Novo tržište otpada teško 160 milijuna eura godišnje

Na natječaj za koncesiju za skupljanje ambalažnog otpada na razini države stiglo je 60 ponuda. Tko ispunjava uvjete, dobit će koncesiju, tvrdi Nikola Ružinski, glavni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša.

Pritom, prilagodba europskoj pravnoj stečevini u poglavlju Energetike i okoliša zahtijeva ulaganja od 10 milijardi eura tijekom 20 godina, u što su uračunata sva potrebna izravna i prateća ulaganja u sektor zaštite okoliša. Screening dosad najopsežnijeg poglavlja, koje obuhvaća 300 direktivi i zakonskih akata, završen je prošlog tjedna, a osim velikih ulaganja to bi područje moglo donijeti i otvaranje novih radnih mjesta. Naime, Hrvatska će morati naveliko investirati u područja zaštite vode, odvodnje, pripreme pitke vode, obrade otpadnih voda te u područje gospodarenja otpadom, što će otvoriti i nove biznisne poput tvornica za reciklažu, izgradnju odlagališta, otvaranje poduzeća za izradu studija, odnosno procjene utjecaja na okoliš, poduzeća za prikupljanje ambalažnog otpada, proizvodnju strojeva za reciklažu i slično.

Vrijednost tržišta recikliranja u Europi procjenjuje se na približno 350 do 500 milijuna eura godišnje, a u Hrvatskoj taj biznis u posljednje vrijeme budi sve veći interes. Do sada je zbog nepostojanja pravilnika o zbrinjavanju otpada poduzećima bilo teško doći do sirovine, ali u samo dva mjeseca nakon donošenja Pravilnika o ambalažnom otpadu prikupljeno je 200 milijuna plastičnih boca, što je dvostruka veća količina od prošle godine. S obzirom na to da se na hrvatsko tržište godišnje izbacuje otprilike 1,7 milijardi boca, posla ima dovoljno.

• Otpad je drugi ili treći svjetski biznis poslije nafte i automobilske industrije. Kako je PET ambalaža vezana uz naftu, tako i cijena tog poluproizvoda raste s cijenom nafte. Prije nekoliko godina tona PET-a na tržištu stajala je 800 dolara, a sada stoji 1300 – kaže Nikola Ružinski, glavni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša, proizvodnje i graditeljstva te pregovarač za poglavlje Energetika i okoliš.

Jedan od primjera odgovora na tržišne trendove je i uređaj za prihvat ambalaže ‘tepak’ koji je namijenjen automatskom preuzimanju, pakiranju i naplati PET i AL povratne ambalaže te slaganju u eko vrećice, a proizvodi ga Tehnix iz Donjeg Kraljevca. Tepak je osmislio vlasnik Đuro Horvat, tako da je proizvod patentno zaštićen, a proizvodnja je započela prošle godine. Tehnix, koji zapošljava oko 200 ljudi, tim je proizvodom izvršno odgovorio na Pravilnik o ambalažnom otpadu i relativno novi trend reciklaze u Hrvatskoj. O ekonomskoj isplativosti tog i sličnih projekata govore i poslovni rezultati Tehnixa. Naime, poduzeće je u prošloj godini ostvarilo 70 milijuna kuna prihoda, a izvoz pokriva više od 40 posto ukupne proizvodnje. Tepak je prisutan na području čitave Hrvatske, od komunalnih poduzeća do prodavaonica.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost subvencionirana proizvodnju strojeva pa ga trgovine mogu nabaviti 15 posto jeftinije, odnosno za 5.200 eura. Proizvodni program Tehnixa obuhvaća komunalnu ekologiju, reciklažu otpada, tehnologiju pročišćavanja voda, mobilne nafte pumpe, skladištenje i čuvanje zapaljivih i opasnih tekućina, kontejnere specijalnih namjena, a inovacijama i patentima koji se koriste u proizvodnom programu Horvat je poduzeće učinio značajnim proizvođačem strojeva i opreme za zaštitu okoliša te gospodarenja otpadom.

Dan nakon završetka screeninga u Bruxellesu, u Jankomiru je otvoren suvremen pogon za recikliranje metalnog otpada. Tvrtka CIOS je s njemačkim partnerom, tvrtkom Scholz AG, investirala 230 milijuna kuna u projekt, a da se biznis gospodarenja otpadom isplati bez obzira na visinu investicije dovoljno govori podatak da je godišnja zarada te hrvatsko-njemačke tvrtke oko milijardu kuna. Novo postrojenje može zbrinuti oko 200 tisuća tona glomaznog otpada i reciklirati odbačene i napuštene automobile. Osnovni proizvod reciklaže je sekundarni čelik, a projekt se izvrsno uklapa u novi projekt Ministarstva, tako da CIOS neće imati problema s prikupljanjem sirovina. CIOS zapošljava 1200 ljudi, a prošle je godine ‘isprešao’ 1649 automobilskih olupina koje su kao sirovina prodani uglavnom stranim željezarama.

• Nakon ambalaže i otpadnih guma u pripremi je i projekt vezan uz zbrinjavanje starih automobila, odnosno vozila kojima je istekao vijek trajanja. Riječ je o uklanjanju starih automobila s divljih odlagališta, ali i proizvodnji sekundarne sirovine jer je potražnja za čelikom velika. Obrada zahtijeva doba ručnog rada, pa će otvoriti i mnogo radnih mjesta – kaže Ružinski.

U Pravilnik o ambalažnom otpadu i Pravilnik o zbrinjavanju otpadnih guma uloženo je 300-tinjak milijuna kuna a, kao što kaže Ružinski, ulaganja su privatna i čitav se sustav financira sam od sebe. Ovaj je projekt otvorio oko 300 novih radnih mjesta. Mi imamo jednu tvornicu za pregradu plastičnih masa koja radi u četiri smjene, a nekoliko ih je u izgradnji. Za sada se obrađuju samo plastične boce za napitke, ali ići ćemo na proširenje i prikupljanje boca za šamponge i deterdžente, za koje sada nemamo mogućnost prerade – kaže Ružinski.

Pravilnik o zbrinjavanju otpadnih guma, koji će se primjenjivati od kraja ovoga tjedna, olakšat će i tvornicama poput Gumi reciklaže i proizvodnje (GRP) prikupljanje otpada. Naime, tvornica za recikliranje otpadnih guma u vlasništvu Gumiimpexa, koja je prošle godine otvorena u Varaždinu, sama je organizirala prikupljanje.

• Rješavanje otpada na ekološki svjestan način u Europi funkcionira već neko vrijeme, a u Hrvatskoj tek kreće. U ovaj smo biznis ušli kako bismo zaokružili djelatnost. Prodajemo gumu, obnavljamo ih i recikliramo – rekao je Damir Kirić, direktor Gumiimpexa.

Tvornica reciklažnog kapaciteta od 17 tisuća tona otpadnih guma godišnje u samo nekoliko mjeseci povećala je broj radnika sa 15 na 40 i radi u tri smjene. Biznis vezan uz reciklažu starih otpadnih autoguma i proizvodnju proizvoda iz gumenog granulata prepoznali su vlasnici, obitelj Kirić, a dosad je obrađeno više od 3 tisuće tona otpadnih guma, što je uglavnom izvezeno na europsko tržište. U tvornici je uloženo 6,5 milijuna eura, a Gumiimpex je u obnavljanju automobilskih guma partner najvećih svjetskih proizvođača Goodyeara i Bridgestonea.

Direktor tvrtke Brković iz Svete Nedelje, koja se bavi regeneracijom plastične mase i proizvodnjom plastične ambalaže, Ivo Brković reciklažom se bavi 28 godina, a u posljednje četiri godine, kaže, do sirovina se dolazi mnogo lakše. Otkako su stvari uređenije prikupljamo deset puta veće količine, a isplativost biznisa određuje cijena nafte. Trenutačnim iznosom od 70 dolara po barelu cijena nafta povoljno utječe na biznis, ali teško je predvidjeti buduća kretanja – kaže Brković. Zbog novih pravilnika, kaže, poduzetnicima je omogućeno da investiraju i natječu se za koncesije od 10 tisuća tona sirovina, a minimalna količina koja osigurava isplativost reciklaže je 3 tisuće tona.

U gospodarenje otpadom uložit će se oko 3,2 milijarde eura, a ostatak ulaganja vezan je za zaštitu voda. Strategijom gospodarenja otpadom predviđeno je javnim sredstvima, odnosno kroz lokalne i državne proračun te kroz razne kredite i pretpristupne fondove Europske unije, financirati izgradnju odlagališta, a tehnologija će se osigurati kroz koncesije odnosno privatni sektor. To bi za hrvatske poduzetničke značilo da se u idućih 20 godina mogu boriti za svoj dio kolača na tržištu otpada vrijednom 160 milijuna eura godišnje.

Uvozimo papir, staklo i PET ambalažu koja se stavlja na tržište i opet baca na odlagališta. Uvođenjem promjena možemo smanjiti uvoz za 80 posto i sve što je iskoristivo kao sekundarna sirovina i iskoristiti. Danas uvozimo papir iz Slovenije, a naš bacamo u odlagališta. Za njegov prijevoz plaćamo 160 eura po toni, a za uređenje odlagališta 70 eura. Prema tom principu plaćamo uvoz i odlaganje, a mogli smo ga sami reciklirati – smatra Ružinski.

Tvrtke koje se bave recikliranjem registrirane su u Ministarstvu jer im je za taj posao potrebna dozvola, odnosno moraju ispuniti uvjete vezane uz postrojenja, uvjete rada i slično. Rasipali smo natjecaj za koncesiju za skupljanje ambalažnog otpada na razini države i dobili smo 60 ponuda. Interes je velik, a ljudima samo treba dati mogućnost. Treba osigurati sirovine, što je važno za ljude koji žele uložiti – dobit će koncesiju od nas, natjecaj je rasipan, tko ispunjava uvjete javit će se, a ako se pojavljuje novi i ako bude potrebe dobit će mogućnost rada – kaže Ružinski.

Prema njegovim riječima svaki grad ima komunalno poduzeće, odnosno postoji infrastruktura koja se treba objediniti. U gradovima će se organizirati prikupljanje i eventualno odrediti reciklažna dvorišta. Odlagališta bi se gradila prema županijama, a ne.

Ekološka renta isplaćuje se kao svojevrsna kompenzacija ljudima kojima je vrijednost imovine smanjena zbog blizine odlagališta. Europski nemaju običaj na taj način uređivati stvari, već su više orijentirani prema ulaganjima u lokalnu zajednicu, odnosno izgradnju cesta, škola, izuzimanju stanovnika s tih područja od plaćanja pojedinih naknada i slično – kaže Ružinski.

Velika pozornost u pregovorima posvećuje se procjeni utjecaja na okoliš kad je riječ o strateškim projektima, a to područje u hrvatskom zakonodavstvu nije uređeno. Takve procjene radit će ovlaštena poduzeća koja će se prije toga za to morati akreditirati u Ministarstvu. Koriste se u projektima kao što je izgradnja autoceste, a u obzir se uzima značaj projekta i određuje se sadržaj utjecaja. JANAF bi za nas bio primjer takve strateške procjene – kaže Ružinski.

U eksploratornoj fazi sudjelovalo je 46 hrvatskih pregovaračkih komisija koja su sedam dana razgovarali sa 64 europske predstavnike, a posebno poglavlje u pregovorima vezano je uz energetsku i industrijsku poduzeća koja će se morati prilagoditi europskim direktivama kad je riječ o novim tehnologijama i uređajima za obradu otpadnih voda. Kao što kažu u Ministarstvu, bit će potrebna ITCP dozvola da bi mogli izvoziti u Europsku uniju. Malo je poduzeća u Hrvatskoj koja bi u ovom trenutku mogla dobiti ITCP dozvolu. Prema našim podacima postoji oko 160 poduzeća koje su time zahvaćena, a najveće rekonstrukcije očekuju se u području energetike i rafinerije. To će za njih predstavljati veliko opterećenje, ali svjesni su da bez toga ne mogu. Sustav vrši pritisak na poduzeća jer izvoz mora poštovati ekološke norme – kaže Ružinski.

Pregovori o tom poglavljima trajat će najduže zbog širine i potrebnih ulaganja, ali i zbog toga što se najprije mora čekati zatvaranje poglavlja vezanih uz okoliš kao što su promet, industrijska proizvodnja i poljoprivreda. Postoje stroge zakonske odredbe u poglavlju Energetika i okoliš koje ćemo morati unijeti u zakon i primjenjivati. Ako želimo ući u Europsku uniju moramo ih ispostaviti, možemo samo pregovarati o eventualnim odgodama – rekao je Ružinski.