Ekonomski stratezi HDZ-a i SDP-a pripadaju suprotnim ekonomskim školama. Do izbora ekonomska bi struka trebala temeljito pročeljati modele i ponuditi suvisle recenzije političarima.
Konkurencija je iz raja izasla. To vrijedi i za hrvatsko tržište strateških ekonomskih dokumenata.
Za sada građani koji se pripremaju za glasovanje na sljedećim izborima mogu birati između davanja glasa za uvođenje obveznoga 12-godišnjeg školovanja ili za uvođenje poreza na tajkune. S druge strane, SDP-ov strateg Ljubo Jurčić upravo je ‘opsjednut’ industrijskom politikom i vođenjem ekonomskih politika države na način da se prepozna gdje neka grana ili djelatnost ima izgleda za borbu u globalnoj igri, pa bi onda država trebala upravo tim odabranim sektorima posvetiti posebnu pozornost. Na tome se i temelji Jurčićeva ideja o modelu ‘4 x 4’ (svaka regija treba imati četiri djelatnosti, a treba imati i 4 igrača u svakoj djelatnosti). Tu se pak krije opasnost da se nekvalitetnom državnom aparatu daju ovlasti koje se lako mogu zlorabiti.
Iskusniji ekonomisti s vremenom dođu do spoznaje da ekonomska znanost još nije otkrila jedan recept i da su u nekim prilikama bolji jedni, a u drugima drugi recepti, a često su potrebni i miksevi. Mudri političari znaju odabrati najbolju kombinaciju.