Mali poduzetnici trebaju biti hrvatski IT tigrovi razvoja

Studija koju je 2004. godine izradila analitička kuća The Economist Intelligence Unit pod naslovom Reaping the benefits of ICT – Europe’s productivity challenge ponajbolje je potvrdila vezu investiranja u suvremene tehnologije i produktivnosti. Istraživanje provedeno u 60 zemalja svijeta ukazalo je na snažnu povezanost ulaganja u informacijske tehnologije s ekonomskim rastom u razvijenim zemljama. Istovremeno, utjecaj IT-a još je slab na tržištima u razvoju, pa analize ukazuju da je tomu tako stoga što informacijske tehnologije počinju utjecati na rast BDP-a per capita tek nakon dosezanja neke razine razvijenosti, odnosno nakon dugog razdoblja prilagođavanja takvih ekonomija na nove tehnologije, ali i na nove poslovne procese. I mnoge druge analize i studije ukazale su na činjenicu da informacijska i komunikacijska tehnologija danas igra ključnu ulogu u ubrzavanju produktivnosti i ekonomskog rasta, baš kao što su to nekada činile mreže prometnica, željeznice ili, pak, električna energija.

No, iako od infrastrukturnog značaja, informacijska tehnologija ipak još nije dosegnula status kakav joj pripisuje glasoviti Nicholas G. Carr, javnosti poznat po svom tekstu IT Doesn’t Matter objavljenom još 2003. godine u magazinu Harvard Business Review, a koji je podigao buru rasprava na tu temu. On, naime, tvrdi da je informacijska tehnologija izgubila strateški značaj u poslovanju nakon što je postala dostupnija, jeftinija i moćnija. Carr ističe da sredstva namijenjena ulaganju u IT treba usmjeriti na sektore koje tvrtkama mogu osigurati komparativne prednosti, jer IT to više nije u stanju. Svoje teze potkrepljuje statistikama koje kažu da se polovina od svih sredstava što ih tvrtke potroši na tehnologiju nikada ne isplati. U jednom se mogu složiti s tim kontroverznim autorom, informacijska i komunikacijska tehnologija sama po sebi sigurno nije magična formula. Mislim da nije dovoljno ulagati samo u IT već paralelno i u područja organizacijskoga kapitala kao što su vještine, inovacije te istraživanje i razvoj.

Kad bismo se držali Carrove analogije, uistinu danas niti struja, niti voda, niti prometnice, a niti željeznice nikome ne osiguravaju konkurentska prednost. Sve je to nužno, ali ne i dovoljno za ostvarivanje konkurentske tržišne pozicije. Valja vjerovati da informacijske tehnologije u budućnosti će.

Kao i u Europi, i kod nas je najveća slabost u smislu investiranja u IT vidljiva kod malih i srednjih poduzeća koja imaju teži pristup kapitalu, rezultatima istraživanja i razvoja, visoko sofisticiranim mrežama i informacijskoj tehnologiji kao i menadžerskim vještinama te znanjima. Hrvatsku je, tu se može mo svi složiti, uistinu značajno usporila i nazadovala činjenica rata, jer sjetimo se, nekada smo u primjeni informacijskih tehnologija u poslovnom sektoru, ali i u znanosti te obrazovanju stajali uz bok naprednih zemalja Zapadne Europe. Malo i srednje poduzetništvo nosi više od 95 posto udjela u većini europskih zemalja, pa tako i kod nas. Stoga će uspjeh u poticanju inovacije i učinkovitog iskorištavanja ICT-ja u tom sektoru imati značajan učinak na sposobnost ekonomije za ostvarenje snažnijega gospodarskog rasta te produktivnosti.

Istovremeno, i velikim poslovnim sustavima nedostaju potrebne ICT povezane menadžerske vještine, a takve tvrtke također imaju posebne probleme integrirajući višenamjenske nove sustave kao i poslovne procese te svekolike promjene u načinu na koji ljudi rade kako bi iskoristili prednosti novih tehnologija. Nema dvojbe, hrvatsko gospodarstvo u procesu vlastitog restrukturiranja i osnaživanja mora slijediti najbolju svjetsku praksu i primjere ekonomija koje često nazivamo ‘tigrovima’, a koje su značajnim investiranjem u tehnologiju, ali i u stjecanje novih vještina, inovaciju, konkurentnost te poticanje istraživanja i razvoja osnažile svoju ukupnu konkurentska sposobnost u globalizacijskim procesima. Naravno, to nije lak posao, posebice za organizacije s usadbenom averzijom prema riziku i promjenama. Ipak, zemlje poput Irske, Švedske, ali i Estonije, pokazuju kako je to moguće ostvariti, posebice kad i državna uprava ali i gospodarstvo nadu prave sastojke za ICT-jem navođen rast.

Prema studiji spomenutoj na početku ovoga teksta, postoje tri načina na koje ICT može osnažiti ekonomiju. Prvi je, naravno, investiranje u informacijsko-komunikacijske tehnologije odnosno u proizvode, a posebice u usluge koje povećavaju radnu produktivnost. Drugi se odnosi na ICT proizvodnju. Naime, europske države koje su najviše profitirale od proizvodnje hardvera ili, pak, softvera su Finska, Irska i Švedska. Tvrtke koje se bave proizvodnjom hardvera ili hardverskih komponenti, ali ponajviše softvera, transferom znanja na svoje kupce i dobavljače osnažuju cjelokupni gospodarski lanac te potiču rast produktivnosti i u drugim industrijama. Treće i ne manje važno jest utjecaj korištenja suvremene informacijsko-komunikacijske tehnologije. Riječ je o održivoj tehnološkoj podršci koja omogućava značajna poboljšanja učinkovitosti na radnom mjestu te razvijanje radnih uvjeta na kojima počiva ekonomija znanja u kojoj se potiče viša cijena rada, odnosno stvaranje dodatne vrijednosti koja to omogućava.

Uspješno poslovanje uistinu zahtijeva značajne investicije u informacijsko-komunikacijsku infrastrukturu, ali, što je najvažnije, u aplikacije i rješenja koja mogu povećati učinkovitost i smažiti troškove poslovanja. To nije nikakav svesti gral, ali je nepobitna činjenica na kojoj mnoga gospodarstva grade vlastiti razvoj. Nema razloga da Hrvatska bude iznimka.