Slaviti uspomenu na velikog znanstvenika Nikolu Teslu koji je zadužio svijet, davati potporu Miroslavu Radmanu, znanstveniku aktivnu i priznatu u svijetu, nije samo lijepa nego i vrlo potrebna gesta.
Volim jutarnje šetnje sa svojim biglovima Benom i Lolom. Naročito u sunčana jutra, kad uživam u toplim zrakama i tišini grada koji se tek budi. Udišem zrak punim plućima šećući Maksimirskom šumom ili zagrebačkim parkovima i uživam gledati kako se moji kućni ljubimci pretvaraju u prave love, njušeci ispod svakog lista, okrećući svaki žir i trčeci veselo šumskim puteljcima. Te me šetnje opuštaju i pripremaju za još jedan dan pun obveza, ali i prilika. No, jednog sam jutra u nevjerici ugledala prizor slomljenih grana cijelog niza tek zasađenih mladih breza i borova uz Ulicu Medveščak. Ne razumijem koji je poriv mogao nekoga nagnati da su stavno trga grane tek olistalom drveću. Alkohol, bijes, agresija ili nešto četvrto? Što ljudje može natjerati na tako okrutan čin?!?
A istoga jutra, nakon šetnje, prelistavajući dnevni lisak našla sam na članak o mladim matematičarima koji su netom osvojili nagradu na informatičkom natjecanju u Americi. Tekst odaje priznanje za rezultat, ali i za uloženi trud i, gle čuda, navodi imena i prezime mladih genijalaca, ali i nešto o njima, njihove hobije, slobodne aktivnosti i stvari kojima se bave i koje ih zanimaju. Sport, glazba, kompjutori. No, radim čitam i komentare na on line izdanju. Većina komentatora članka ponosna je i zadovoljna uspjehom mladića i djevojaka s MIOC-a (ugledne matematičke srednje škole), ali svako malo nade se i netko tko nam želi pojasniti da ‘to natjecanje i nije neki prestižni i težak nivo’ i da to ‘nije baš takav uspjeh’. Zavist? Ljubomora? Ili?
Moja je prva pomisao bila: ovi mladi ljudi koji su osvojili nagradu, vrijednu i značajnu, sigurno nisu noću trgali grane drveću. Umanjivanje nečijeg uspjeha nije rijetko niti je išta novo u našoj zemlji. Povijest nam potvrđuje da smo imali vrhunske inovatore, znanstvenike i svjetski vrijedne stručnjake koje nismo i ne znamo niti danas cijeniti. Koji je trud potreban da se obilježi godina Nikole Tesle? Koliko tek (niskih) udaraca na Miroslava Radmana od kada znanje i uspjehe želi ostvariti u Hrvatskoj (i za Hrvatsku)! Primjera ima još, jer tu, na žalost, ne prestaje naš loš odnos prema tuđem uspjehu i vrijednosti.