Prošlotjednom odlukom Glavne skupštine karlovačke tvrtke Tekstil obustavljena je likvidacija započeta 1. veljače 2002. godine, nakon što su dugovi dosegnuli 28,5 milijuna kuna a blokada računa već je prelazila 5,5 milijuna kuna. Tekstil će i dalje poslovati kao dioničko društvo i, što je važnije, s odblokiranim žiro-računom i velikim poslovnim ambicijama glavnoga dioničara i predljudijskoga direktora Ivana Bačića.
Za višegodišnje poslovanje Tekstila, koje je završilo likvidacijom, teško se može reći bilo što pozitivno: trgovačku tvrtku zastarjele konceptije snašla je k tome pretvorba i privatizacija prema ‘hrvatskom modelu’, što je preraslo u višegodišnju agoniju sa stalnim otpuštanjem zaposlenika, žestokim sukobima sa sindikatom, stvaranjem krajnje negativnog imida u javnosti te, naposljetku, poslovnom impotencijom. Trgovao je u to vrijeme Bačić sam sa sobom, pošto je među ostalim uvoznici-dobavljačima Tekstila bila i njegova zagrebačka tvrtka Skrb, ali, prema Bačićevim riječima, Skrb je imao tek beznačajnu ulogu u poslovanju Tekstila koji je tonuo. Može se reći da je Bačić u paraliziranom poslovanju Tekstila, bez dobavljača i kupaca, povukao zapravo maestralan potez usmjerivši rješenje potonule tvrtke u likvidaciju, a ne u stečaj.
Bačić je unatoč golemome dugu i blokadi računa imao neokrjenu značajnu imovinu Tekstila kao osnovu koja mu je omogućila da može uopće i pomisliti na likvidaciju, a ne na stečaj, u kojemu bi zasigurno svi bili na gubitku. Ovako je, kaže i sam Bačić, poslušao savjet svojega dotadašnjega revizora Svetislava Simića iz varaždinske revizorske kuće DTTC, i pokrenuo likvidaciju. Simić je imao odličan pregled stanja i imovine Tekstila, u kojoj je kapitalni objekt bila i ostala robna kuća Karlovčanka, s 15,5 tisuća četvornih metara korištena površine u središtu Karlovca, i kao ovlašteni likvidator s Bačićem u sjeni kao savjetnikom, krenuo u model kojim je Bačić ne samo očuvao svoj vlasnički udjel nego i cijelo poduzeće koje starta s novih pozicija.
- Aktivirali smo imovinu tvrtke u rješavanje dugova. To je značilo prodaju ili davanje u zakup prostora u robnoj kući, koja je uz poslovni krah i sama bila odbojna svojim socrealističkim interijerom. Pregovarali smo s glavnim vjerovnicima, ali preduvjet svega bilo je provođenje složenoga vlasničkog etažiranja prostora Karlovčanke. Kad smo tako etažiran prostor isparcelirali i sklopili ugovor s Gašpić-Almonom o temeljitoj preuređenju golemih prostora na više manjih jedinica, uslijedio je ulazak novih subjekata u Karlovčanku – kaže Simić.
Među prvima Raiffeisen banka uzela je na ime naplate duga u vlasništvo atraktivan prostor iznad 400 četvornih metara, za njom je došao Mercator i njegovi odjeli Intersport i Modiana. Slijedili su Iris, Image Haddad, Pletix, Entity, Zlatarna Celje, Sagovi, Kraš, Peko te mnogi drugi, a rastući sinergijski učinak privlačenja kupaca u Karlovčanku bio je i činitelj značajnog porasta cijena preostalih prostora za koje je interes rastao, pa je do danas više od 50 tvrtki otvorilo svoje prodajne prostore u robnoj kući. Sve ostale Tekstilove prodavaonice u Gradu bile su u zakupljenim prostorima u vlasništvu Grada i Tekstil ih je vratio još i prije likvidacije. Paralelno s ulaskom novih vlasnika i zakupoprimaca u robnu kuću, Tekstil je iz priljeva sredstava izdvajao u nužne velike zahvate adaptacije u što je na kraju, napominje Simić, zajedno s uređenjem i parceliranjem prostora, utrošeno približno 10 milijuna kuna. Uz daleko suvremeniji interijer robne kuće, posljedica ulaska novih tvrtki je i zapošljavanje, djelomice bivših Tekstilovih trgovaca.
