Studenti protiv prijedloga ’68-aša

Francusko radno zakonodavstvo jedno je od najrigidnijih u EU. Kruto postavljeno tržište rada odražava se na cijenu rada, koja je u uvjetima današnjega svjetskog poslovanja preskupa.

Nakon svibnja 1968. de Gaulle je morao raspuštiti Parlament i godinu dana poslije odstupiti s vlasti. Protesti studenata prisili su početkom 80-ih Jacquesa Chiraca da povuče prijedlog reforme sveučilišta, a početkom 90-ih Edouard Balladur, nakon masovnih demonstracija, napustio je planirane reforme radnih ugovora.

Ostao čvrst i ne želi povući svoj prijedlog zakona. Sindikati su uzvratili ovoga ponedjeljka pozivom na opći štrajk.

Nakon burnih nemira imigrantske mladeži prošle jeseni ovo je novi test za Villepinovu vladu u svega deset mjeseci koliko je na vlasti. Zapravo, predloženi novi ugovor o prvom zapošljavanju ujedno je posljedica tih nemira i pokušaj da se otvori barem neka šansa za posao upravo mladima od 26 godina, koji čine četvrtinu svih nezaposlenih u Francuskoj, zemlji koja od starih članica EU ima najveću stopu nezaposlenosti, čak 10 posto.

U Francuskoj su se sudarila dva problema – kaže Željko Ivančević, upravitelj Zaklade za promicanje gospodarskih interesa hrvatske lobističke tvrtke u Bruxellesu. – Jedan je problem europske radne regulative koji ima sve negativnije učinke na konkurentnost EU kompanija na svjetskom tržištu, posebno u odnosu na Ameriku i Kinu, a drugi je upravo francuski model radnih odnosa zbog kojega su Francuzi narod koji na poslu provodi najmanje radnih sati u Europi. Njihov radni tjedan traje 35 sati, što ne bi trebao biti prevelik problem da to nije regulirano zakonom. Naime, i druge zemlje otvaraju sličnu mogućnost, ali onda broj radnih sati reguliraju kolektivnim ugovorima ili dogovorom s poslodavcima, što je daleko fleksibilnije i može se lakše mijenjati. Može se reći da je francusko radno zakonodavstvo jedno od najrigidnijih u EU, da Francuzi imaju kruto postavljeno tržište rada i preveliku cijenu rada. S problemom konkurentnosti Europa se suočava već godinama, pokušala ga je rješavati na summitu u Lisabonu 2000. godine, ali ne baš uspješno.

Prosvjede studenata, srednjoškolaca, sindikata i lijeve oporbe koji od početka ožujka potresaju Francusku svi su svjetski mediji odmah uspoređivali s 1968. godinom. Tim više što je čuveno francusko sveučilište Sorbonne barem na jednu noć prošloga tjedna bilo okupirano prvi put nakon davnoga kravovog svibnja ’68. No ovo je ipak drugo vrijeme, druge su političke opcije u igri, drugi interesi a napokon i neki sasvim drugi mladi ljudi. Povod je, kao što je poznato, novi ugovor o prvom zapošljavanju (CPE) što ga je predložila vlada premijera de Villepina, a koji bi poslodavcima omogućio fleksibilnije ugovore s mladim radnicima, odnosno ovlastio bi ih da mladima do 26 godina tijekom prve dvije godine rada daju objašnjenja.

Prijedlog je odmah dočekan ‘na nož’ i prvi su mirni prosvjedi krenuli još 7. ožujka, kad je na ulice francuskih gradova izšlo prema procjenama 400.000 ljudi. Nakon Villepinovog odbijanja dijaloga prošloga tjedna su se prosvjedi nastavili, ali sada su se prosvjednici sukobili s policijom, a bilo je i ozlijeđenih. Zabilježeno je 150 prosvjednih skupova diljem Francuske, od 84 sveučilišta dvije trećine ih je zatvoreno, a predah je postignut samo protekloga vikenda kad su prosvjednici dali još jednu priliku Vladi da se predomisli. No sada se već zna da je Villepinov prijedlog zakona trebao dati kakvu-takvu priliku onima iz predgrađa i bez kvalifikacija, kojih je i do 40 posto nezaposlenih.