Home / Poslovna scena / Premijera u Gavelli: Kvetch

Premijera u Gavelli: Kvetch

Komedijom Kvetch, britanskog pisca Stevena Berkoffa, Gavella je otvorio svoju novu scenu u kazališnom atriju. Provokativno dramsko pismo Stevena Berkoffa, britanskoga glumca, redatelja i pisca, zagrebačkom je publici već dobro poznato. Exitove uspješnice Dekadencija i East, od kojih je Dekadencija još i danas na repertoaru Exita, Berkoffa su plasirale kao autora koji točno detektira bolesti i strahove suvremenog društva i čini to razumljivim širokoj publici.

Nakon Exita, za Berkoffom je posegnula i Gavella, koja je u suradnji s Kazalištem Virovitica, a pod redateljskom plicom Dražena Ferencine, 4. travnja premijerno izvela komediju Kvetch (u prijevodu Darije Udovičić Mahmuljin). Potencijalni hit dogodilo se to na novopokrenutoj sceni u atriju kazališta na kojoj je Berkoff u izvedbi petero glumaca – Helene Minić, Blanke Bart Hajoš, Enesa Vejzovića, Janka Rakoša i Igora Goluba – progovorio o polurealiziranim, opterećenim nezadovoljnicima, tzv. običnim ljudima koji svoje ljubljenje pune najrazličitijim strahovima i teško se s njima nose.

Specifičnost Berkoffova pristupa naoko banalnim životnim situacijama tu komediju čine potencijalnim hitom. Naime, Berkoff dramski potencijal pronalazi u dvostrukoj ljudskoj komunikaciji, u srazu između onoga izgovorenoga i onog tek mišljenog. Tako razvijeni razgovori svoj puni smisao dobivaju tek otkrivanjem onoga što u svakodnevnoj komunikaciji ostaje skriveno, ali što ipak i te kako oblikuje životne likove koji na kraju žive posljedice svega onoga što se nisu usudili izgovoriti.

Igara izrečenoga i neizrečenog u Kvetchu se ostvaruje kroz stalno zamrzavanje zadane situacije, zamrzavanje koje otvara prostor za izgovaranje onoga cenzuriranog. Tako se cijela predstava oslanja na koncentri- ranost glumačke igre, u kojoj svaki glumac situaciju puni i razigrava točnošću monoloških istupa, koji pak u scenskom sudaru s dijaloškom dionicom osiguravaju komiku. Ferencina prilično vješto realizira protočnost scenskog događaja povodeći se jasnim ciljem: zabaviti publiku i u tome, zahvaljujući uigranosti glumačke ekipe, uspijeva.