Hrvatska torta Croaterra

Ovogodišnja Vinovita pokazuje se izložbom vina kojih u stvari nema. Najbolje ocijenjeno vino Vinovite izbor je prosušenih bobica graševine berbe 1993. godine Biotehnološke škole iz Maribora, koje se u Hrvatskoj ne može nabaviti. Još jedno vino koje je osvojilo više od 90 bodova izbor je prosušenih bobica chardonnaya 2002. godine tvrtke Petrač, a i to je vino koje se ne može kupiti. Ni cabernet sauvignon porečke Lagune, najbolje ocijenjeno crno vino, nije u slobodnoj prodaji, već se nudi samo u probranim restoranima. A nema ni graševine iz 1993. godine kojom su titulu šampiona osvojila dakovačka vina. Jedva ga ima čak i za kušati, pa je za par kapi tog poštreno dozrelog, ali ni po čemu posebnog vina i na štandu dakovačkih vina trebalo imati debelu vezu. Stoga je opravdano pitati se treba li Hrvatskoj takva Vinovita na kojoj posebne štandove nemaju Krauthaker, Enjingi i Plenković. Istarski su vinari došli pod okriljem Vinistre, plešivički se sakrili u skute Zagrebačke županije, a južnodalmatinski su samo na štandu Dubrovačko-neretvanske županije ili tvrtke Mamvin, izdavača revije Svijet u čaši.

Samo su rijetki namjernici tako imali priliku kušati prva hrvatska paklinska vina. Eta Bracanović prvog je dana Vinovite ponudila nekoliko rukom oslikanih boca cuvea cabernet sauvignona i merlota uzgojenih na Paklinskim otocima.

‘Paklinsko vino, Sv. Klement’ rukom je napisano na boci mladog crnjača berbe 2005. godine koji prsti aromama, što ne treba pretjerano ni čuditi. Tako su aromama pršali i prvi plavci Andre Tomic, predstavljeni prije desetak godina u Art kabinetu, i na tim je bocama samo rukom bio potpisan proizvođač. Taj isti Tomić, proslavljen svojim vinima podjednako kao i izrekom kako se vino piše na ure, a ne na litre, danas zajedno s obitelji Bracanović brine o dva hektara vinograda na Svetom Klementu, jednom od Paklenih otoka, djeliču raja južno od grada Hvara. Ni tog vina, nažalost, nema na širem tržištu, a može se kušati tek u obiteljskoj konobi Roko u Hvaru, nazvanoj po sinu koji je na Vinoviti osvojio i treće mjesto među najboljim mladim vinarima Hrvatske.

Zanimljivu tortu Croaterra na Vinoviti je predstavila zagrebačka tvrtka Domjenak. Suh kolač, pakiran u keramičku posudu i kartonsku kutiju, sastoji se od nekoliko slojeva, a svaki od njih ima sastojak iz drugoga kraja Hrvatske. Dalmacija je tako dala bademe, otoci par kapi prošeka, rogač i smokve prosušene na buri. Istra je tijesto prožela maslinama, velebitski med zamirisao je kaduljom iznad podloge na kojoj su se prosuli zagorski orasi. Tijesto je spravljeno od slavonske pšenice zamiješane s izvorskom vodom Jamnicom. Izniman kolač, koji je sa svojim karameliziranim ukusima prava energetska bomba, prodaje se u ekskluzivnim dućanima ekološke hrane i nekoliko dubrovačkih hotela.

Bracanovići će na jesen u boce puniti i pošip sa Svetoga Klementa, a veseli i činjenica da obitelj ima dovoljno zemlje za još jedan hektar vinograda, pa će se za pet-šest godina moći uživati i u novim paklinskim vinima. Od ostalih vinara čija bi vina mnogi poželjeli kušati većina je sakrivena na županijskim štandovima. Čak je i Zlatan Plenković svoja zlatna vina predstavio zajedno s drugim Dalmatincima. Samo su oni rijetki najveći, poput Kutjeva i Badela 1862, imali snage predstaviti se sami.

Na Badelovom štandu tako se moglo kušati Ivan Dolac barrique 2003., vino koje je u travnju u Parizu osvojilo zlatnu medalju, a u Veroni Veliko priznanje, koje vrijedi više od zlata na drugim izložbama, jer se na sajmu Vinitaly dodjeljuju samo po jedna zlatna, srebrna i brončana medalja, a ostala vina mogu osvojiti samo priznanja. Predstavili su i nespeški chardonnay, vino koje je osvojilo drugo Veliko priznanje u Veroni, što je svakako bilo veće iznenađenje od već slavnog Dolca.

Ovogodišnja će Vinovita tako ostati zapamćena samo po činjenici da Hrvoje Petrač, vlasnik tvrtke koja je proizvela najbolje hrvatsko vino, u grčkom zatvoru čeka izručenje Hrvatskoj, u kojoj je osuđen na višegodišnju kaznu zatvora zbog otmice sina svoga navodnog prijatelja. Ne samo taj političko-kriminalni okvir, nego još više loša organizacija izložbe, koja je bila samo mrvicu manje dosadna od ceremonije njenog otvaranja, otvara pitanje kome treba pet dana izlaganja vina koja 99 posto posjetitelja nikad neće moći ni probati.

Kao da je čekao vlastito vječanje, Tomislav Tomac, sin još uvijek mnogo poznatijeg oca Zvonimira, prezentaciju prvoga obiteljskog sauvignona planirao je za jesen 2006. godine. Oženio se prije dva tjedna, a baš tijekom vjenčanja saznao je i da je proglašen najboljim mladim vinarom Hrvatske. Titulu je, bez sumnje, i zaslužio. U obiteljskom gospodarstvu u Donjoj Reki pokraj Jastrebarskog taj je mladi inženjer agronomije već godinama zadužen za proizvodnju pjenušaca. Iskričava vina obitelji Tomac dobivala su različite ocjene proteklih godina, ali svi se slažu da je njihov rose iz 1998. godine, spravljen od portugisca i chardonnaya, briljantno vino ravno ‘originalima’ iz Champagne. Za jesen sprema spomenuti sauvignon koji će, najavljuje Tomislav, biti potpuno drukčiji od drugih, a uobičajene arome bazge bit će nadvladane karameliziranim suhim voćem. Otac Zvonimir Tomac proslavio se rajskim rizlinzima, a i tu mu sin priprema zamku. Lani je organizirao kasnu berbu rajskog rizlinga i to je jedno od najiščekivanijih vina ove sezone.

Istančan izgled, miris i okus ‘Gušta’ uzdižu ove iznimne delikatesne suhomesnate proizvode na razinu koja Vam dolikuje. Stvoreni su iskusnom rukom majstora čija se tradicija u Kraljevskom gradu Križevcima njeguje i školuje već dugo godina. Uživajte u njima i radujte se što ste njima dostojno nagrađeni.

Proizvedeno u skladu sa standardima ISO 9001:2000.