Preuzimanja i spajanja 2006.

Akvizicije i udruživanja obilježavaju 2006. godinu, a uz od ranije interesantni bankarski sektor, intenzivna prodaja tvrtki ili njihovo spajanje očekuju se u području maloprodaje, prehrambene industrije, IT-a, osiguranja te u graditeljstvu i preradivačkoj industriji. Takva predviđanja daju brojni hrvatski konzultanti, a da je akvizicijski val zahvatio Hrvatsku potvrđuju i ovogodišnji podaci: u prvih pet mjeseci provedeno je 29 akvizicija i spajanja, najavljenje su prodaje Dinersa, Tiska, Lura Pića te još petnaest drugih kompanija, dok je u cijeloj 2005. godini u Hrvatskoj realizirano 30 akvizicija i udruživanja, a 17 tvrtki je privatizirano. Osim prema broju transakcija, ova godina mogla bi biti rekordna i prema njihovoj veličini. Naime, vrijednost svih akvizicija i udruživanja, uključujući i privatizaciju, u prošloj je godini prema podacima PriceWaterCooperhouse iznosila oko 800 milijuna dolara, dok bi samo ovogodišnja prodaja Plive, dogodi li se, prema nekim najavama mogla premašiti dvije milijarde dolara.

Svojevrsni bum akvizicija, smatra Željko Perić, vlasnik konzultantske kuće Caper, bio je očekivan, s obzirom na to da su u Hrvatskoj svi sektori prilično usitnjeni. Kako se zemlja otvara, sve hrvatske tvrtke postat će dio jedinstvenoga europskog tržišta, a čak i naoko veliki igrači na hrvatskom tržištu postat će uskoro mali na jedinstvenom EU tržištu. Slijedom toga, razumljivo je da tvrtke putem akvizicija, kao najbržeg načina rasta, nastoje poboljšati svoju tržišnu poziciju i postati cjenovno konkurentne – objašnjava Željko Perić, koji dalju konsolidaciju očekuje u sektorima poput Maloprodaje, Prehrane, Bankarstva, Osiguranja, Informatičke tehnologije. Prema njegovim riječima, konsolidacija se neće zaustaviti na sektorskoj razini u Hrvatskoj, već će se proširiti geografski i izvan granica Hrvatske.

S njim se slaže i Vladimir Preveden, direktor konzultantske tvrtke Roland Berger, koji navodi da je ovogodišnji porast preuzimanja kompanija posljedica utrke koja se vodi za regionalno vodstvo u Jugoistočnoj Europi. Nakon što su zapadnoeuropske tvrtke ušle u Srednju i Istočnu Europu (CEE regiju), tamo više nema dovoljno meta za preuzimanje. CEE tržišta postaju u sve većoj mjeri uređena, pa se fokus mnogih europskih kompanija premjestio na područje Jugoistočne Europe, koja je s oko 30 milijuna stanovnika izrazito važna regija i pitanje je tko će tu biti prvi. Svaka pojedina zemlja te regije premala je kao zasebno tržište, pa međunarodne kompanije kod prodora na ta tržišta imaju regionalan pristup. Zbog geografskog položaja i stupnja razvijenosti, hrvatske kompanije imale su dobru šansu uključiti se u privatizaciju tu regionalnu utrku, ali većina njih nije prepoznala priliku, tako da postaju mete preuzimanja stranih kompanija. Stoga bi rezultat konsolidacije tih tržišta mogao biti taj da mnoge hrvatske tvrtke, umjesto da postanu centar poslovanja za regiju, budu ispostave ili mjesta proizvodnje stranih kompanija – zaključuje Preveden.

Osim što hrvatske kompanije nisu osigurale pozicije na drugim tržištima regije, kad su akvizicije u pitanju, smatra Krešimir Lipovščak, partner u TPA Horwath, nisu bile previše aktivne ni na vlastitom tržištu i prije su imale defenzivan stav. Većina hrvatskih igrača nema dovoljno vlastitoga kapitala za akvizicije unutar Hrvatske, iako su upravo oni najzainteresirani za spajanje unutar domaćeg tržišta, bilo radi podizanja cijene za nekoga kasnijeg ulagača, bilo radi zaštite tržišne pozicije, a još k tome najbolje poznaju poslovanje svoje ‘mete’ – objašnjava Lipovščak te dodaje da se hrvatske akvizicije izvan zemlje očekuju utoliko ako su stranci, vlasnici hrvatskih poduzeća, zainteresirani da koriste domaće tvrtke kao ‘vozila’ ili ‘motore’ kupnje (zbog blizine, poznavanja jezika, itd.) kod ulaganja prema van. U Hrvatskoj, pak, navodi da se dalja konsolidacija može očekivati u trgovackom i financijskom sektoru, gdje će manji igrači biti ‘pojedini’ ili propasti.

Iako podaci PWC-a za 2005. godinu ne pokazuju preveliku brojčanu prednost stranih ulagača u odnosu na domaće kad su akvizicije u pitanju (16 : 14), strani investitori prednjače kad se u obzir uzme vrijednost investicija – gotovo sve velike kupnje tvrtki provele su strane kompanije. S druge strane, interes stranaca za tvrtke koje prodaje HFP jenjava. Stranci su prošle godine sudjelovali samo u jednoj od 17 privatizacija, ali ne treba sumnjati da će se zanimljivi privatizacijski ‘kolači’ poput preostalih udjela HT-a i Ine uskoro naći u stranom vlasništvu.

Kao razloge zašto hrvatske tvrtke, za razliku od primjerice slovenskih, nisu bile aktivnije u akvizicijama, kako u zemlji, tako i izvan nje, Jonathan Cooper, direktor u Ascendant Capital Advisorsu Hrvatska, navodi dva: menadžment koji nema dovoljno iskustva i slab pristup kapitalu, odnosno činjenica da se vrlo malo hrvatskih kompanija odlučilo izaći na burzu i tako skupiti novac za investicije. On tvrdi da je ovo definitivno najaktivnije razdoblje u Hrvatskoj kad su akvizicije i udruživanja u pitanju, a jedan od osnovnih razloga za to je početak pregovora s EU, čime su hrvatske kompanije postale interesantnije mete. Osim dolaska ulagača sa Zapada u Hrvatsku, Cooper očekuje da će se pojaviti i investitori iz Rumunjske i Bugarske, i to u području Maloprodaje i Distribucije.

Interes za M&A, prema Prevedenovom mišljenju, mogao bi se nakon intenzivnih ulaganja i zauzimanja pozicija u industrijama kao što su pivarska, financijske usluge, telekomunikacijska i turizam okrenuti prema preradi vačkoj industriji i graditeljstvu, a nakon velikih kompanija, kao ulagači u Hrvatskoj, kako je rekao, pojavit će se srednje velika i mala poduzeća (SME).

I u sektoru Maloprodaje hrane i pića, smatra Vanja Radeljić senior konzultant u A. T. Kearneyu, vodit će se prava borba za rast. Nekim tvrtkama u tom području upitan je opstanak, a egzistenciju u tom slučaju osigurat će jedino prodajom većem od sebe ili možda udruživanjem – smatra Vanja Radeljić, koja očekuje i nastavak akvizicija u bankarskom sektoru, jer u Hrvatskoj još egzistira respektabilan broj manjih i srednjih banaka.

Uz usitnjenost hrvatskoga gospodarstva te početak pregovora s EU-om, postoji i mnogo drugih dodatnih razloga zbog kojih akvizicije i spajanja u posljednje vrijeme pune novinske stupce. Dio kompanija odlučio je orijentirati se na core djelatnost, primjerice Lura, neke su zbog prevelike koncentracije na tržištu prisiljene na prodaju, kao što je slučaj s Tiskom i Splitskom bankom, dio ih je prisiljen prodati se jer su se našle na ‘meti’ velikih korporacija poput Plive, a neki vlasnici kompanija jednostavno su donijeli odluku da je ova godina najbolje vrijeme za unovčavanje truda uloženog u tvrtku. Osim toga, kako objašnjava Lipovščak, akvizicije se katkada odvijaju prema principu spirale, pa kad stigne jedan kupac, on povlači sa sobom još akvizicija – to može biti konkurencija toga kupca ili tvrtke koje prate kupca, primjerice dobavljači. U svakom slučaju, ove godine, a najvjerojatnije i idućih nekoliko, akvizicije i udruživanja bit će dio svakodnevice na hrvatskoj gospodarskoj sceni.

Izvor: Darija Batić i Katarina Petek, Usluge poslovnog savjetovanja PricewaterhouseCoopers Zagreb, Hrvatska