Pad je prije svega odraz prevelikih očekivanja, koja su kulminirala neočekivano snažnim rastom tržišnih cijena dionica u kratkome roku.
Više je nego očekivano da je nakon višemjesečnog rasta cijena dionica domaće tržište kapitala polako ušlo u ‘crvenu zonu’ koja bi, prema svemu sudeći, mogla potrajati još neko vrijeme. Naime, pad cijena većine domaćih dionica krenuo je početkom svibnja, u isto vrijeme kad su počele naglo padati cijene dionica na svjetskim burzama i burzama zemalja u okruženju.
Najviše su stradala tržišta Brazila i Indije, ali potom je korekcija poprimila globalne razmjere, a prema svemu sudeći ona još traje. Korekcija je bila donekle i očekivana. Naime, nije se moglo zamisliti da bi rast od 30 do 40 posto u razdoblju kraćem od godine dana, koliko je iznosio prinos na pojedinim tržištima u razvoju, mogao nastaviti. Naprosto iz razloga što na domaćim burzama gotovo i nije bilo vrijednosnica koje bi trenutačnim razinama poslovanja mogle opravdati daljnji rast cijena dionica.
To je potaknulo seljenje kapitala u manje rizične dionice, one na razvijenim svjetskim i europskim burzama (ako je i njih zahvatila korekcija, iako u mnogo manjem postotku) te dužničke vrijednosne papire, obveznice i trezorske zapise.
Postavlja se pitanje mogu li takve nagle korekcije rezultirati urušavanjem brzorastućih tržišta i proizvesti novu financijsku krizu. Iako je u globaliziranom i financijaliziranom svijetu sve moguće, zasad to vjerojatno ipak nije moguće. Prvi šok svakako nije bio bezazlen, ali stvari treba promatrati u vremenskom kontekstu. Naime, većina je brzorastućih tržišta (a u takva možemo ubrojiti i hrvatsko) tijekom posljednjih nekoliko godina rasla natprosječnim stopama rasta. To se naravno odrazilo i na domaće tržište dionica, na kojemu je tijekom posljednjih dviju godina zabilježen dosad neviden rast tržišnih cijena većine dionica.
