Napisao i snimio: Filip Horvat

Tvornica kaminskih peći prodaje se za pet milijuna eura. Kupac treba samo brinuti o kvalitetni, a tvornica ostaje u grupaciji Limexa, koji osigurava repromaterijal i otkupljuje kompletnu proizvodnju.

Stan prema sustavu ‘ključ u ruke’ nije novost, ali tvornica, koja k tome nije u stečaju, niti pred krahom, nego ima uhođanu proizvodnju, a prodaje se ne samo s ključem nego i s kompletnim know-howom, uz zajamčen otkup proizvodnje ipak je rijetkost. Ideja je to poduzetnika Josipa Šeleja, vlasnika donjomiholjačkog Limexa.

Šelej želi sagraditi tvornicu, započeti u njoj proizvodnju, osigurati tržište, izvore financiranja, repromaterijala i onda tvornicu – prodati. Kupcu bi ‘prepustio’ kreditni aranžman, a organizirao dobavu, repromaterijal, financiranje, prodaju, naravno uz maržu i da se tvornica de facto proda, a ostane u grupaciji Limex.

• Spreman sam npr. tvornicu kaminskih peći nekome prodati za pet milijuna eura. Kupac bi morao osigurati dio sredstava i preuzeti kreditni aranžman. Njegova obveza i glavna zadaća je da brine o kvalitetnoj i visoko racionalnoj proizvodnji, a sve ostalo će mu ponuditi Limex, i to prema unaprijed dogovorenim uvjetima i cijenama. Limex će jamčiti otkup i prodaju cjelokupne godišnje proizvodnje, najbolje izvore repromaterijala, financiranje proizvodnje i na kraju balade odbit će financirani dio od prodane vrijednosti robe. Iz razlika će kupac izmirivati ostale troškove poslovanja. To su komercijalni ugovori, uz snažna jamstva, ali nemam namjeru nekom prodati lošu tvornicu, nego napraviti dobru tvornicu, prodati je i kupovati njen kapacitet – poručuje Šelej.

Prije desetak godina Josip Šelej punio je novinske stranice i televizijske minute. Pričalo se o uspješnom poduzetniku iz Viljeva kod Donjeg Miholjca koji je u metalski biznis ušao 1982. godine vareći metalna vrata i ograde za susjede. Posao iz garaže ubrzao je prerastao u proizvodnju, a povoljnim cijenama, relativno dobrom kvalitetom proizvoda i spretnim marketingom oko proizvodnje ‘prvoga hrvatskog bicikla’ svrstao se među poznatije trgovce u Hrvatskoj. Šelej je među prvima zaključio da kilometarske kolone ‘shopping turista’ koje su se upravo preko Donjeg Miholjca slijevale u susjednu Mađarsku, treba namamiti u izlog prije državne granice. No, Šelej ubrzo uzmiće pred stranim trgovcima, zatvara trgovine i vraća se proizvodnji. Radi, mediji ga (povremeno) obilaze, a priče o dugovima nagrizaju mit o uspješnom proizvođaču i spretnom trgovcu. Nakon 4-5 godina, Šelej je opet ‘progovorio’.

• Danas je užitak raditi, razgovarati s ljudima, poslovnim partnerima, pogledati elektronsku poštu koja vrvi od narudžbi i upita. Znao sam i proteklih godina da će opet doći mojih i Limexovih ‘pet minuta’. Prošlih godina imao sam dugove, ali koliko god sam dugovao, nikome nikada nisam ostao dužan, jer sam vjerovao u sebe, ljudi i osobito proizvodne programe. Unatoč problemima s obrtnim sredstvima, stalno sam ulagao u nove proizvode, nađu nisam gubio, odnosno plivao sam i kada obalu nisam vidio – reći će danas Šelej te priznati da je investicija započeta 1997. godine Limex umalo odvela u stečaj.

• Nisam pogriješio što sam se odlučio za veliku investiciju, nego su se promijenili uvjeti kreditiranja. Bio sam solidan komitet Slavonske banke, ali i ona je tada dospjela u probleme, a ja sam stvorio obveze kod dobavljača i povratka nije bilo. Obrtna sredstva su se topila u investicijama, zaduživao sam se…

Prvi razlog što osmijeh ne silazi s lica Josipa Šeleja miješalice su za beton. Prošle godine Limex je proizveo 100.000 tih strojeva u pet veličina i snaga. Ove godine planira 160.000, pa bude dana kad iz tvorničkoga kruga izađe i u 800 miješalica, a gotovo sve završe na inozemnom tržištu, ponajviše u Njemačkoj i Francuskoj. Najbolji kupac je francuska tvrtka Bricko depot, koja će ove godine preuzeti miješalica, ali i drugih proizvoda, u vrijednosti 10 milijuna eura. Na hrvatskom tržištu završi tek 20-ak posto miješalica, dakako opet preko trgovačkih lanaca, ali i u rasprodajama ispred Limexove tvornice u Donjem Miholjcu. Naime, i najmanje oštećenje na miješalici ne dozvoljava njeno stavljanje u strani izlog, a po cijeni već od 500 kuna i takve se miješalice u Hrvatskoj razgrabe.

Iako miješalice za beton čine polovinu proizvodnje i prihoda, pod motom ‘Ne možemo svi proizvoditi kompjutore’, Limex ulaže u proizvodnju građevinskih kolica u 5-6 modela, raznih građevinskih podmetača, aluminijskih ljestvi, stolica za glačanje, dimovodnih cijevi… U svibnju starta program proizvodnje kaminskih peći i drugih kućnih potrepština u još jednoj novoj tvornici.

• Robu plasiram preko velikih trgovačkih lanaca koji su diljem Europe i to mi olakšava ulazak u te zemlje. Npr. ako naš veliki kupac poput Praktikera ili Bauhausa otvori svoje filijale u Rumunjskoj, onda smo i mi automatski izvoznik u Rumunjsku. Čim on otvara takve objekte, izvješćuje nas i zahtijeva da pravovremeno dostavimo proizvode u novo otvorene poslovnice, uređimo izložbeni prostor itd. – priča Šelej, koji ni u vrijeme cvjetanja trgovine nije zanemarivao limariju, dimovodne cijevi…

• Dimovodne cijevi su tradicionalni Limexov proizvod, i ostat će. Recimo, u Njemačkoj se traži jedna vrsta, u Rumunjskoj druga. Na prostoru bivše Jugoslavije koriste se emajlirane cijevi od prilično tankih limova, dok na Zapad isporučujemo cijevi od debelih limova i cijevi za kaminske peći. Taj trend je u porastu i gotovo svaki dan nas posjeti neka njemačka tvrtka koja želi kupovati naše proizvode, a kaminske peći su jedan od rijetkih deficitarnih proizvoda u Europi – ističe Šelej i otkriva kako ‘pronalazi’ nove proizvode.

• Samo slušamo kupca, a naš krajnji kupac nije građanin nego veletrgovac. On postavlja zahtjeve na temelju prodaje, kaže koji model želi, predlaže cijene i potom kupuje. Ako sličnu informaciju dobijemo od pet europskih kuća, znamo da je program dobro odabran, a u Limexu imamo stručnjake koji sa mnom odabiru, konstruiraju i pokreću proizvodnju. Recimo, kaminske peći prošle smo godine radili probno i pod improviziranim uvjetima, ali sada u novu tvornicu instaliramo svjetsku tehnologiju, strojeve koji svjetlosnom zrakom režu limove visokom preciznošću, rade brzo i bez deformacija. Kompjutorizirani strojevi će savijati i oblikovati limove, linija za bojenje je moderna i vrlo humana za okolinu i zaposlene, bez proizvodnje otpada. Sve će biti najnoviji krik tehnike i ta će tvornica koštati oko četiri milijuna eura – ističe Šelej.

Dakako, i u novoj tvornici ima dosta ljudskog rada, što je i sreća, jer se sadašnji broj od 500 zaposlenika planira povećati na 700, pa će tako svaki peti radno sposoban žitelj Donjeg Miholjca biti zaposlen u Limexu.

Brzina kojom napreduje nova tvornica i učestali upiti iz inozemstva ponukali su Šeleja da osmisli jedinstveni model po kojem ‘tvornica gradi tvornicu’. U početku je bilo i podsmijeha, ali danas se ta opcija čini realnijom. A uspije li aranžman s tvornicom kaminskih peći, to bi mogao biti začetak novoga Limexovog biznisa: prodaja uhodanih tvornica.