Pobjednicima je zajedničko što svojim biračima šalju uvjerljivu poruku da su spremni raditi za njihovu dobrobit najbolje što mogu.
Birači su u političkom razvoju pretekli i Ivicu i Ivu. I dok se Račan i Sanader spore oko toga koji je pobijedio na ponovljenim lokalnim izborima: HDZ-a u ukupnom postotku, što zvuči veoma neuvjerljivo, ili SDP kao trend, što je tek na prvi pogled uvjerljivo, pravi pobjednik bezbržno slavi u požeškom lunaparku. Požeški gradonačelnik Zdravko Ronko, koji je sad osvojio i županiju prekinuvši petnaestogodišnju vladavinu HDZ-a, predstavlja najjaču poruku nedjeljnih izbora, baš kao i njegov pandan na jugu, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, kontroverzni poduzetnik i HDZ-ov izgnanik Stipe Gabrić-Jambo. No istinski utemeljitelj trenda je ipak zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji bi, da je to praktično izvedivo, mogao biti pobjednik bilo kojih lokalnih izbora u bilo kojem gradu ili županiji.
Zajedničko im je što svojim biračima šalju uvjerljivu poruku da su spremni raditi za njihovu dobrobit, najbolje što mogu, a ne da su spremni vladati bolje nego oni drugi. Te poruke svaka stranka koja ozbiljno razmišlja o pobjedi, bilo na lokalnim, bilo na parlamentarnim izborima, ubuduće mora imati na umu. Izbori u Požeško-slavonskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji najava su novog političkog trenda. Dok su, medijski najeksploziraniji, izbori u Velikoj Gorici tek puko ponavljanje starih izbornih obrazaca. U njima je, doduše, Vesna Škare-Ožbolt pomrsila račune SDP-u i HDZ-u, ali nije pritom dugoročno olakšala niti ojačala vlastitu političku poziciju, niti se u velikoj Gorici dogodilo ista politički novo.
Ni Zdravko Ronko, a još manje Stipe Gabrić-Jambo, nisu dosegnuli planirane uspjehe političkih stranaka. Nije Ivica Račan profilirao SDP tako da njegov zaštitni znak bude Ronko. Ali bio je dovoljno politički lukav, ili premalo energičan da ‘odjene’ u klasičnu SDP-ovu uniformu Ronka i prilagodi ga stranačkim kanonima koje bi mu oštro i bespogovorno, u maniri glavnoga partijskog komesara, propisala Željka Antunović. Već ga je pustio da tako osoben i neuniformiran radi u Požegi (i) za njega, često na rubu kontroverzi i… Da na izborima donosi pobjede stranci. I sad je Račan u prednosti u odnosu na Sanadera. Može tek stišati kome-sarske tonove iz centrale ili irritirantna i tako arha-ična ideološka dociranja Željke Antunović zamijeni-ti mnogo suvremenijim izričajem mladih političara poput Zorana Milanovića te pustiti da mu stranku za sljedeće parlamentarne izbore profiliraju ‘samoni-kli’, lokalno uspješni i osobeni gradonačelnici i župa-ni.