Zoran Bohaček, direktor udruge banaka i bridžist

U svom uredu Zoran Bohaček povlači poteze odmjerno i analitički, jednako kao i za zelenim stolom sukladno bridž krilatici – tko ponudi najbolji ugovor, postaje izvođač.

Bridž je odnedavno postao izborni predmet u mnogim školama Hrvatske, a od ove je godine čak uveden među izborne kolegije na zagrebačkom FER-u, kao i na splitskom FESB-u. Ocijenjeno je, naime, da je vrlo koristan u edukaciji. Riječ je o igri koja se igra u paru, dakle, razvija timski duh, zahtijeva koncentraciju, sposobnost logičkog rasuđivanja, procjene rizika, traži od igrača sprotnost, pronalaženje najboljeg puta da se nešto ostvari te umjerenost uspoređe mogućeg dobitka s onim što može izgubiti.

Bohačekova su se nastojanja u bridžu kasnije povezala i s poslovnim ambicijama. Tako je, za duljega poslovnog boravka u Monaku, sudjelovao na Europskom prvenstvu kao igrač moške ekipe, a jedan od protivnika upravo mu je bio hrvatski bridž tim. Nijedna reprezentacija nije polučila osobit rezultat, tek plasirale su se jedna iza druge.

• U koji me god grad put navede, odmah se raspitam gdje je bridž klub. Tako umjesto da navećer ostanem u hotelu, odem do kluba i odigram koju partiju bridža, upoznam se s ljudima i na taj si način na putovanjima prikratim vrijeme. S bridžem se jednostavno čovjek nikad ne osjeća sam – zaključuje Bohaček.

Iako je danas bridž olimpijski sport, u Hrvatskoj se profesionalno nitko njime ne bavi. Ta je kartaška igra u Americi i Italiji, primjerice, unosan posao. Postoje veliki sponzori, kao što su Lavazza i Angelini, koji ulažu u ljude kako bi se profesionalno bavili bridžem, pa su tako i njihovi timovi već 15 godina prvi na ljestvici. U Hrvatskoj pak postoje bridž klubovi u svim većim gradovima. Čak se i u Puli održava jedan od većih turnira s 250 parova sudionika.

Posebno je jaka, naglašava Bohaček, ženska bridž reprezentacija, čije su najbolje bridžistice Marina Pilić i Nikica Šver, kćerka jednog od najboljih naših bridžista.

• Kad smo svladali preferans, kao vrlo složenu kartušku igru, tražili smo nešto teže i zahtjevnije. Slučajno nam se u ruci našla knjiga o bridžu i počeli smo izučavati njegova pravila. Igra nas je toliko zaokupila da smo krenuli na tromjesečni tečaj, što je najbolji i najbrži način za učenje i svladavanje bridža – prisjeća se Bohaček.

Iako je bavljenje bridžem ponajprije bila zabava, Bohačekova je ekipa ipak zabilježila nekoliko zapaženijih rezultata na domaćim i europskim turnirima. Osim brojnih poznanstava sklopljenih u studentskim danima upravo zahvaljujući bridžu, Bohaček je i nakon studija ostao u vezi s najdražim hobijem kao vjerni član matičnoga Zagrebačkoga bridž kluba, jednog od dvaju najjačih klubova u Hrvatskoj, a neko je vrijeme bio i glavni tajnik Bridž saveza te član Olimpijskog odbora. Neupućenima se čini da je bridž igra za matematičare ili ljudi sklene matematički, ali Bohaček tvrdi suprotno.

• Iznadili biste se koliko je pravnika, ekonomista i liječnika vršnih bridžista. A, s druge strane, u klubovima ima članova koji imaju skromnu ili nikakvu naobrazbu. Bridž je vrlo demokratska igra, od toga da je ‘jeftina’, jer su za nju potrebni tek stol i karte, do jednostavnog prihvaćanja novih članova – objašnjava Bohaček.

Za razliku od šaha, čija partija zna potražiti satima, u bridžu ona traje svega sedam minuta, a igra se set od 30 partija. Dok je u šahu pogrešan potez koban po igrača, u bridžu se svaka učinjena pogreška u jednoj partiji može ispraviti već u drugoj.