Startaju prva postrojenja za proizvodnju biodizela

Pogoni za proizvodnju biodizela tvrtke Modibit u Ožlju već se testiraju, a uljara u Čepinu priprema se za start sljedeće godine.

• Proizvodnja biodizela kemijska je sinteza, vrlo složen postupak koji mora biti pod kontrolom, a u postrojenju u Ožlju imamo nekoliko inovacija koje dosad nisu primijenjene nigdje u svijetu, stoga je testiranje postrojenja prije puštanja u pogon vrlo važno – kaže Denis Ivanov.

Pogon u Ožlju zauzima površinu od oko 600 m2, dok je cijeli kompleks površine oko 3.500 m2. Proizvodnja je potpuno automatizirana, a u postrojenje je uložena slovačka, austrijska, njemačka i hrvatska pamento. Kapacitet postrojenja je 20.000 tona biodizela na godinu, za što je potrebno oko 21.000 tona sirovog ulja – repice, soje, palme ili sunčekra, a u procesu proizvodnje može se kao sirovina koristiti i otpadno jestivo ulje iz friteza. Za Modibit je proizvodnja biodizela nova tehnologija, jer se dosad bavio proizvodnjom bitumena.

• Sirovinu zasad uvozimo, jer u Hrvatskoj nema dovoljno uljane repice. Zainteresirani smo za sirovine koja bi se proizvodila u Hrvatskoj, no proizvodnja uljane repice nije naš dio posla i u njega ne bismo ulazili.

Modibit ne namjerava povećavati proizvodne kapacitete, ali svjesni su da će svaki ozbiljniji početak potrošnje biodizela u Hrvatskoj – a najavljuje se da bi ZET-ovi autobusi trebali početi voziti na biodizel – rezultirati povećanjem potražnje za tim gorivom.

Proizvodnju biodizela namjerava sljedeće godine pokrenuti i Tvoronica ulja Čepin. Njena su prednost nad ostalim investitorima postojeći pogoni za preradu uljara, najveći u Hrvatskoj, čiji je kapacitet prerade 150.000 tona uljara na godinu.

Proizvodnja biodizela u Čepinu unaprijedit će agrarnu privredu proširenjem i intenziviranjem sjetve uljane repice te poboljšati socijalnu sliku Slavonije otvaranjem novih radnih mjesta (direktno 55, a indirektno 2.000).

• Postupak proizvodnje biljnih ulja za prehrambene svrhe ili za proizvodnju biodizela u prvom je dijelu jednak – kaže Stjepan Komar, direktor IPK Tvornice ulja Čepin. Pri izboru tehnologije, u Čepinu su se također opredijelili za onu kojom se proizvodi gorivo sukladno europskoj normi EN 14214.

Tvornica u Čepinu će proizvoditi 60.000 tona biodizela prema EU normi i 5.900 tona farmaceutskoga glicerina, koji je poprati proizvod.

Potrebne količine uljane repice trebalo bi osigurati uz državne poticaje od gotovo 3.000 kuna po hektaru.

• U dokumentima EU ne pravi se razlika između biodizela proizvedenog iz uljane repice od onoga iz otpadnog ulja, stoga se proizvodnja biodizela iz otpadnog jestivog ulja u posljednje vrijeme sve više razvija, ne samo zbog znatno jeftinije cijene početne sirovine nego i zbog specifičnih problema koji nastaju ako se otpadno ulje ne zbrinjava na odgovarajući način. U New Yorku je otpadno ulje u kanalizaciji jedan od glavnih izvora hrane štakorima, čija je brojnost postala ozbiljan problem – objašnjava dr. sc. Julije Domac iz Instituta Hrvoje Požar.

Biodizel, odnosno dodaci za gorivo proizvedeni na bazi biljnog ulja, u pravilu su biorazgradivi i manje toksični čak u usporedbi s kuhinjskom solju. Ispušni plinovi iz motora koji koriste biodizel nisu neugodni mirisa, sadrže manje krutih čestica i manje su štetni za okoliš. Biodizel je u vodi razgradiv do 95 posto za 28 dana, a mineralni dizel samo 40 posto.