Osječkom branitelju

Danijelu Küfneru ostao je kiosk bez lokacije, Klaramat koji se kvari, roba kojoj je davno istekao rok trajanja, hrpa dugova, nesređeno poslanje i tablete za smirenje.

Klaramati za branitelje, projekt pokrenut prije dvije godine, pao je u zaborav. Iako je ministrica Jadranka Kosor naveliko najavljivala da će se na taj način razvojačeni branitelji uključiti u program zapošljavanja, projekt je tiho zaključen, kao nezaživjeli potvrat u samom začetku.

Branitelji su, naime, tim projektom trebali postati partneri Klare, koja bi im dala pekarske proizvode po povoljnim uvjetima i automat te bi uz novčanu pomoć Ministarstva branitelja od nepovratnih 20.000 kuna započeli vlastiti obrt. No, ubrzo se ta investicija trojici branitelja pokazala neisplativom jer je, kažu iz Udruge branitelja, iznos od 20.000 kuna bio premalen da bi branitelji opstali u poslu, s obzirom na to da su bili obvezni prodati do 80 posto pekarskih proizvoda.

Danas možda ponešto može razjasniti priča o jedinom preživjelom Klaramatu toga projekta, koji se nalazi u Osijeku, u rukama branitelja Danijela Küfnera.

Küfner se, naime, potkraj 2004. uključio u projekt te je od Klare zatražio da mu dostave dva Klaramata s pekarskim proizvodima, što je Uprava Klare potvrdila, ipak na kraju dostavivši samo jedan automat. Ministarstvo mu je, kaže Küfner, pomoglo da se navedeni aparat postavi u Kliničku bolnicu te je počeo raditi.

Iako je ministrica Kosor naveliko najavljivala da će se Klaramatima razvojačeni branitelji uključiti u program zapošljavanja, projekt je tiho zaključen u začetku.

• Već je na početku bilo jasno da se od zarađe jednog aparata ne može živjeti. No, pristao sam na to jer sam se nadao da će s vremenom posao krenuti. Dostavljen mi je polu-ispravni Klaramat koji se svako malo kvari. Iako je bio pod garancijom, iz vlastitog sam džepa plaćao po 500 kuna po intervenciji servisera. Aparat je, osim naših kovanica, uređeno prihvaćao mađarske forinte, srpske dinare i obične žetone – kaže Küfner.

U Klari se danas ograđuju da tadašnje vodstvo više nije na funkciji. Tada je Klaru vodio Krešimir Kovačević, a danas je predsjednik Uprave Nikica Petrinec. Njegova služba za odnose s javnošću ističe da nema podatka da je bilo riječi o postavljanju dvaju Klaramata, budući da je dogovoreno da svaki branitelj dobije po jedan.

Projekt Klaramati pokrenuli su u srpnju 2004. godine Zagrebačke pekarnice Klara i Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Posao s automatom sa svježim pekarskim proizvodima, također i Klaramatom, vrijednim 40.000 kuna, branitelj bi vodio sam, a predvidilo se da bi se njegova mjesečna zarada kretala oko 3.500 kuna. Od deset policu u automatu osam bi se opremilo Klarnim proizvodima, od čije prodaje branitelj dobiva 25 posto, dok bi cjelokupni iznos zarade od preostalih dviju policu, koje branitelj oprema proizvodima po svojoj želji, išao njemu. Isto je tako bilo predviđeno da se u prvoj godini postavi, nakon prva četiri, još desetak Klaramata na različitim lokacijama. No, ubrzo se ta investicija trojici branitelja pokazala neisplativom jer je, kažu iz Udruge branitelja, iznos od 20.000 kuna bio premalen da bi branitelji opstali u poslu, s obzirom na to da su bili obvezni prodati do 80 posto pekarskih proizvoda.

Nakon godinu dana rada, Klara je zatražila od Kufnera da joj vrati Klaramat, budući da nije rentabilan, na što Kufner ne prijate te ga Klara odbija dalje snabdijevati, zbog čega je prisiljen kupovati proizvode u maloprodaji.

Međutim, Klaramat nije jedina poslovna suradnja koju je Kufner započeo s Klaram. Naime, osim projekta s Klaramatom, a u sklopu programa zapošljavanja branitelja, Kufner je s Klaram sklopio i ugovor o otvaranju specijalizirane trgovine za prodaju Klarnih proizvoda. I u vezi s tim su Klara i Kufner oprećnog mišljenja.

Kufner napominje da su u taj projekt s Kufnerom ušli kao s poduzetnikom, a ne kao s braniteljem, što znači i prema drukčijim uvjetima suradnje, omogućivši mu sredstva za rad kao što su peć, fermentacijska komora i zamrzivač.

• Istina je – odgovara Kufner – poslali su mi konvektnu staru peć, smrznute proizvode, no bez unaprijed ugovorenog zamrzivača. Morao sam se sam snalaziti gdje ću smjestiti proizvođe, od kojih je pola propalo ili im je istekao rok trajanja dok sam tražio odgovarajući zamrzivač, koji mi je konačno posudio Ledo. Kufner je, doduše, poslala zatraženi zamrzivač, ali nakon petnaest dana po slanju smrznutih proizvoda. Prema riječima branitelja, prije potpisivanja ugovora, Kufner je u svrhu jamčevine morao dati 10.000 kuna za proizvode, koji su na kraju većinom propali zbog kašnjenja obećanog zamrzivača.

No ni tu nisu nestale fonetske smetnje nastale u telefonskoj komunikaciji Kufnera i Klarnog uprave. Na natječaju za najam poslovnog prostora Kufner ne dobiva dozvolu te se zadužuje 12.000 kuna za kupnju kioska, koji smješta u Belom Manastiru.

• Međutim, Klarni mi djelatnici – priča Kufner – stižu u nenajavljen posjet, oduzimaju konvektnu peć bez moga znanja, ali ne odnose i svoje smrznute proizvode isteklog roka trajanja.

U međuvremenu mu se otkazuje i ugovor o najmu zemljišta u Belom Manastiru na kojem je postavljen kiosk te ga je primoran uklopiti, što ga je stajalo dodatnih 1.500 kuna.

Što se tiče drugog ugovora o specijaliziranom lokalu za prodaju peciva, Klara tvrdi da je taj ugovor potpisan izvan Sporazuma o suradnji s Ministarstvom u programu zapošljavanja branitelja i da je taj oblik poslovne suradnje postavljen kao sa svakom pravnom osobom.

Na upit zašto Kufneru nije na vrijeme dostavljen zamrzivač, zbog čega su proizvodi propali, Klarna uprava odgovara šutnjom, budući da se ne sjeća da mu zamrzivač nije poslan u zakazanom roku, dok postupak oduzimanja peći objašnjavaju time da Kufner nije ispunio sve uvjete poslovne suradnje te da su morali postupiti po točkama iz ugovora.

Kufner je po struci zubotehničar, a nakon razvojačenja obolio je od PTSP-a. Tim se, projektom, kaže, ponadao da će si zaposlenjem smijeniti posttraumatske depresije i tako se vratiti u normalni život.

• Osjećam se prevareno i jedno. Na kraju mi je ostao kiosk bez lokacije, Klaramat koji se kvari, roba kojoj je davno istekao rok trajanja, hrpa dugova, nesređeno poslovanje i tablete za smirenje – ogorčeno zaključuje Danijel Kufner.

Ostaje pitanje zbog čega se ušlo u projekt bez prethodno učinjene bilance poslovanja. Nije li riječ o još jednom marketinškom triku samopromidžbe vlastitih proizvoda i usluga vodstva koje nije brinulo o ishodu projekta.