Bez tajkunske ‘vožnje bicikla’

Mijo Vladić osnovao je tvrtku za spajanje furnira nakon što je belgijskome industrijalcu pomagao popraviti automobil na cesti. Iz poznanstva se razvilo prijateljstvo, a potom i poslovna suradnja.

Stalnim vraćanjem dobiti u razvoj tehnologije i zapošljavanje mladih stručnjaka Projektgradnja je izrasla u tvrtku koja samostalno može sagraditi najzahtjevnije objekte. Građe sve što kupci traže, od stambenih naselja, osnovnih škola i sportskih dvorana do industrijskih i poslovnih zdanja diljem Hrvatske. Medijski i politički neprimjetan, Čugura ničim ne odaje da ga je poslovni uspjeh promijenio. U naponu snage nema vremena ni za zimska skijanja ni za lješkarenja na moru. Potomak doseljenika u Staro Topolje svaki dan na gradilištima gazi po blatu i vodi. Bez tajkunske ‘vožnje bicikla’ Čugura je svjestan ostvarivosti svoje poslovne vizije: za dvije godine još moćnije, potpuno tehnološki i kadrovski zaokružene tvrtke sa 600 zaposlenih i s vlastitim inženjeringom.

Rijekom, gotovo pravi ‘holivudska’ poslovni san na posavski način usnuo je poznati poljoprivrednik iz Oprisavaca Mijo Vladić. Uz posavsku magistralu danas se širi Vladićevo poslovno carstvo iz kojeg na zapadnoeuropsko tržište godišnje odlazi robe vrijedne desetke milijuna eura. Sve je počelo 1988., slučajnim…

Samo neupućene iznenadilo je prestižno priznanje HGK za najbolju srednju veliku tvrtku koje se ove godine našlo u rukama direktora Kompenzatora Danijela Brajdića. Ne samo na osnovi ostvarene dobiti, rasta prihoda i čak 90-postotnog izvoza u 37 zemalja svijeta, Kompenzatori su po mnogo čemu nedostižni uzor. Nastali 1974. kao prvi joint venture u bivšoj državi, zahvaljujući ulaganju Đakovića i britanskog Teddingtona, izgradili su imidž jednog od vodećih svjetskih proizvođača kompenzatora ugrađenih u sve hrvatske brodove, sibirski plinovod, termoelektrane u SAD-u i u japansku Toshiba. Primjer su i pozitivne privatizacije u kojoj su odlaskom Britanaca i prodajom udjela Holdinga vlasnicima postali menadžeri predvođeni dugogodišnjim direktorom, mladolikim veteranom Danijelom Brajdićem. Stalno šireći proizvodnju, u ambicioznom razvojnom planu do kraja iduće godine namjerava po zaposlenome ostvariti prihod od 50 tisuća eura!

Među rijetkim hvaljenim prodajama stranom strateškom partneru nezaobilazna su Termoenergetska postrojenja u vlasništvu Austrian Energyja. Sačuvana je proizvodnja energetske opreme kao prepoznatljivog Đakovića branda, a ulazak stranog partnera otvorio je nova tržišta i omogućio razvojni iskorak. Dugogodišnji direktor TEP-a Kazimir Grgurić, izdržljivošću mačke, preživio je sve vlasničke promjene zadržavši poziciju člana Uprave.

Direktori Đakovićevih montažerskih tvrtki među onima su koji ove godine priželjkuju da im privatizacija udahne novi vjetar u leđa. Najmnogoljudniju Montažu Darko Katić je nakon brodoloma s Babcockom izveo na mirno more osiguravši uz tradicionalno najjače poslovno sidro u Njemačkoj i nove luke u Austriji, Norveškoj, Finskoj, Tunisu i Libanu. Više od polovine planiranog prihoda od 60 milijuna eura montažeri će donijeti iz svijeta dokazujući da je brodskim zavarivačima i bravarima teško naći premača. Nakon što je deset godina umješno upravljao Elektromontom i stekao povjerenje većinskoga državnog vlasnika, Zdravko Stipetić dobio je u ruke i kormilo krovnog Holdinga. Ova će godina sigurno biti prijelomna za Đakovićevu grupaciju zbog neizbježne privatizacije u kojoj će se koristiti različiti modeli, a Stipetić zasigurno priželjkuje radničko dioničarstvo prema ESOP-u.

U javnosti početkom devedesetih poznat kao bivši predsjednik Đakovićeva sindikata, Šime Buzov uspio je, tvrde bolje upućeni, uz podršku legendarnog direktora Milovića, od Đako-

Jenko Zovak tri je godine figurirao kao suvlasnik Slavonije DI i ostao bez ičega nakon što je puklo partnerstvo s ortakom iz Svete Nedelje. Tvrdi da ga je partner besramno pokrao i ostaje mu tek da se uzda u učinkovitost pravne države.

Brodski Slavonijatrans više vozi u transu nego diljem Slavonije. Rijekad je primjer kako lokalna Uprava može upropastiti nekoć pro-pulzivnu tvrtku koja je prije 20 godina imala 600 zaposlenih, a sada ih je šest puta manje. Nevolje Slavonijatransa i njegova direktora Stjepana Furlana počele su još 1991., kada ih je brodsko općina proglasila javnim poduzećem iako većina djelatnosti (teretni promet, remont, trgovina, turizam) nije komunalna.

Iako formalno u vlasništvu grada i općina, unistavan je nizom nelogičnih odluka, od davanja komercijalnog popusta na cijenu mjesečnih karti, iako javni linijski prijevoz nikad nije bio subvencioniran, do raspisivanja natječaja županije za prigradske linije suprotno Zakonu o komunalnom gospodarstvu i omogućavanju nelegalnom rada drugim prijevoznici. Sve je kulminiralo neizdavanjem rješenja o pretvorbi većinski tržišnih djelatnosti i onemogućavanjem radnika da kupe dionice. Račun je ipak stigao na naplatu i na posljednjoj skupštini na teret temeljnoga kapitala otpisano je 17 milijuna kuna gubitaka, pa tvrtki prijeti stečajni ponor. Da za državu definitivno nije poduzetništvo potvrđuje i primjer Sušionice povrća i voća iz Vrpolja. U početku hvaljen primjer javnog partnerstva Županije, Ministarstva poljoprivrede, Dakovića i Vrpolja, ubrzo se pokazao čistim promašajem. Najmanje krivice za to snosi sadašnja članica Uprave Ljiljana Nikšić, koja je ostala sama na vjetrometini. Hoće li neodlučnost vlasnika i tu tvrtnicu otjerati u stečaj?

Najtragičnija ličnost na brodskoj gospodarskoj sceni zacijelo je kontroverzni poduzetnik i političar Jenko Zovak, bivši suvlasnik i direktor drvene industrije Slavonije. Osnivač tvrtke Zovak i sinovi, za projektiranje, izgradnju i opremanje objekata, na opće iznenađenje prije četiri je godine, zajedno s partnerom Ivanom Rimcem iz Sveti Nedelje, kupio od PBZ-a brodsku Slavoniju za 10,5 milijuna kuna. Prodavši tri atraktivna zemljišta za trgovacke lance u središtu Broda, većinu novca uložio je u modernizaciju proizvodnje namještaja. No, partnerstvo s Rimcem potrajalo je samo do prosinca 2004., kada je izbio sukob zbog razilaženja u vezi s Rimčevim zahtjevom da mu Slavonija bude sudužnik. Prije podjele imovine, procijenjene na 40 milijuna eura, Rimac je iza Zovakovih leđa jednostrano fiktivno prodao tvrtku isplativši mu tek početni ulog. Iako tvrdi da ga je partner besramno pokrao, Zovaku ostaje tek da se uzda u učinkovitost pravne države.

Svestrani sportaš i zagriženi hajdukovac, energični Buzov potvrdio se u poslovnom svijetu izgradivši tvrtku sa 350 zaposlenih. Sigurnost-Buzov uvrstila se među zaštitarske tvrtke koje ne moraju strahovati od tržišne selekcije.

Lužanska tvornica boja i lakova Svjetlost po količini novca uloženog u marketing zasigurno je vodeća u županiji. Nije joj to teško jer se pametno uloženo višestruko vraća, za što dobar dio zasluga pripada direktoru Šimi Mariću. ‘Leteći Simo’ rekorder je po kilometraži u svom Mercedesu, ali to je imperativ u nemilosrdnoj konkurenciji. Tvornica namještaja i poliuretana Oriolik iz Oriovea jedna je od rijetkih u svojoj branši koja je unatoč ratnom požaru uspjela preživjeti bez dubljih potresa vodena iskusnim direktorom, sportašem i vlasnikom Stjepanom Pišonićem.

Među brodsko-posavske gospodarske perja-nice iskače i Brodsko Posavina, ponajviše za-slugom poduzetnog direktora i vlasnika Pere Ćosića, koji je dokazao da se i oko Save može razviti dobar posao. Gradnjom brodsko Luke Sava dobiva neslučene prilike, a s njom i Brodsko Posavina, željno čekajući početak gradnje kanala Dunav-Sava.

Da propašću Brodsko-posavske banke središte županije ne ostane bez domicilne banke potrudila se skupina financijera i ulagača bivše Štedionice Brod. Dokapitalizacijom Banka Brod počinje stalan uspon šireći mrežu poslovnica i izvan Slavonije. Prepoznatljiva po povoljnim i brzim uslugama, zahvaljujući mudrom vođenju dvojica mr. Zdenko Vida-ković – Mića Tomićić, vršnjaka koji su bankarski zanat ispekli u bivšoj Dakovićevoj Interno banci, u dvije posljednje godine Banka Brod ostala je prva u Hrvatskoj po prinosu mjerenom u odnosu na aktiv. Zbog toga je postala i poželjna mnogim strancima. No, ništa od toga, jer medijski samozatajnom predsjedniku Uprave Ždenku Vidakoviću i dioničarima to nisu konačne ambicije. Iako su svi ekonomski argumenti na strani Banke, na jaču podršku zasigurno utječe percepcija o stranački visoko pozicioniranim dioničarima bliskima lijevoj političkoj opciji (SDP-HNS).

Brodsko-posavska županija i dalje je tek bogata sirovinska baza iz koje profit odlazi u razvijenije sredine. Propašću agrokombinata Jasinja nestalo je i ono malo izgleda da bi mogao niknuti krupniji preradivački kapacitet. Među rijetkim svjetlim točkama ističe se ulaganje Belgijaca u novogradski Slavonija-slad. Kupivši staru sladaru, koja je nedugo potom uklonjena, belgijski Boortmalt sagradio je najmoderniju tvornicu za proizvodnju slada, koja opskrbljuje sve hrvatske pivovare i izvozi. Desna ruka predsjedniku Uprave Guyu Guensu je Vlado Bičanić, nekoć pomoćnik ministra poljoprivrede, zadužen za komercijalnu. Želeći osigurati dovoljno kvalitetnoga pivarskog ječma za proizvodnju slada, Boortmalt je zaokružio ulaganje i u novogradski poljoprivredno-prehrambeni kompleks.