TONDACH I WIENERBERGER vladaju hrvatskim tržištem crijepe i opeke

Proizvođači crijepe i opeke izvoze polovicu proizvodnje, a dodatni zamah posljednjih godina donio je i snažan razvoj građevinarstva i stanogradnje, pa se i u Hrvatskoj povećavaju potrebe za tim proizvodima.

Vrlo mali uvoz i izvoz koji doseže oko 50 posto cjelokupne proizvodnje scenarij je kakav priželjkuju svi industrijski subjekti, no za većinu hrvatskih proizvođača takva bilanca uglavnom predstavlja nedostižan san. Ipak, iznimki koje potvrđuju to pravilo ima, a jedna od rijetkih grana industrijske proizvodnje koja se može pohvaliti takvim izvrsnim izvoznim rezultatima je proizvodnja opeke i crijepe.

Dodatni zamah toj djelatnosti posljednjih godina donio je i snažan razvoj građevinarstva i stanogradnje, zahvaljujući čemu se na domaćem tržištu povećavaju potrebe za opekom i crijeponom. Proizvodnjom opeke trenutno se u Hrvatskoj bave 22 tvrtke, a dva najveća igrača, karlovački Wienerberger Ilovac u vlasništvu najvećega svjetskog proizvođača opeke i tvrtka Opeka Osijek zajedno drže oko 35 posto tržišta. Treća po veličini, s oko 14 posto tržišta, jest Grupa IGM, koja u svome vlasništvu ima ciglane Cerje Tužno i Cerovje.

I u proizvodnji glinenog crijepe na vrhu ljestvice našli su se jedna domaća i jedna strana korporacija, Tondach i Nexe grupa, no za razliku od proizvođača opeke te dvije tvrtke jedna drugoj su jedina konkurencija. Naime, Tondach Hrvatska i Dilj Vinkovci, tvrtka kći Nexe grupe, zajedno drže tek nešto manje od 100 posto hrvatskog tržišta gline- nog crijepe.

Proizvodni pogon ciglane Zagorka Bedekovčina 1996. godine prešao je u sustav austrijske korporacije Tondach, koja je prema riječima direktora Mladena Kopreka od ciglane na izdisaju stvorila vodeću tvrtku u proizvodnji crijepe u Hrvatskoj.

• Ciglana u Bedekovčini imala je stoljetnu tradiciju, ali ne i viziju i sredstva kojima bi modernizirala proizvodnju. Početkom 2000. grupa Tondach preuzela je i tvornicu vučenog crijepe u Đakovu, a nedavno je od Wienerbergera, koji je suvlasnik koncerna Tondach, preuzela i drugu tvornicu u Đakovu. Tako se u posljednjih deset godina naša proizvodnja povećala s 5 na 44 milijuna komada crijepa, a s novim pogonom u Đakovu ta brojka povećat će se za još 15 milijuna – objasnio je Koprek te dodao da će se u novoj dakovačkoj tvornici proizvoditi nova vrsta prešanog crijepa velikog formata koji bi se na tržištu trebao naći potkraj ove ili početkom sljedeće godine. Lansiranje novog proizvoda, kazao je, dio je aktivnosti Tondacha vezanih uz ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Dodatni razlog za kupnju novog pogona u Đakovu bila je i činjenica da su u prošloj godini morali uvesti oko 10 milijuna komada crijepe iz drugih Tondachovih tvornica. Što se pak izvoza tiče, Tondachovo glavno tržište je Mađarska.

• Prije deset godina u Mađarsku se izvozilo više od 50 posto naše proizvodnje biber crijepa, no zbog recesije koja tamo trenutačno vlada taj se udio dosta smanjio i u prošloj godini iznosio oko 25 posto. Smanjeni izvoz kompenzirali smo na domaćem tržištu, na kojemu raste potražnja za biberom. Osim u Mađarsku, dosta izvozimo i u Bosnu i Hercegovinu, gdje je tržište željno dočekalo novu kvalitetu našega proizvodnog asortimana.

Najveći problem, kazao je, predstavlja im ekstreman uvoz jeftinoga talijanskog crijepa u Istri i Dalmaciju, zbog čega u Istri drže tek desetak posto tržišta. No ta nepovoljna situacija ujedno je, smatra Koprek, i prilika za rast u navedenoj regiji.

Tondach je, doduše, gotovo dostigao plafon u svome razvoju i jedini način da zavlada cjelokupnim tržištem crijepe bilo bi preuzimanje vinkovačkog Dilja što, navode u toj tvrtki, ne bi bila ‘nemoguća misija’ s obzirom na njihove loše rezultate. Tondach je prije pet godina već pokušao provesti tu akviziciju, ali je vlasništvo nad Diljem preuzela Ergovićeva kompanija Našiceement (unatoč tome što su iz Tondacha upozoravali na nepravilnosti u kupnji dionica).

Josip Šimić, Opeka Osijek: – Velika ulaganja u suvremenu opremu i prilagođavanje cijena proizvoda jedini je način da opstanete na tržištu.

Nexe grupa širi se izvan Hrvatske. S druge strane, direktor Dilja Đurica Mišin opovrgava navode o lošoj godini i navodi da su lani povećali prihode za 19 posto na 130 milijuna kuna, dok je neto dobit kompanije u 2005. iznosila 11 milijuna kuna.

• Naša prodaja u Hrvatskoj prošle je godine porasla gotovo 20 posto zahvaljujući velikoj investiciji koja je u Dilju provedena 2004. godine. Naime, u gradnju pogona kapaciteta 27 milijuna komada crijepe godišnje tada je uloženo oko 11 milijuna eura, a rezultat je proizvodnja crijepe Glinex koji je već sada izborio tržišno mjesto. Današnji kupci imaju sve veće zahtjeve po pitanju kvalitete proizvoda i stoga na tržištu opstaju proizvođači koji su spremni uložiti značajna sredstva u usavršavanje svoje proizvodnje, što potvrđuje i primjer Dilja. Godišnja proizvodnja Dilja iznosi oko 50 milijuna komada crijepe, od čega se čak 60 posto izveze na područje Bosne i Hercegovine, Rumunjske i Mađarske – objasnio je Mišin te dodao da je u prvom tromjesecju prodaja crijepe porasla za 13 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Prema njegovim riječima, namjeravaju i dalje ulagati u modernizaciju postojeće proizvodne linije, a osim toga Nexe grupa radi i na širenju izvan Hrvatske. Tako je 2005. godine javnom ponudom stekla 30 posto udjela u srpskoj tvornici crijepe i keramičkih pločica AD Toza Marković u Kikindi, a prošli je tjedan objavljena ponuda svim zainteresiranim dioničarima u TM Investu Kikinda za otkup udjela po cijeni od 3.000 dinara. Osim toga, Nexe grupa od ranije ima dvije tvornice u Srbiji i jednu u Bosni i Hercegovini u kojima se proizvode crijepe i opeka. Grupa Tondach akviziciju u Srbiji provela je pak 2003. kupnjom većinskog paketa tvornice Potisje u Kanjiži. Borba za tržište između tih dvaju konkurenata tako se s područja Hrvatske prebacuje u Srbiju.

S druge strane, tržišni lideri u proizvodnji opeke još imaju prostora za širenje. S proizvodnjom većom od 200 milijuna opeka najveći igrač u toj djelatnosti je Wienerberger Ilovac, koji je taj status stekao zahvaljujući preuzimanju od strane korporacije Wienerberger Ziegelindustrie AG, koja danas ima više od 11.000 zaposlenih u 236 tvornica u 26 zemalja Europe i SAD-a.

Prvi roboti u Karlovcu. Preuzevši karlovačku ciglanu Ilovac, Wienerberger je na osnovi zatečenih opekarskih kadrova, kvalitetne gline i samo dva kilometra udaljenoga novootvorenom nalazišta kvarcne pijeska nužnog za patentiranu marku NF blokova Porotherm već 1997. godine dokapitalizacijom od 176 milijuna kuna sagradio greenfield objekt u Karlovcu, tzv. Pogon 3. Proizvodnja je sljedeće godine porasla sa 60 na 142 milijuna komada NF opeke, 1999. Wienerberger je preuzeo i ciglanu Cetera u Đakovu, a ulaganjem daljnjih 43 milijuna kuna u karlovački i dakovački pogon 2003. postignuta je ukupna proizvodnja od gotovo 245 milijuna NF-a. Između 25 i 30 posto te proizvodnje izvozi se na tržišta BiH, Srbije i Crne Gore.

Potkraj 2004. u Wienerbergeru su odlučili ući u totalnu rekonstrukciju Pogona 2, koji je nakon investicije od 40 milijuna kuna postao mjesto uvođenja prvih triju industrijskih robota u gospodarstvu Karlovačke županije.

• Paralelno s time, pogoršali su se i uvjeti u građevinarstvu u Hrvatskoj, čemu je kumovala u određenoj mjeri i nepovoljna zakonska regulativa. Daljnji rast proizvodnje, u uvjetima kad se u Hrvatskoj proizvodi dvostruko više opeka nego što su joj stvarne potrebe, ne bi bio prihvatljiv. No, mi smo se tome na vrijeme prilagodili, jer smo robotizacijom Pogona 2, iz kojega je uz pravične otpremnine otišlo 30-ak ljudi, povećali svoju proizvodnju za 40 posto, pa je naš kapacitet proizvodnje u nekoliko vrsta NF blokova dosegao 200 milijuna komada godišnje. Uz to, dobrim smo dijelom zamijenili mazut jeftinijim energentom plinom – rekao je Velimir Gojnić, direktor Wienerbergera Ilovac. S obzirom na zaoštrenu situaciju na hrvatskom opekarskom tržištu, za koje Gojnić tvrdi da vrvi proizvodnjom na crno, Wienerberger je potkraj veljače prodao dakovačku Ceteru specijalistu za proizvodnju crijepe Tondachu, čime je smanjena proizvodnja opeke u korist crijepe.

S obzirom na plan prodaje za 2006. godinu, koji iznosi 250 do 260 milijuna NF blokova, Wienerberger Ilovac čak će uza svu iskorištenost svojih kapaciteta biti prisiljen uvesti nedostajuću količinu iz Wienerbergerovih pogona u Sloveniji ili Mađarskoj.

Na tekuću godinu s mnogo manje optimizma gleda Stefan Renz, koji je zajedno s bratom Michaelom suvlasnik Grupe IGM. – Zbog restriktivnih propisa u gradnji u priobalnom području prošla godina nije bila tako dobra za proizvođače opeke, jer je opseg posla u pojedinim područjima smanjen gotovo 50 posto. Vjerujem da će se tržište oporavljati i prilagoditi novim uvjetima tek 2007., pa i godina koja je pred nama neće ispuniti mnoga očekivanja – objasnio je Stefan Renz, čija se obitelj generacijama bavi građevinskom industrijom, a u Hrvatsku je došla 1996. godine. Osim ciglana, u vlasništvu imaju i pješčaru Jerovac, koja je jedini domaći proizvođač kvarcne pjeske, tvrtku IGM Greutol, a donedavno su bili i vlasnici kamenoloma Očura.

Kapaciteti Renzovih ciglana nakon modernizacije i ulaganja od oko 120 milijuna kuna iznose oko 140 milijuna NF blokova, a daljnji planovi za širenje usmjereni su prema pogonu u Bosanskom Grahovu, koji je nedavno počeo raditi. Odličan geografski položaj te ciglane (udaljena je desetak kilometara od granice sa Hrvatskom i 100 kilometara od Splita) omogućit će da se velik dio proizvodnje kapaciteta 100 milijuna NF blokova plasira na područje južne Hrvatske. Prema broju prodanih opekarskih proizvoda u Hrvatskoj, IGM će se na taj način naći na drugom mjestu, kojemu se opasno približio otkako je 2004. proširio kapacitet te unajmljivanjem pogona istarskih ciglana iz Cerovlja. Skok IGM-a na višu poziciju na tržištu ipak neće ugroziti sadašnji broj dva, tvrtku Opeka iz Osijeka. Naime, koncepcije njihova razvoja prilično su različite: dok IGM izvozi 20 posto svojih proizvoda a većinu plasira na domaćem tržištu, čak 75 posto proizvodnje Opeke Osijek usmjereno je na izvoz.

• Naša godišnja proizvodnja trenutačno iznosi oko 150 milijuna komada NF-a, s tim da smo posljednjih godina bilježili rast od 10 do 15 posto godišnje. Većinu proizvoda plasiramo na tržište Mađarske, gdje imam tvrtku koja se bavi prometom građevinskog materijala, a izvozimo također u Rumunjsku i Bosnu i Hercegovinu. Ove godine planiramo rekonstruirati dio jednog pogona u kojemu ćemo proizvoditi specijalnu opeku rustičnu, namijenjenu tržištu Zapadne Europe, uglavnom Italije, Njemačke i Austrije. Riječ je o ekskluzivnoj vrsti opeke koja se velikim dijelom proizvodi ručno i znatno je skuplja od klasične opeke – objasnio je direktor i vlasnik Opeke Osijek Josip Šimić, koji navodi da je recept za uspjeh jeftina proizvodnja kvalitetne opeke.

Velika ulaganja u suvremenu opremu i prilagođavanje cijena proizvoda jedini je način da opstanete na tržištu – rekao je Šimić, koji navodi da su u posljednjih pet godina cijene opekarskih proizvoda u Hrvatskoj pale 15 posto, ponajprije zbog dolaska jakih stranih korporacija, što predstavlja svojevrstan apsurd u situaciji kad cijene nekretnina na tržištu strahovito rastu. No s konkurencijom, navodi, ima korektne odnose jer su tržišta ionako podijeljena. Kao najveći problem ističe činjenicu da na tržištu i dalje postoji mnogo nekvalitetnih proizvoda, no vjeruje da će ulazak u EU donijeti promjene nabolje u tom pogledu, jer će svaki proizvod morati ispunjavati određene uvjete o količini energije koju propušta.

U svakom slučaju, zahvaljujući mineralnim resursima Hrvatske i trendu okretanja gradnji od prirodnih materijala, pred domaćom opekarskom i crijevarskom industrijom je izgledna budućnost.