ADT SINDROM: Moderni menadžer

Višnja M., potpredsjednica je uprave velike hrvatske tvrtke. Igor Š., izvršni direktor, u uredu je odmah do nje kako bi mogli brže i jednostavnije komunicirati. Međutim, komunikacija je sve samo ne dobra.

• Kada dodem u njegov ured, zazvoni mu telefon, meni zazvoni mobitel, sekretarica me traži radi hitnog poziva ili sastanka, a njemu već netko stoji na vratima i pita za mišljenje – pripovijeda Višnja. – Uglavnom, ludimo od silnih obaveza, a ne uspijevamo obaviti najvažnije poslove ili ih obavljamo u posljednji čas i vrlo površno. Do sada nismo imali velikih gafova zbog toga što smo stručni u onome što radimo, ali u budućnosti se bojim da bi ovakav rad mogao imati nepredvidljive štetne posljedice za tvrtku.

Takva realnost postala je svakodnevica za brojne menadžere diljem svijeta, a i hrvatski su toga sve rjeđe pošteni. Izuđenost poslom postala je neurološki fenomen, koji psihijatrija naziva ADT (Attention Deficit Trait) ili obilježje pomanjkanja pažnje. Uzrokovani ‘prebukiranošću’ mozga, ADT je poprimio obilježje organizacijske epidemije.

Američki psihijatar koji je dijagnosticirao fenomen, Ned Hallowel, izjavio je da se u posljednjih 15-ak godina ta menadžerska boljka povećala eksponencijalnom progresijom. Glavni simptomi toga neurološkog poremećaja su nervoza, nekoncentriranost i nestrpljivost. Ljudi s ADT-om imaju teškoća u organiziranju sebe i posla, uspostavljanju prioriteta i upravljanju vremenom. Imaju osjećaj da ih vrijeme i obveze nemilice gaže. S povećanjem obveza povećava se i broj onih koje ne uspijevaju obaviti te se javlja osjećaj panike, grižnje savjesti i nesposobnosti. U psihijatrijskoj praksi poznatiji je ADHD sindrom (poremećaj pažnje i hiperaktivnost), nego njegov ‘rodak’ ADT. Za razliku od ADHD-a, koji je uzrokovano genetičkim plus komponentama okoline, ADT je sindrom koji proizlazi isključivo iz utjecaja okoline. Kao i prometne gužve, ADT je produkt modernog načina života – brzoga, prepunog informacija i događaja, ali i prevelikog broja zadataka koje moramo zadovoljiti u vrlo kratkom roku.

Zbog svega toga, naš je mozak ispunjen bukom – sinaptičkim događajima koji nemaju nikakvog značaja ali dovode do postupnoga gubitka kapaciteta da se potpuno posvetimo bilo kojem zadatku. Štoviše, istraživanja govore da nikad u povijesti ljudski mozak nije morao procesuirati toliko podataka u tako kratkom vremenu. U nizu ovisnosti koje razvija moderni čovjek, ovisnost o brzini događaja u našoj realnosti postala je plodno tlo za razvijanje ADT-a.

Da bismo objasnili taj neurološki poremećaj, valja nam se zaputiti na kratko neurološko putovanje našim mozgom. Predfrontalni i frontalni režnjevi kore mozga rukovode, među inima, našom sposobnošću organiziranja i odabirom prioriteta među različitim informacijama i idejama, upravljanjem vremenom i različitim drugim upravljačkim vještinama. Dokle god ti režnjevi vode ‘glavnu riječ’, možemo reći da je sve u redu. Raspolagamo sposobnošću koncentracije, sagledavanja činjenica, kreativnih rješenja, fleksibilnosti (tzv. sagledavanje nijansi svoga) i efikasnog rješavanja problema. Ispod frontalnih i predfrontalnih režnjeva nalaze se dijelovi mozga koji rukovode našim preživljavanjem.

Ti duboki centri upravljaju našim osnovnim funkcijama, kao što su spavanje, glad, seksualne želje, disanje, otkucaji srca, kao i našim pozitivnim i negativnim emocijama.

Kad smo zadovoljni svojim poslom i radimo s maksimumom efikasnosti i energije, naši duboki centri šalju poruke zadovoljstva, uzbuđenja i sreće. Oni pumpaju našu samomotiviranost, pomažu u koncentriranju i ne miješaju se u aktivnosti ‘radne memorije’.

Kada frontalni i predfrontalni režnjevi dođu do ruba svojih kapaciteta i počinjemo se bojati da nećemo stići obaviti potrebno, osnovna emocija straha preuzima kontrolu. Strah potiče iznenađeni obrat između funkcionalnog gornjeg i donjeg dijela mozga. Tisuće godina evolucije naučilo je gornji dio mozga da ne ignorira signale za opasnost donjeg dijela mozga.

Strah je jedna od emocija koja nas stavlja u tzv. stanje preživljavanja, u kojemu duboka područja mozga preuzimaju kontrolu i počinju upravljati višim dijelovima mozga. Duboki dijelovi mozga interpretiraju poruke o prebukiranosti informacijama koje primaju od frontalnih režnjeva i počinju slati signale straha, nestrpljenja, irritiranosti, ljutnje i panike, koji se sve više pojačavaju.

Istodobno, ostali dijelovi tijela – endokrini, kardiovaskularni, respiratorni i mišićno-skeletalni – stavljuju se u stanje krize i prebacuju svoje funkcionaliranje od mirnoće na stupanj velike uznemirenosti. Razmišljanje postaje crno-bijelo, umjetno u nijansama svoga, nestaje inteligencija i gubi se mogućnost trezvenog razmišljanja. Menadžer počinje donositi impulsivne odluke, u ljutnji završavajući ono što bi trebao obaviti. Napušta ga osjećaj fleksibilnosti, kreativnosti i humora, zaboravlja ‘veliku sliku’, ciljeve i vrijednosti koje su mu bitne.

Ako mu tada zaposlenik dođe s nekim tekućim problemom, najvjerojatnije će otrpeti galamu, pa čak i uvrede. Na djelu je ADT u najgorem obliku, ali, na svu sreću, ne događa se neprekidno. U današnjoj korporativnoj kulturi vrlo je teško priznati da se pati od takvog poremećaja. Pojedinci koji ne mogu pratiti organizacijski tempo smatraju se slabima i nesposobnima. Također, trendovi restrukturiranja, kojima se ista količina zadataka prebacuje na manju količinu zaposlenika, samo dolijevaju ulje na vatru tog problema.

Prije svega, kompanije moraju postati svjesne da dugoročno gube na materijalnom polju u situacijama u kojima menadžer provodi više vremena obavljajući poslove administrativnog asistenta nego onoga tko delegira i rukovodi odjelom ili timom. Također, povećanjem pritiska, smanjuje se efikasnost, rade greške koje mogu biti katastrofalne za kompaniju i, na posljetku, zaposlenici se počinju razboljivati i napuštaju tvrtku.

Stvaranje pozitivne i kreativne atmosfere, u kojima možak može najbolje funkcionalizirati, postaje preduvjet dugoročnog uspjeha kompanije. Kompanija koja je u tom pogledu napravila velike pomake jest SAS Institut, najveća IT kompanija u Sjevernoj Karolini. U sjedištu kompanije zaposlenici nudi veliku dvoranu za vježbanje, vrtić, kavanu i restoran s dječjim sjedalima, kako bi u pauzama zaposlenici mogli provoditi vrijeme sa svojom djecom. Također, nudi mogućnost neograničenog bolovanja, liječničku skrb u kompleksu kompanije, 7-satni radni dan koji završava u 17 sati. Efekt na financijske rezultate je jako dobar – odlazak zaposlenika nije veći od 5 posto godišnje.

Kompanija je uštedjela milijune dolara koje ostale IT kompanije troše na edukaciju, regrutiranje, otpremnine. Produktivnost i motiviranost među najvećima su u industriji, što se očituje i u dobrim financijskim rezultatima kompanije. Snage ADT-a koje razaraju ostale kompanije nikad u SAS-u nisu zaživjele u punom kapacitetu.

Vrlo je malo onih koji priznaju da imaju ADT poremećaj, jer oni koji ne mogu pratiti organizacijski tempo smatraju se slabima i nesposobnima.

Kada imate osjećaj da vam je svega dosta, stanite na loptu. Obavite neki lagani zadatak – riješite križaljku, zaigrajte igricu na kompjutoru, pročitajte neko lagano štivo, odigrajte uredski mini-golf. Prošetajte po uredu ili izvan njega. Ako možete, izidite na svježi zrak. Ne radite sami – obratite se drugima za pomoć, delegirajte zadatke, napravite brainstorming s kolegom.