Svaka vlada mogla bi pasti na borbi protiv sive ekonomije. Zato i Sanader iz te teme pokušava izvući korist, a da je ne dotakne.
Ako diplomirani inženjer agronomije piše stručne članke koji mu se plaćaju, na tu zaradu plaća porez, a ako njegov kolega u to vrijeme obrađuje šljivik i proizvodi rakiju, niti plaća porez na ukupan prihod u koji se uključuje i proizvodnja šljiva, niti plaća PDV na proizvedenu rakiju, niti poseban porez na prodaju žestokih pića. Male destilerije koje proizvode do 100 litara alkohola ne moraju se prijaviti, ali takve u pravilu proizvode veće količine. Ako u SAD-u građanin sam sebi ili uz pomoć prijatelja liči stan ili fasadu, na vrijednost radova mora dati državi sva porezna davanja koja bi platio profesionalac za taj posao. Siva ekonomija ušla je u svaku poru domaćega poslovnog života. Kod nas ličnici rade na crno, a s registriranima naručitelj se uvijek može dogovoriti da ‘izbjegnu’ PDV.
Siva ekonomija kao Sanaderov socijalni ventil. Praviti se gluhim, slijepim i nijemim na spomen sive ekonomije možda je jedini ispravni recept za borbu svakoga hrvatskoga ministra financija protiv takvog oblika zarade, pa i Ivana Šukera, koji nije daleko od tog recepta.
