Studenti se u udruge učlanjuju prije svega radi zabava i putovanja, a udružuju se i zbog potpisivanja peticija kojima od fakulteta obično traže da im se dopusti upis godine s manje položenih ispita od potrebnog broja.
Marina Cvirn, predsjednica AIESEC-a Hrvatska, ističe da studenti se u udruge većinom učlanjuju radi zabava i putovanja. Lideri triju studentskih udruga, AIESEC-a, E-studenta i BEST-a, s kojima smo razgovarali, potvrđuju da studenti nisu mahom članovi udruga i zato što članstvo u udruzi podrazumijeva aktiviran rad na projektima koji je u pravilu volonterski, na što većina teško pristaje. U prva tri mjeseca nakon diplome tek nekolicina mladih uspije naći pripravničko radno mjesto u struci, jer poslodavcima često više odgovara netko s iskustvom, a studijski programi na hrvatskim sveučilištima ne uvode studente dovoljno u svijet rada. Studentske udruge, pak, to čine, a aktivno članstvo u njima dovodi i do zaposlenja.
Tri najjače studentske udruge u Hrvatskoj zajedno imaju nešto manje od petstotinjak članova. Među dvjema međunarodnim udrugama (AIESEC i BEST) koje djeluju u Hrvatskoj, svoje je mjesto naša i nacionalna udruga E-student, koja okuplja najbolje studente s tri fakulteta zagrebačkog Sveučilišta. Udruge se bave umrežavanjem studenata različitih struka koji će kroz praktična iskustva, teoretska znanja i zajedničku izradu projekata ovladati vještinama potrebnim za buduća zvanja te načine preuzimati odgovornost istovremeno razvijajući svoje sposobnosti.
Cvirn ističe da je rad njihove udruge fokusiran isključivo na razvoj pojedinca i njegovih sposobnosti tijekom projekata koje provode u suradnji s gospodarstvenicima i velikim tvrtkama. Iako AIESEC ima brojno članstvo, uglavnom je riječ o ‘pasivnim članovima’, jer tek je njih 125 u udruzi aktivno.
Stopa nezaposlenosti mladih do 24 godine u Hrvatskoj je 33,4 posto, što je dvostruko više od prosjeka članica Europske unije. Još je veći postotak diplomiranih do 29 godina koji starijuju u privremenom radnom odnosu ili ne rade, a čije je prosječno razdoblje studiranja potrajalo dulje od sedam godina. Problem akademskih zajednica ogleda se i u rastu upisanih studijskih programa (u 10 godina više od 121 posto) niske stopa zapošljavanja, kao što su politologija i novinarstvo, te u sporom rastu broja upisanih (oko 74 posto) na fakultete s visokom stopom zapošljavanja, poput farmacije, brodogradnje ili strojarstva. Samo 40 posto studenata završi upisani studij, a nastavnički je kadar na 1.000 studenata u posljednjih deset godina opao sa 77 na 63 profesora. Uza sve spomenuto ne čudi da je Hrvatska, uz Bugarsku, na dnu ljestvice prema broju mladih koji se odlučuju za visoko školovanje.