Svakako razdoblje ima barem nekoliko lidera superzvijezda, onih koji su imali sposobnosti sagledati i predvidjeti realnost na način koji se u njihovo vrijeme činio nemogućim. To su obično ljudi koji transformiraju poslovanje cijelih sektora, a vrlo često ih možemo vidjeti na naslovnicama prestižnih poslovnih časopisa. Danas su lideri superzvijezde ljudi kao što su Bill Gates, Steve Jobs, Jack Welch, George Soros i čini se da poslovno okruženje upravo traži karizmu i vizionarstvo koje oni posjeduju. Psihoanalitičar Michael Maccoby prvi ih je nazvao narcisoidnim liderima.
Narcisoidni lideri impresioniraju svojom osobnošću, inspiriraju karizmom i obično se javljaju u situacijama kulturnoga i ekonomskog pada kako bi dali novi i svježi poticaj razvoju društva. U povijesti narcisoidni lideri bili su Napoleon Bonaparte, Mahatma Gandhi, Thomas Edison i Henry Ford, ljudi koji su stubokom rekonstruirali društva u kojima su živjeli. Međutim, postoji i tajna strana njihovih osobnosti, u pravilu su emocionalno izolirani i nepovjerljivi. Dostignuća imaju inflatorični učinak na njihov ego, stvarajući u njima samima osjećaj grandioznosti i nepogrešivosti. Primjer kako je jedan menadžer u Oracleu opisao svog izvršnog direktora Larryja Ellisona najbolje svjedoči o tome: ‘Razlika između Larryja i Boga je ta da Bog ne vjeruje da je Larry.’
Iako se narcisoidnost u većini slučajeva konotira kao negativna strana osobnosti, u pozitivnom kontekstu i te kako djeluje kao velika pokretačka snaga industrije ili čak cijelog društva. Tzv. produktivni narcisoidi talentirani su stratezi koji imaju sposobnost sagledati cjelovitu sliku, ali i uvidjeti znakove budućnosti tamo gdje ih mnogi ne vide.