Home / Biznis i politika / Što je otkrio ‘Blitzkrieg’ Sanader-Račan

Što je otkrio ‘Blitzkrieg’ Sanader-Račan

Verbalna nadmetanja Ive Sanadera i Ivice Račana pokazuju da naša politička klasa još treba svladati pokoj korak u vođenju izbornih kampanja na zapadnjački način. Izgledalo bi to ovako: uoči lokalnih izbora u Neretvansko-dubrovačkoj županiji premijer Sanader ne odlazi samo otvoriti trajektne pristanište u Prapratnom, nego ima u programu i niz aktivnosti približavanja biračkom tijelu. Ujutro obilazi nasade vinove loze na Pelješcu i raspituje se što bi Vlada mogla učiniti za unapređenje vinogradarstva i vinarstva. Usput obećava popravak pristupnih cesta. Poslije podne vozi trupu po Neretvi od Opuzena do Metkovića i najavljuje podršku poljoprivrednicima te bolju turističku valorizaciju toga prirodnog biseru.

Šef najjače opozicijske stranke Ivica Račan i kandidat za gradonačelnika Tonino Picula ne bi držali u Velikoj Gorici stranački skup, već bi preko Velike Gorice vodili u Turopolje ono staro autohtono govedo koje im je prije koji mjesec obećao dovesti Picula. Picula vodi, Račan putem timari govedo, a povjerit će ga na održavanje uzorome turopoljskom govedaru. I sve bi to zabilježili jedino lokalni mediji. Osim ako se trupa prevrne ili govedo pobjegne. A zapravo, u toj vrsti izbornog show-programa, u kojemu političar mora pokazati da mu je cilj raditi u korist birača a ne biti bolji, pametniji i ljepši od protivnika najbolje bi se snašao Milan Bandić.

No već i ono što su nam posljednjih dana priuštiti Sanader i Račan pokazuje da se predizborni dueli moderniziraju. I da su Ivica i Ivo otišli korak ispred svojih analitičara, koji se zgražaju nad takvom predizbornom retorikom ili pak odmah u njoj vide pripreme za skore prijevremene izbore. Ne zvuči li bolje i suvremenije kad Sanader poruči Račanu da je lijep i da ne zna komunicirati s europskim kolegama iz socijalističkih stranaka, nego da mu predbacuje kako je opterećen naslagama komunističke ideologije, još iz vremena kada je bio kontrolor ideološke čistoće u “kockici”…? Nije li uhu ugodnije kad Račan Sanaderu vratiti da je neodgovorni brbljavac, koji olako izručuje Hrvatsku EU i stranim kompanijama, nego da mu predbacuje da je izdanak autokratskog HDZ-a? Ili da, poput Željke Antunović, u maniri skojevskog obračuna s protivnikom, poseže za usporedbama s Pavelićem. Reći, poput Račana, da se Sanader iz Rima vratio kao klasični desni križar protiv ljevice u Europi i Hrvatskoj ipak je mnogo primjerenije duhu vremena.

I kako izgleda rezultat verbalnog ‘blitzkriega’? Obojica su se nametnuli kao najrelevantniji političari i šefovi dviju najjačih stranaka. Ostali su ostali u sjeni. U tome im je uspjeh zajednički. Koliko će to pomoći na lokalnoj razini, vidjet će se kod brojanja glasova. Ali, u svakom slučaju, to je dobra proba za buduće parlamentarne izbore, ne baš sasvim skore. Uspješni ishod dvoboja, čini se, na Sanaderovoj je strani. Sanader ima brzinu, energiju i drskost, koje su u ovakvim dvobojima prednost. Dok se Račan bavi analizom i pobijanjem Sanaderove neprovjerljive tvrdnje, kako bi Hrvatska već bila u EU da je on bio premijer od 2000. godine, dotle Sanader, ne trepnuvši, ispaljuje Račanu nekoliko novih blitz-optužbi, bez velikih objašnjenja. I to mu osigurava prednost. Ali ta (pre)velika doza samouvjerenosti može i irritirati one koji taj obračun ne shvaćaju kao politički show. I tu je, opet, Račanova šansa. Ivica i Ivo su zapravo vrlo komplementarni protivnici.

Sadašnji i bivši premijer dosta su si precizno međusobno zbrojili sve pogreške i sve slabe strane. Istina je, kao što kaže Račan, da Sanader olako daje obećanja (primjer Schüssel) u zamjenu za podršku ulasku u EU. No istina je i da je Račan većinu istovjetnih pogrešaka napravio i u vlastitom mandatu. Dogovorio je i parafirao sporazum o Piranskom zaljevu, njegova je vlada potpisala liberalizaciju trgovine nekretninama od 2009. godine ne uvjetujući je članstvo u EU. Istina je, kao što prigovara Sanader, da bi Račan i njegova stranka mogli pojačati svoj lobistički angažman za Hrvatsku u EU kod srodnih europskih stranaka, osobito sada kad je zaustavljanje proširenja EU vrlo realna opcija. No ovaj je ‘blitzkrieg’ potvrdio i manje veliku spoznaju: Račan i Sanader savršeni su statističari tuđih pogrešaka, ali nijedan još nije pokazao da ima razvojnu viziju i strategiju. Već uglavnom idu onamo kamo ih EU-put odvede.