Home / Financije / EBRD će više ulagati na jugu i istoku Europe

EBRD će više ulagati na jugu i istoku Europe

Godišnja skupština Europske banke za obnovu i razvoj koja je početkom ovog tjedna održana u Londonu započela je inicijativom za smanjenje rasipanja energije i zagađenja okoliša u 27 država u kojima banka posluje. U idućem tri godine banka planira investirati oko 1,5 milijardi eura u projekte za izgradnju djelotvornih i čistih izvora energije. Uz pomoć drugih investitora EBRD se nada da će za takve energetske projekte moći sakupiti i do pet milijardi eura. Tijekom dvodnevnog sastanka objavljeno je i da će se EBRD u srednjoročnom razdoblju usredotočiti na investicije u jugoistočnoj Europi, gdje države poput Bugarske, Rumunjske, Hrvatske i još nekih nastavljaju bitku za ulazak u Europsku Uniju. Banka je najavila da u sljedećem petogodišnjem razdoblju planira pomak svojih investicija iz novoprilje- nih država EU iz bivšeg istočnog bloka u zemlje jugoistočne Europe i u Rusiju. Prema toj poslovnoj strategiji EBRD bi do 2010. godine smanjio svoju nazočnost u osam novih članica EU, Češke, Poljske, Estonije, Madžarske, Litvanije, Letonije, Poljske, Slovačke i Slovenije. Umjesto toga najveći dio novih investicija slijevat će se u jugoistočnu Europu. Najveći porast investicija EBRD planira u Rusiji, oko 40 posto u razdoblju do 2010. godine.

Banka je, naime, ocijenila da su tržišni i demokratski odnosi u novopriljenim državama EU dovoljno napredovali, što bi u sljedećih nekoliko godina period tranzicije trebao biti završen te je došlo vrijeme da se glavnina njenih ulaganja pomakne prema tržišno manje razvijenim dijelovima Europe. Njeni su stručnjaci također predvidjeli da će se ove i sljedećih nekoliko godina lagano usporiti ekonomski rast u srednjoj i istočnoj Europi, Rusiji i bivšim državama Sovjetskog Saveza. U državama toga područja može se očekivati gospodarski rast od oko 5,3 posto, u usporedbi s 5,6 posto 2005. i rekordnih 6,7 posto 2004. godine. U srednjoročnom razdoblju realno je očekivati rast između 4 i 5 posto. Za razliku od toga Europska komisija predvidjela je na svome skupu početkom svibnja da se u zemljama EU ove godine može očekivati gospodarski rast od 2,1 posto.

Hrvatska pak pripada krugu zemalja na koje će se premjestiti fokus EBRD-a, pa je tako hrvatski ministar financija Ivan Šuker, koji je boravio u Londonu na godišnjoj skupštini Europske banke za obnovu i razvoj, dogovorio tri nova zajma za koje će jamčiti država. Riječ je o trima velikim projektima, financiranju dovršetka autoceste Rijeka-Zagreb, riječke obilaznice i projekta luke Ploče. Također je dogovoreno dalje sufinanciranje projekata jedinica lokalne samouprave koji koriste sredstva pristupnih fondova EU. Sve u svemu, ministar Šuker može biti zadovoljan svojim boravkom u Londonu i onim s čime se vraća kući.

Manje zadovoljstva pružaju rezultati nedavnog istraživanja Bank Austrije Creditanstalta, predstavljeni na skupštini EBRD-a, o za 2004. godine. U srednjoročnom razdoblju realno je očekivati rast između 4 i 5 posto. Za razliku od toga Europska komisija predvidjela je na svome skupu početkom svibnja da se u zemljama EU ove godine može očekivati gospodarski rast od 2,1 posto.

U Crnoj Gori i međunarodnoj zajednici nitko ne očekuje da bi zvaničnici prosrpskih snaga nezadovoljstvo iz kabineta mogli prenijeti na ulice i izazvati krupnije incidente jer, za razliku od bolnih iskustava ostalih republika bivše Jugoslavije, nemaju podršku vojske, dok su zloglasne obavještajne strukture ‘na aparatima’. Uz to, opozicijski lideri, posebno Bulatović koji vodi najjaču opozicijsku stranku, ulažu krajnje napore da reformiraju SNP, nekad najdijeljenog Miloševićevog saveznika u Crnoj Gori.

S druge strane, pobjedničku stranu čekaju pregovori s Vladom Vojislava Koštunice o razdruživanju, a Bruxelles inzistira na tome da oni počnu što prije. Koštunica je dosad službeno odbijao svaki razgovor o budućim odnosima s Crnom Gorom, uz objašnjenje da bi to značilo preduvjetovanje rezultata referendumu.

Prema neslužbenim planovima Vlade Mila Đukanovića, institucije državne zajednice nastavit će djelovati do međunarodnog priznanja Crne Gore koje vlast očekuje u rujnu, na redovnom godišnjem zasjedanju Ujedinjenih nacija. Beograd i Podgorica trebali bi se lako dogovoriti u vezi s pitanjima ‘tehničke prirode’, poput nadležnosti suda SCG-a koji praktično nikad nije proficirao. No, rovoska borba između pregovaračkih timova dviju država vodit će se o imovini vojske i diplomacije, što se moglo naslutiti iz izjave ministra vanjskih poslova SCG-a Vuka Draškovića. On je prije približno dva mjeseca rekao da je Srbija, prema Ustavnoj povelji, sucesor i da sva diplomatsko-konzularna predstavljanja ostaju u njezinu posjedu, na što Podgorica nije reagirala uz službeno objašnjenje da ne želi podizati temperaturu tijekom predreferendumske kampanje.

Pomoćnik ministra vanjskih poslova Crne Gore Dragan Sekulović najavio je dva dana poslije referenduma da će Crna Gora jednu od prvih ambasada otvoriti u Beogradu, naglašavajući da je spremna Srbiji, pristane li zastupati njezine interese u zemljama u kojima nije prisutna, ustupiti dio prihoda od konzularnih primanja. Ako Srbija to odbije, objasnio je, ponudu o suradnji dobit će ministarstva vanjskih poslova neke od država u okruženju, a to bi, prema svemu sudeći, bila Slovenija.

Da malobrojnim kvalitetnim kadrovima u crnogorskoj Vladi nije smetala koja čaša šamanja pokazala je ministarka za europske integracije Gordana Đurović, koja je dan nakon pobjede razgovarala s delegacijom Europske komisije u Beogradu o proceduri traženja novog mandata za neposredne pregovore Crne Gore s EU. Uz razgovore o razdruživanju prioritet crnogorske Vlade, najavio je Đukanović, bit će europske integracije. Bruxelles je prije mjesec dana prekinuo pregovore o pridruživanju državne zajednice s EU zbog nesuradnje srpske Vlade s Haaškim sudom, što su suverenisti tijekom referendumske kampanje koristili kao argument za neovisnost. Međutim, za sada je neizvjesno hoće li Vijeće ministara EU, na zahtjev Europske komisije, odobriti Crnoj Gori odvojene pregovore prije nego što se crnogorska zastava s dvoglavim orlom zavijori na East Riveru.

Koliko je do članstva u Međunarodnome monetarnom fondu i Svjetskoj banci, Crna Gora odavno priprema teren za dobivanje članstva kao samostalna država, ali će u ovom slučaju vjerojatno morati pričekati na međunarodnu verifikaciju. Uz pregovore sa Srbijom i međunarodnom zajednicom, crnogorsku političku scenu tijekom ljetnih mjeseci zacijelo će već po inerciji obilježiti dijeljenje ordena za zasluge u stjecanju neovisnosti. Na lovorikama ‘obnove crnogorske države’ vladajuća koalicija Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije Ranka Krivokapića pokušat će najvjerojatnije u jesen ponovno osvojiti vlast. S velikim stupnjem sigurnosti može se prognozirati da će suverenističke snage, koje još čine liberali, Građanska partija i nacionalne partije Albanaca, osvojiti uvjerljivu većinu na izborima.

Kao novi igrač na političkom terenu trebala se pojaviti NVO grupa za promjene, čiji je lider Nebojša Medojević dugo bio najpopularnija osoba u Crnoj Gori. Tijekom referendumske kampanje tvrdio je da neće stati ni na jednu stranu, ali je vrlo često kritizirao Đukanovića zbog čega ga je dio javnosti prepoznao kao protivnika neovisnosti, čime je umanjio izgled za uspjeh na izborima. Dilema umjerenih unionista i velikog dijela suverenističkoga biračkog tijela bila je nakon postreferendumske noći ista – namjerava li se Đukanović uhvatiti u koštac s korupcijom, nepotizmom i kriminalom koji su prethodnih godina potiskivali u drugi plan zbog neovisnosti.