BIODIZEL, ETANOL, PLIN – nova goriva za stare automobile

U Stockholmu vozači koji voze na etanol ne plaćaju parking. Graz od 1994. koristi biodizel u javnom prijevozu, a neiskorišteni zemni plin bio bi dostatan za pogon svih automobila u Europi.

I u SAD-u biogoriva su sve popularnija: američki rent-a-car u kojemu su svi automobili na biodizel ko bioetanol u skoroj budućnosti zamijeni benzin, troškovi prilagodbe motora neće biti visoki, jer se etanol s benzinom može miješati u različitim omjerima – tvrdi Marko Melčić, direktor tvrtke Ethanol Vukovar. Danas u svijetu deset najpoznatijih proizvođača automobila proizvodi automobile s pojačanim dijelovima koji mogu voziti na gorivo E85, koje sadrži 85 posto etanola i 15 posto benzina. Za E 85 u automobil treba ugraditi odgovarajuće ventile i senzor.

Kao najveći proizvođač etanola, Brazil u 80 posto svojih automobila toči E85. Etanol koriste i Češka, Francuska, Njemačka, a najviše Švedska. Ford i Toyota proizvode FFV vozila (flex fuel vehicles), čiji motori mogu raditi na bioetanol, a švedska kompanija Scania proizvodi kamione i autobuse na etanol. U Stockholmu automobili koji voze na etanol ne plaćaju parkirna mjesta, a i oslobođeni su nekih poreza pri kupnji automobila.

Zoran Lulić, docent na Katedri za motore i vozila Fakulteta strojarstva i brodogradnje, kaže da se u svijetu danas uglavnom koriste mješavine etanola i benzina. Za male udjele alkohola na motorima suvremenih vozila nisu potrebne preinake, ali mješavinu s većim udjelom etanola mogu koristiti samo posebno prilagođeni motori. Za vozača to znači da u motor može uliti oba goriva čime se povećava sigurnost opskrbe, ali takve bi preinake na starijim automobilima, poput Zastave 101 ili Una, bile preskupe.

Osim bioetanola, zemlje EU već koriste biodizel kao zamjenu za naftne derivate. Zagrebački ZET također ima 105 autobusa koji bi mogli voziti na biodizel, kaže Snježana Fijan-Parlov, voditeljica Projekta uvođenja biodizela u Zagrebu iz tvrtke Ekoenerg pri Institutu za energetiku i zaštitu okoliša. U suradnji s Gradom Grazom, koja je već 1994. eksperimentalno koristila biodizel u autobusnom gradskom prijevozu i danas ima 140 autobusa na biodizel, Zagreb je prije tri godine počeo s projektom uvođenja biodizela u javni promet. Snježana Fijan-Parlov napominje da bi se od milijun i pol litara otpadnih jestivih ulja, koliko ih se sada godišnje sakupi i izveze u Austriju, 40 autobusa Zagrebačkom godinu dana moglo voziti na biodizel.

No, još prikladnija zamjena za benzin i naftni dizel bit će plin, tvrdi dr. Željko Marušić, profesor na Fakultetu prometnih znanosti.

• Tekući naftni plin mješavina je propana i butana. Trenutačno je najizglednija alternativa benzinu i ekološki je najprihvatljiviji. Zemnog plina kao energenta ima u izobilju, a preostat će ga i kad naftne nestanu. Samo neiskorišteni zemni plin, koji se na crpilištima naftne spaljuje ili pušta u atmosferu, dostajao bi za pogon svih automobila u Europi.

Prvi automobili nisu vozili na benzin, nego na etanol. Godine 1894. njemački inženjer Carl Benz projektirao je automobil s pogonom na špirit, odnosno etanol, jer u to vrijeme nije bilo benzina. Tek je kasnije John Davison Rockefeller otkrio naftu u Pennsylvaniji i napravio prve bušotine. Ishod je poznat – sljedećih stotinu godina automobili su vozili na benzin.

Etanol se ipak povremeno pojavljivao kao alternativa. Koristio ga je Adolf Hitler u Drugom svjetskom ratu, a kad je godine 1974. uveden naftni embargo, brazilski diktator Ernesto Geisel također je uveo etanol kao gorivo. Za Brazil, bogat šećernom trskom iz koje se proizvodi etanol, bilo je to tada idealno gorivo. Tih je godina, gotovo kao i danas, devedeset posto automobila u Brazilu vozilo na etanol.