Prvi se javno usprotivio zahtjevima za kresanje troškova u bolnicama na teret pacijenata i zaposlenih, a odstupio je i zbog izostale potpore županijskih poglavara koji u Đaniću vide opasna političkog suparnika.
Povjerenstvo za praćenje troškova bolničkih ustanova na čelu s bivšim ministrom Andrijom Hebrangom u krugovima zdravstvenih menadžera prozvano je ‘povjerenstvom za plašenje ravnatelja’. Prvi koji se odvažio poručiti da se njega ne može nimalo zaplašiti, izrekavši javno ono što svi govor ‘off the record’, jest prof. dr. Davorin Đanić, ravnatelj jedne od najvećih i po mnogim parametrima najbolje hrvatske opće bolnice dr. Josip Benčević u Slavonskom Brodu. Podnoseći neopozivu ostavku zajedno s cijelom Upravom, koju su činila i dva docenta, jedini sveučilišni profesor na čelu županijske bolnice učinio je ono što se od njega moglo i očekivati. U sve restriktivnijim zdravstvenim financijskim okvirima i najspobnijem menadžeru teško se uklopiti u zadane sužene okvire a da ne zadre u dosegnutu zdravstvene standarde, na uštrb pacijenata i zaposlenika. A ta je razina kvalitete u brodskoj općoj bolnici odavno premašila norme opće bolnice i u mnogim segmentima približila se klinikama. Još prije dvije godine dva su odjela (Interni i ORL) postala nastavnom bazom osječkoga Medicinskog fakulteta s kadrovskim, prostornim i tehničkim preduvjetima za kliniku, što je dio Đanićev vizije.
Zbog mnogih za većinu županijskih bolnica neobično rijetkih usluga bez dužih čekanja, poput koronarografije i ugradnje koronarnih stentova, interventne radiologije, abdominalne i neurokirurgije, rekonstruktivne kirurgije glave i vrata, nije nikakva rijetkost da u Slavonski Brod dođu pacijenti i iz Zagreba, Osijeka, Rijeke, Dubrovnika. Osim respektabilna vlastitoga kadrovskog potencijala (s desetak doktora znanosti, 13 magistara, 11 primarijusa, 126 specijalista, više od 200 liječnika) vanjski suradnici brodskog Benčevića su i ugledni profesori i akademici iz Zagreba i Osijeka (M. Bergovec, Ž. Sutlić, A. Tucak, M. Boranić i dr.).
Umjesto stimulacije i nagrade za takvu iznimnu ambicioznost brodska je bolnica praktički kažnjena izostalim planiranim prihodom od HZZO-a, s kojim ima 511 ugovorenih bolničkih postelja zbog novog načina naplate zdravstvenih usluga po tzv. terapijskom postupku s ograničenim danima liječenja i fiksnom cijenom koja ne predviđa komplikacije i dodatne troškove. Nesrazmjernim između skokovitog porasta rashoda za bruto plaće i troškove prijevoza zaposlenih (11 posto) zbog primjene novoga kolektivnog ugovora i tek neznatno povećanih prihoda od HZZO-a (2,7 posto), prošlu je godinu Benčević prvi put završio s gubitkom od 12,5 milijuna kuna. Znatno manjim od minusa ostalih bolnica slične veličine, ali dovoljnim za opću uzbuđu i mobilizaciju. U mjesečnom proračunu HZZO-a udio rashoda za ukupno 1.200 zaposlenika popeo se na 76 posto. Priče o lošem i neracionalnom poslovanju i posrednom prebacivanju krivnje i odgovornosti na njihov račun menadžment Benčevića posebno su pogodile s obzirom na to da je štednja i primjena Zakona o javnoj nabavi već odavna uhvatila korijene u njihovoj bolnici, što su potvrdili i revizijski nalazi. Gorak osmjeh na lice navukle su im i ocjene o navodno prekomjernim izdaciama za hranu po jednom krevetu u odnosu na prosjek ostalih bolnica. Od ukupno 206 milijuna kuna rashoda na prehranu je utrošeno 3,5 milijuna kuna, što je tri posto manje nego godinu prije. Usto, brodska bolnica otišla je i tu korak dalje, prva izrađivši informatički program bolničke prehrane koji će donijeti nove uštede, iako štednja na prehrani, uredskom materijalu, sredstvima za čišćenje i sl. nije ni blizu dovoljna za pokriće velike prihodovne praznine cijeloga zdravstvenog sustava.
Umjesto pohvala na visokom stručnom i znanstvenom iskustvu i štedljivu utrošku novca stigao je zahtjev Povjerenstva da se do kraja godine rashodi u Benčeviću smanje za sedam milijuna kuna. Što to treba značiti bilo je odmah jasno dr. Đaniću i njegovu iskusnom upravljačkom timu predvođenom njegovim prethodnikom i zamjenikom, doc. dr. Ivicom Balenom. Restrikcije i prema broju zaposlenih, krenanje mnogih stečenih prava pacijenata, smanjen broj operacijskih zahvata, ugrađenih stentova, umjetnih kukova… Odgovornost za sve to Đanićeva ekipa jednostavno nije mogla prihvatiti i odlučila se na odstup. Ostavši vezanih ruku prinuđeni su u razvojnom smislu otići korak unatrag, videći da se gubitak svakog mjeseca povećava za milijun kuna.
