Može li biznis imati ljudsko lice ili je posve svejedno prodaje li se mazivo ulje ili Bog, dvojba je koja danas zapravo ne postoji.
Svoju prvu kazališnu režiju, Veliku zvjerku američkog pisca kazališnih drama, televizijskih i filmskih scenarija Rogera Reuffa, glumica Slavica Knežević odredila je vrlo korektno, s osjećajem za tekst i glumačku interpretaciju. Zadani prostor jedne hotelske sobe i vremena tijekom jedne večeri ispunili su njih trojica na službenom putu – Phil (Slavko Juraga), Larry (Marko Torjanac) i Bob (Luka Dragić) – otkrivajući iz sata u sat prazninu ne samo svojih života nego i surova vremena podređena samo jednom bogu – zaradi. Tema je poznata, oni su trgovački putnici, pa je asocijacija na dva slavna prethodnika neizbježna, na Smrt trgovačkog putnika Arthura Millera i Glengarry Glen Ross Davida Mameta. Reuff na neki način spaja ta dva djela, a njegov trag razvija i Slavica Knežević. On vraća moralne dvojbe koje ima Millerov junak, ali jednako tako smješta svoje trgovačke putnike u svijet onih koji su trčeli za profitom izgubili dušu.
Trojica trgovačkih putnika mazivih ulja u jednoj se hotelskoj sobi pripremaju za prezentaciju svojih proizvoda, na kojoj je najvažnije uhvatiti ‘veliku zvjerku’, velikoga, moćnoga kupca da krene s njima u posao i tako spasiti njihovu tvrtku. Phil je onaj koji organizira posao, dugo je u njemu, sve zna, ali je i razaran čovjek koji se pomalo miri sa svojim promašajima. Larry je onaj koji će obrađiti ‘veliku zvjerku’, a Bob je mlad i neiskusan, tu je samo da promatra posao velikih majstora. U početku Larry je otkaćeni činik, bridak, nemilosrdan, pokaže se kao beskupulozni prodavač koji ne preza ni od čega, ali njegov način neće uspjeti. Zapravo, velika zvjerka će doći, posve anonimno pričati s Bobom, koji je vjernik, o religiji i – otići. Jedino Bob će probiti oklop ‘velike zvjerke’, ali taj ulaz neće iskoristiti za interes tvrtke nego promidžbu Isusa Krista.