Home / Biznis i politika / Piše: Matilda Bačelić \[email protected] \nFoto: Ante Jelavić

Piše: Matilda Bačelić \[email protected] \nFoto: Ante Jelavić

Nedavno je jedan hrvatski obrtnik građevinar, austrijskoj tvrtki za koju je radio ispostavio fakturu za obavljene radove osmjelivši se na vesti rok plaćanja od 30 dana. Sutradan ga je austrijski partner nazvao zabrinuto pitajući zašto je naveo taj rok, na što se hrvatski obrtnik stao ispričavati govoreći da rok može biti i dulji. Austrijanac je, međutim, želio platiti odmah. Za hrvatske pri-like gotovo nezamisliv slučaj.

Kako doći do zaradenog novca? Naizgled je banalno ali, prema svjedočenju obrtnika, od kojih je 30 posto blokirano uz tendenciju ekspanzivnog rasta tog broja, pri poslovanju u Hrvatskoj vitalno je pitanje. Lanac neplaćanja potraživanja doveo je do alarmantnog stanja u obrtništvu, ističe Ivan Klarić predsjednik Obrtničke komore Vukovarsko-srijemske županije i građevinski obrtnik iz Vinkovaca koji već deset godina radi za državu (Ministarstvo obnove, današnje Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva) jer, kao što kaže, može izdržati rok plaćanja od 90 dana i više. No, takvih obrtnika, smatra, ima vrlo malo. Ostali, o čemu svjedoče podaci o kontinuiranom porastu broja blokiranih obrtnika, u takvim uvjetima ‘dišu na škrge’ balansirajući na tankoj granici likvidnosti.

U cijeloj priči, žale se obrtnici, veliku ulogu ima država koja generira nedisciplinu u plaćanju. S jedne strane, Porezna uprava promptno i savjesno provodi porezne zakone, ne dopuštajući nikakve kompenzacije za nastala dugovanja, dok, s druge, različita državna tijela i tvrtke u vlasništvu države obrtnicima i tvrtkama za njihove proizvode i usluge često kasne s plaćanjima i do 120 dana.

  • Danas je ugovoreni rok plaćanja 90 dana, ali je znao dosegnuti i nevjerojatnih 180 dana – kaže Josip Renić, vlasnik obrta za obrtnicu obojenih metala Renić i predsjednik Obrtničke komore Bjelovarsko-bilogorske županije. Za ‘državu’ i državne tvrtke prestao je raditi jer to smatra jednim rješenjem za opstanak.

  • Trenutačno gotovo 90 posto proizvodnje izostakala izrađuju za tvrtku Troha-dil. Plaća se istoga dana nakon ispostavljene fakture, što je izuzetno rijetak primjer. Takav princip plaćanja potom prenosim dalje na svoje dobavljače i nitko nema problema s naplatom i likvidnošću – kaže Renić.

Međutim, kao i u prethodnom slučaju, i takvih je obrtnika (a i takvih privatnih investitora) vrlo malo, posebno u sektoru građevinarstva gdje je većina završnih radova zanatska i gdje je država još najveći investitor i poslodavac.

Prema posljednjim podacima, na kraju prošle godine bilo je gotovo 35 tisuća blokiranih obrta, a iznos njihovih dugovanja popeo se na gotovo četiri milijarde kuna s tendencijom rasta.

  • Procjenjujem da bi se broj blokiranih obrtnika, ako se nešto ne promijeni do kraja godine, mogao popeti na 50 tisuća, što je gotovo polovina od ukupnog broja obrtnika – ističe Renić, napominjući da je riječ o obrtnicima koji posluju poštenu i korektno.

Jedan od najznačajnijih razloga nepodmirenih obveza obrtnika prema državi na ime poreza, prireza i doprinosa proizlazi iz nemogućnosti naplate prodanih proizvoda ili usluga od same države. Do ovog su zaključka u Hrvatskoj obrtničkoj komori došli na temelju žalbi brojnih obrtnika koji u internim kanalima i hodnicima svojih komora spremno prepričavaju teškoće s kojima se susreću u poslovanju, ali i svoje životne sudbine. Kada to treba reći javno, nitko se više ne žali, a često i ne poznaje osobu koja bi imala problema s naplatom potraživanja od države.

Jedan obrtnik građevinar koji je htio telefonski razgovarati jedino pod uvjetom stroge anonimnosti potvrdio je poznatu stvar.

  • Državne tvrtke, poput HŽ-a, HEP-a, Ine i Hrvatske pošte za koje radim, plaćaju nakon 90 do 120 dana – kaže obrtnik, koji pak ni anonimno nije želio otkriti koliko mu država trenutačno duguje. – Snalazimo se kako znamo – kaže. Kao najveći problem ističe nemogućnost prijeboja i kompenzacija.

  • Pri javljanju na javni natječaj treba priložiti tri bankarske garancije, dodatno ovjerene kod javnog bilježnika, što je trošak od nekoliko tisuća kuna.

Nedostižni javni natječaji

Rješenje vidi u razumno balansiranim rokovima plaćanja od 30 dana i brzoj reakciji represivnih organa u slučaju prekoračenja tih rokova. Kad je riječ o rokovima plaćanja, brojni obrtnici ograđuju se istodobno od nostalgije za prošlim vremenima netržišnog gospodarstva, ističu da se prije 15-ak godina za prodane proizvode i usluge novac dobiva točno nakon 15 dana. U slučaju kašnjenja slijedile su oštre kazne. To, međutim, ističu, danas nekima, a posebno onima koji mešetare, ne odgovara.

Natječaji javne nabave za obrtnike također često predstavljaju nepremostivu prepreku. Naime, osim potvrde o tome da su podmirili sve obveze i da nemaju ni lipe dugovanja, što svi državni razumni zahtjevom, pri javljanju na javni natječaj moraju priložiti tri bankarske garancije dodatno ovjerene kod javnog bilježnika. Takva procedura i papirologija predstavlja trošak koji od nekoliko tisuća kuna brojni među njima teško mogu podnijeti pri natjecanju za svaki posao s državom ili državnim tvrtkom. Stoga će, kaže Klarić, pri donošenju izmjena Zakona o javnim nabavama koji je najavljen za ovu godinu, inzistirati na promjenama koje bi taj zakon prilagodile potrebama obrtnika i malih poduzetnika.

Dodatna otežna okolnost za obrtnike od početka ove godine je i odredba prema kojoj obrtnici koji ostvarile prihod veći od dva milijuna kuna statutarne ostaju obrtnici, ali poslovanje vode kao poduzeća. Na taj način postaju obveznici plaćanja PDV-a nakon ispostavljenja fakture, prije naplate posla.

Kao rješenje za manji brojnih blokiranih obrtnika, Hrvatska obrtnička komora uputila je Vladi zahtjev kojim se traži obročno plaćanje duga na dulji rok. Istodobno predlažu da se poptpisom sporazuma automatski deblokira žiro-račun obrtnika kako bi mogli podmiriti tekuće obveze i otplatiti dug. Odgovora iz Vlade još nema.

Strah od strožeg poreznog tretmana

Država, zaključuju obrtnici, ima legitiman interes u nastojanju da što više napuni državni proračun. Podaci otrpje dvije godine, kada se prisilna naplata potraživanja povećala 70 posto, pokazuju koliko se država pokazala agilnom u tom pogledu. Pitanje je, međutim, ističu obrtnici, je li dugoročni interes države da se većina obrta blokira, proizvodnja zaustavi, a nezaposlenost poveća.

Razumljiva je bojazan obrtnika za buduće poslove ili strah od strožeg tretmana u Poreznoj upravi u slučaju javnog istupa i potraživanja odgovornih, no, ipak 105 tisuća obrtnika poprilično je velika snaga koja bi odlučnim zajedničkim nastupom, možda, mogla neke stvari i promijeniti u svoju korist.

Troškovi factoringa od 3 do 10 posto

U nepovoljnoj situaciji za jednu stranu, profitirati može druga. U ovom slučaju riječ je o obrtnicima koji u želji da što prije dođu do barem dijela nenačelnih potraživanja prodaju ta potraživanja bankama i tvrtkama koje se bave otkupom potraživanja, poput Prvog faktora i Adriatic Zagreba. Troškovi tzv. factoringa kreću se od 3 do 10 posto.

  • Ako u građevini zaradiš pet do deset posto, možeš reći da si pogodio posao pa je ovaj trošak prilično velik. No, novac se u pravilu dobije u roku od 48 sati – kaže Klarić.

Iskustvo anonimnog obrtnika govori o trošku od 10 posto, koliko mu je za uslugu factoringa zaračunalo jedno malo osiguravajuće društvo uz jedan posto manipulativnih troškova. Uvjet je da se on ili radnici osiguraju kod toga društva, ali umjesto tri mjeseca na novac čeka dva tjedna što je, kaže, vrlo prihvatljivo.

Kad je dužnik država, banke i tvrtke koje se bave otkupom potraživanja ne brinu previše je li ‘kupac kao dužnik prihvatljiv’ jer je rizik nemogućnosti naplate potraživanja od strane države minimalan. Situacija u kojoj je država dužnik, koji istodobno pravodobno naplaćuje svoja potraživanja s kamata, očito odgovara i državnom proračunu i onima koji su u uslugi otkupa potraživanja prepoznali novu tržišnu nišu. O tome svjedoči podatak da u Hrvatskoj donedavno nepoznato uslugu factoringa danas nude gotovo sve banke, od najvećih do najmanjih.