Kodeski poslovnog odjevanja

U Hrvatskoj kodekse odijevanja jedino imaju tvrtke kćeri multinacionalnih kompanija i stranih banaka te jedan mali dio hrvatskih tvrtki. Poslovno odijevanje zaposlenika kao i njihovo ponašanje u velikoj mjeri odražavaju imidž tvrtke. Budući da je osobni imidž zaposlenika dio korporativnog imidža, koji utječe na tržišnu poziciju kompanija, 500 najboljih svjetskih kompanija (prema časopisu Fortune) jasne upute o poželjnom izgledu djelatnika propisuju kodeksima odijevanja. U većini hrvatskih tvrtki kao i u većini ureda državne uprave situacija je suprotna – nema pisanih kodeksa, a zaposlenici se najčešće pridržavaju nepisanih pravila modernoga poslovnog odijevanja, što često zna rezultirati i nošenjem odjeće neprimjerene poslovnom okruženju: predubokim dekolteima, topovima, prozirnim suknjama, prevelikim prorezima, preuškim majicama, bermudama i nošnjem japanki.

Od velikih tvrtki prvo mjesto definitivno zauzimaju banke i osiguravajuća društva, koji svojim zaposlenicima sukladno kodeksu propisuju uniforme ili tip odijela i kostima za čiju kupnju dobiju financijsku stimulaciju. Primjerice, zaposlenicima se u poslovnicama Zagrebačke banke sukladno pravilniku potpuno financira službena odjeća odnosno uniforma (odijela i kostima), koji se upotpunjuju kravatama i manikama s logom tvrtke. Osim toga, propisuje im se i boja čarapa, oblik čipela, visina potpetica i nakit. Menadžerima i ostalim djelatnicima dopušten je samostalni odabir odjevne marke, ali mora biti usklađen s kodeksom poslovnog odijevanja u bankarstvu (umjerene boje, neupadljivo i, naravno, detalj s logom tvrtke). Od državnih institucija interni kodeks odijevanja za službenike ima Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija. Prema pravilniku MVPEI-a zaposlenik mora biti primjereno odjeven, uredan i kulturnog držanja, a poslovna kombinacija podrazumijeva sako, hlače i uredno vezanu kravatu, a troškove snose sami djelatnici. Tenisice, ležerne sportske sandale, traperice, neprimjereno kratke suknje, neprimjereno prozirne bez rukava bluze, kratke hlače, (tajice) nisu dopušteni. U MVPEI se za vrijeme ljetnih vrućina zaposlenicima iznimno dopušta rad bez sakoa i to isključivo u uredima. Na sastancima je, naglašavaju u MVPEI-u sako obvezan, a u svečanim prigodama propisuje se tamo odijelo, odnosno svečani kostim. Radnu odjeću za djelatnike iz Odsjeka za ugostiteljstvo, Diplomatskog protokola ili Odjela zaštite na radu i vozače Ministarstvo financira jednom sezonski.

U poslovnom odijevanju najčešće se propisuju plave i sive boje kostima i odijela, što nije slučajno. Kako objašnjava profesorica Novak-Ištok, plava boja ulijeva najviše autoriteta i smatra se pravom bojom poslovnosti, dok siva, kao druga boja poslovnosti projicira uravnoteženost. Dodaje da bi idealno bilo kad bi za posao svatko imao jedno odijelo ili kostim u plavoj, sivoj boji te jedan u neutralnoj boji koja odgovara baš njihovoj boji tena, očiju i kose. Osnovna pravila za ukusno i praktično poslovno odijevanje žena je triplet (sako, suknja i hlače), uz bluzu, maru i decentan nakit te ugodne i praktične cipele bez visokih peta. Dio ženske poslovne urednosti je i njezani make up koji stvara dojam svježine. Sako kao neizostavan dio ženskoga poslovnog izgleda ima jednu zanimljivu funkciju.

Sako je u ženskom odijevanju obvezan da bi se neutralizirale obline ženskog tijela i u prvi plan stavila poslovnost. Time se sprečava slanje krivih signala – objašnjava Novak-Ištok. Kod muškaraca se poslovni imidž odnosi na odijelo kao simbol ozbiljnije profesije, pogotovo u menadžmentu. Novak-Ištok poslovnim muškarcima preporučuje kupnju košulje zajedno s odijelima. Najvažniji detalj u muškom poslovnom imidžu je kravata koja obasjava lice i, prema mišljenju profesorice Novak-Ištok, trebala bi biti od vunene svile ili svile.

Kako kaže profesorica, poslovni čovjek ili žena čini dio slike o tvrtki i bitno je da njihov osobni imidž bude u suglasju s dojmom koji drugi imaju o tvrtki u kojoj radi. Dodaje da odijelo ne čini čovjeka, ali čini važan dio dojma koji ostavlja. Ljudi imaju neka očekivanja prema različitim djelatnostima i tvrtkama. Tako se primjerice od osoba koje rade u dizajnu očekuje opušteniji imidž s većom primjesom trendova. Istodobno u pravu se traži pomalo dosadan i jako malo osoban imidž – ističe Novak-Ištok.

Objašnjava da viši hijerarhijski položaj u kompaniji znači i veću odgovornost u odijevanju, jer su vodeći menadžeri češće izloženi stručnoj javnosti i klijentima, češće putuju i odlaze na sastanke. Isto vrijedi i za zaposlenike koji su izloženi stalnoj komunikaciji s klijentima (službenici na šalterima, komercijalisti na terenu). Oni su zapravo direkti marketinga ili ambasadori korporativnog imidža. Da bi odaslali što bolju poruku o svojoj tvrtki, moraju više paziti na odjeću, obuću i na komunikacijske vještine – poručuje Novak-Ištok.

Takva je procjena bila i u tvrtki Ericsson Nikola Tesla, gdje su se zaposlenici prije nekoliko godina za vrijeme ljetnih vrućina na radnom mjestu najčešće pojavljivali u bermudama i japankama. Naime, nakon ‘pošasti odjeće za plažu’, tvrtka se odlučila na pisanje pravilnika o odijevanju, na koji se danas upućuju svi budući zaposlenici. Od ponedjeljka do četvrtka svi se moraju pridržavati službenih uputa, dok se u petak imaju pravo odijevati ležernije (casual friday) kao uvod u vikend, što je pravilo i u većini svjetskih i hrvatskih tvrtki.

U poslu se vrlo često dogodi da mladi menadžeri i menadžerice pogriješe u odabiru preizazovne odjeće, a s obzirom na veću slobođenje ženskog odijevanja tu je i mnogo veći postotak ‘prekršaja’. Predubokim dekolteima, prekratkim ili prozirnim suknjama šalje se poruka ‘gle kakav sam komad’, a ne ‘ja sam ravnopravna i sposobna žena’. Treba biti svjestan činjenice da što više otkrivate, manje autoriteta projicirate. Izgled ne bi smio skrenuti pažnju na svojim sposobnostima, znanja i vještina, a ne odgovorno je prema sebi i karijeri poslati krivu poruku svojim imidžem i svrati pozornost na onog što u stvari mogu – kaže Novak-Ištok te zaključuje da je odjeća dio poslovne komunikacije i bontona, koji definitivno pomažu u stvaranju pozitivnog dojma na poslovne partnere, klijentete i kupce kao i na lakše plasiranje usluga i proizvoda.