Tako je u jednoj kampanji za Deutsche Post angažirano 250 promotora, koji su bili raspoređeni na više od 150 lokacija ispred poštanskih ureda diljem Njemačke – prisjeća se Vanja Sertić.

Moving Boardovi, osim što će proputovati svijet, prema planovima trojice vlasnika uskoro će doživjeti i neke izmjene. Prema riječima direktora, namjera im je pokretne ploče opremiti zvučnicima koji će emitirati promotivne poruke i koristiti novu tehnologiju osvjetljavanja. Tako će se u skoroj budućnosti moći na tim pokretnim kutijama izmjenjivati i slike proizvoda koji se reklamira.

Iako na početku razočaran uslijed nedostatka susretljivosti na hrvatskom tržištu, danas Vanja Sertić tvrdi da je iznimno ponosan što su on i njegovi suradnici uspjeli napraviti nešto čime se Hrvatska u svijetu može samo ponositi.

Nedostaci tog medija mogu se sažeti u činjenicu da su najučinkovitiji tijekom večernjih sati, posebice kad ulicama prođe veći broj promotora, dok učinkovitost opada ovisno o broju promotora i veličini publike. No, svakako valja priznati da gusjenica ‘nosača’ reklama može učiniti mnogo više za kompaniju nego druge vrste medija, posebice onih statičnih. Vrijednost je tim veća s obzirom na to da medije nosi predznak ‘hrvatske kvalitete’.