U pravu načelno vlasti pravilo falsa nominatio non nocet, što znači da nije presudno kako nešto nazovemo, nego o čemu se stvarno radi. U tom smislu, ako i nazovete nešto posudom a stvarno je riječ o zajmu neće biti nikakvih štetnih učinaka i sudovi će smatrati (ako do postupka dođe) da je riječ o zajmu.
O čemu je uistinu riječ? Kod posudbe se mora vratiti upravo ono što se na posudbu i primilo, pa je pravi primjer posudba knjige u knjižnici. Kod novca se vraća ista količina ili količina uvećana za kamatu (interes), a to nisu iste novčanice koje su dane i zato je riječ o zajmu. Naravno, pravno je moguće ugovoriti baš i posudbu novca, ali bi to bio slučaj u kojemu se uzme određena količina novčanica (lako ju je identificirati po serijskim brojevima, nekad i drugim oznakama) i tad se obveza ispunjava povratom upravo tih istih novčanica, što je u praksi stvarno vrlo rijetko.
To znači da bi osoba koja ugovara baš posudbu novca (ali i bilo koje druge zamjenjive stvari koje se daju u zajam) kao atipičan slučaj mora voditi računa da tu ugovornu volju jasno naglasiti, kako bi se isključila svaka mogućnost drukčijeg tumačenja ako dođe do bilo kakvog prijepora, i da se nipošto ne osloni samo na naziv ugovora iz kojega bi bilo razvidno da je riječ o posudbi.
Ako se na sudu ne bi uspjelo dokazati (a teret dokaza je na tužitelju) da je riječ o posudbi, tada bi druga strana svoju obvezu ispunila vraćanjem određene količine stvari iste vrste i ne bi bio moguć nikakav dodatni zahtjev. Naprotiv, dokaže li se da je riječ o posudbi, obveza ne bi bila ispunjena vraćanjem drugih novčanica, i dužnik bi trpio posljedice tzv. dužničkog zakašnjenja (npr. zatezna kamata). I posudba i zajam uređeni su odredbama Zakona o obveznim odnosima koji se primjenjuje od 1. 1. 2006. godine.
