Home / Biznis i politika / Dvije vijesti iz brodogradnje

Dvije vijesti iz brodogradnje

Ekonomija je došla u stanje privremene ravnoteže. Dovoljan je mali poticaj da stvari krenu dobro, ali jednako je velik i rizik da se dogodi ubrzano urušavanje.

Najprije je objavljeno da su predstavnici 16 hrvatskih tvrtki, proizvođača brodskih opreme, u Zagrebu potpisali ugovor o isporuci opreme za dva tankera koje će graditi ruska brodogradilišta. A onda je iz Stockholma stigla vijest da je švedska kraljica Sylvia krstila tanker izrađen u splitskom brodogradilištu.

Prva vijest je pozitivna, jer se s velikom vjerojatnošću može tvrditi da će proizvođači opreme u konačnici zaraditi izvozeći dijelove u Rusiju. A to što je švedska kraljica razbila flašu šampanjca o bok tankera izrađenog u Splitu samo je finale još jednoga gubitakog posla hrvatske brodogradnje. Svaki put kad neko domaće brodogradilište isporuči nekome tanker – cijenu gubitka na tom poslu plaćaju porezni obveznici.

To je samo jedan od sve brojnih primjera kako se u 2006. godini, kao rijetko do sada, sudaraju optimistički i pesimistički signali. Stječe se dojam da je ekonomija došla u stanje privremene ravnoteže. I sad je pitanje u kojem će smjeru ‘klackalica’ prevagnuti. Dovoljan je mali poticaj da stvari krenu dobro, ali jednako tako postoji i velik rizik da se dogodi ubrzano urušavanje trenutačne krhke makroekonomske stabilnosti. Odgovornost Vlade tim je veća.

Jedan od dobrih primjera jest tržište radne snage. S jedne strane, nezaposlenost u svibnju 2006. je 6,8 posto niža nego u isto vrijeme 2005. godine. To zvuči dobro dok se ne dozna da je otprilike u isto vrijeme broj zaposlenih u industriji pao 1,7 posto. Sve je više tvrtki koje najavljaju smanjenje proizvodnje. Primjer je tvornica Croatia baterije, koja će do kraja godine ugasiti proizvodnju svjetiljki. Na desetine hrvatskih tvrtki istovremeno sele proizvodnju u Srbiju, koja je povlaštena pri izvozu u Rusiju, a koja je pak obećavajuće tržište.

Zbunjujući su podaci iz turizma. S jedne strane ističe se podatak da će sezona biti 5 posto bolja od prethodne, a s terena stižu podaci o podbačaju od 9 posto manje turista. Vlada kao da ne želi primijetiti ni hladno vrijeme koje će pogoditi domaću prehrambenu industriju.

Direktor europskog ureda MMF-a Deppler govori o povoljnom vanjskom okruženju za rast, a istovremeno upozorava kako će se trendovi u budućnosti pogoršati i da ‘Hrvatska ne bi smjela takvu situaciju dočekati previše ranjiva’. MMF-ovci hvale državni proračun zbog ukroćenoga budžetskog deficita, a u isto vrijeme Sabor na prijedlog Vlade potpuno neodgovorno oprašta 700 milijuna kuna nogometnoj mafiji i tako šalje signal da je poželjno i društveno prihvatljivo ne plaćati poreze. I to u vrijeme kad u susjednoj Italiji jedan Maradona ostaje bez skupocjenog sata koji su mu oduzeli poreznici zbog nekoga staroga neplaćenog duga državi.

Premijer Sanader hvali se rastom izvoza od 17,4 posto, ali prešućuje da je istovremeno uvoz povećan brže (18,2 posto).

U par dana skupilo se pozitivnih signala: INA i MOL na korak su do ulaska u sarajevski Energopetrol. Islandani ulažu u turistički razvoj Dugog Rata. Zadarska luka Galženica trebala bi zaposliti 1.000 radnika. Gotovo propala tvrtka Maraska ofenzivno se vraća na tržište. Nexe grupa bez problema prikuplja 700 milijuna kuna za daljnji razvoj…

Istovremeno stižu brojni dokazi kako je zdravstvo pred slomom, poduzetnici sipaju dokaze o sve većoj korumpiranosti u državnim tijelima i tvrtkama kad je riječ o namještanju javnih natječaja. A i rijetki optuženi za ‘muljaže’ u državnim strukturama oslobađaju se optužbi. Umirovljenici dodatno uoči izbora ucjenjuju HDZ božićnicama, država će se dodatno zadužiti za isplatu duga penzićima, kuna je sve jača – izvoznici su sve više pogođeni. Otkriva se da je pruga od Varaždina do Osijeka pred zatvaranjem. Hendl-Liderov indeks poslovnog optimizma pokazuje prvi znak hlađenja…

Čitatelj bi od kolumnista očekivao jasan odgovor kada to ide hrvatska ekonomija i što bi trebao učiniti. Treba biti pošten pa priznati da je to u ovom trenutku doista teško prognozirati. Možda je najlukaviji iskusni Žarko Kraljević, koji je upravo sredinu 2006. godine odabrao da tržištu ponudi na prodaju svoj Diners po nevjerojatnoj cijeni od 160 milijuna eura. On diplomatski objašnjava kako je sada ‘najpovoljnija financijska prilika za prodaju’. Umjetnost biznisa je u tome da se osjeti kad je konjunkturalni val na vrhuncu. Tada se najbolje zarađuje na optimističima koji ne vide da slijedi pad, odnosno, kao što to mekano kažu na burzama: ‘faza korekcije’.