Odluka o kupnji softvera određuje budućnost tvrtke

Poslovni softver utječe na kvalitetu života i rada svih uključenih u njegovo korištenje. Stoga bi svi korisnici neizostavno trebali biti neodvojivi dio procesa odlučivanja.

Manadžment i softver u njegovoj službi toliko su se isprepleli da pojedinci polako počinju nekritički poistovjećivati, primjerice, projekt s programom istog imena ili biznis plan sa softverskim alatom za pomoć u njegovoj izradi. Neke dijelove, uglavnom kretivnu fazu projektnog menadžmenta, treba stalno braniti od strogih formalizacija koju informatizacija ponekad sa sobom nosi. Ta je opasnost prisutna. Na latiniskome informacija doslovce znači ‘stavljanje u formu’, uobličavanje, strukturiranje, stvaranje strukture.

Paradoksalno, iste te strukture, ako su inertne i krute, postaju prepreka slobodnom kolanju informacija koje su ih i stvorile. Najčešće upravo zapriječenom komunikacijom započinje raspad i odumiranje mnogih poslovnih organizacija. Ni hrvatski menadžment nije ostao pošteden uporabe neodgovarajućih softverskih pomagala primjerenijih građevinarstvu ili računovodstvu.

Proizvođač softvera i budući korisnik imaju različite interese. Informirajte se! Poslovna aplikacija nije samo još jedna uredska potrebnica.

U igri je sustav odgovornosti, ovlasti, dostupnost pojedinih informacija na različitim razinama hijerarhije, uopće upravljački stil jedne tvrtke i osobe koja je na njenom čelu, neodvojivi su od načela na kojima se temelji poslovna aplikacija. Iznoseći zahtjeve projektantima aplikacije na najjasniji se način očituju o filozofiji rada tvrtke i općenito o osobnom pogledu na život. Stalno je prisutna opasnost da u autoritarnim i totalitarnim organizacijama dijeljenje informacija zamijeni sustav proizvodnje informacija, kroz prenaglašeno formalno komuniciranje, izvješća čija je forma zadana, u prečestim vremenskim intervalima, putem obrazaca i tablica, koje neizbježno vode u ulješavanje, fabriciranje poluistina i gubitak kontakta sa stvarnošću te manje korišćenje različitih drugih kreativnih postupaka.

Formalna komunikacija ne smije zamijeniti dijeljenje informacija niti se smije odvijati prečesto; ne smije se odvijati na način zatvorenih pitanja, jer se neke životne situacije ne može ugovarati u uvjeti istu formu, a u pretjeranom inzistiranju na formi može se izgubiti sadržaj.

Integrirana ekonomija sutrašnjice temelji se na informacijskom povezivanju i projektnoj suradnji svijet sa svima: državnog aparata sa sveučilištima, tvrtki sa pojedinima, freelancima, primjerice. Nije riječ o zamisli ostvarivanja u dalekoj budućnosti, nego o već zaživjelom konceptu. Sjetimo se priče o uspjehu Frontera, e-learning softverskog paketa s više od milijuna korisnika samo u Skandinaviji. Europska unija putem svojih programa potiče razvoj softverskih rješenja koja pomažu tvrtkama i drugim organizacijama da budu maksimalno fleksibilne, održavaju stalni dodir s tržištem, potiču kreativnost, otvorenost prema promjenama te nastoji spriječiti korporativni i društveni autizam.

Valja reći da su neke poznate kompanije već prešle iz ekonomije zasnovane na informatičkoj tehnologiji u ekonomiju znanja samo da bi opstale pod pritiskom sve dinamičnijega i kompleksnijega globalnog tržišta. Organizacija tvrtke postavljenja bottom-up, hrvatski odozdo, postaje standard kako bi svi u sustavu – zaposlenici i menadžment dali svoj originalni doprinos, ono u čemu su najbolji.