svi rado pristaju na to – kaže ona objašnjavajući novi uzlet kompanije. Od 1991. godine do danas Kirsti je uspjela gotovo učetverostručiti prodaju koja sada iznosi približno 70 milijuna eura. Profit se povećao nevjerojatnih 200 posto (samo u 2005. porastao je 40 posto). Prije sedam godina, 1999., dionice Marimekka uvrštene su u prvu kotacijsku listu Helsinki burze i od tada se tržišna kapitalizacija povećala gotovo devet puta.
U doba Armi Ratie Marimekko je bio kompanija izraženoga korporativnog identiteta. Armi Ratie bila je simbol kompanije, a motto joj je bio kreativnost i stvaranje ljepše svakodnevice. Došavši na čelo Marimekka, Kirsti je razmišljala o svojoj ulozi i ispunjenju Armine vizije. Znala je da samo tzv. emocionalno vodenje može postati njezin osobni menadžerski stil jer se njezina filozofija vodenja temelji na poštovanju ljudi i vjeri da svi posjeduju jedinstvene talente, kreativnost i vještine. Svoju filozofiju sažela je na nekoliko principa: emocije, kreativnost, poštovanje, povjerenje, entuzijazam, disciplina, nagrađivanje, suradnja, odgovornost, odanost i pozitivno razmišljanje. Njezine su principi prihvatili i zaposlenici Marimekka, a svaki novi zaposlenik, uz ostale principe, uči i o važnosti zajedništva u radu i stvaranju, nakon čega su mu ruke slobodne za samostalno stvaranje.
Njezin jedinstveni stil vodenja očitavao se i u jednoj epizodi gotovo nezamislivoj u korporativnom svijetu. Kad je došla na njegovo čelo, Marimekko je bio u gubicima. Uprava i menadžment savještovali su joj otpuštanje većine radnika. Na sljedećem sastanku menadžmenta i zaposlenika ona je, prezentirajući gubitke u poslovanju, rekla da za to nisu odgovorni radnici, nego menadžment. Ako se financijska slika ne popravi, otpustit će cjelokupnu menadžersku strukturu. Te su riječi vlasnike tvrtke bile popraćene burnim pljeskom zaposlenika. Neki su menadžeri tada napustili kompaniju, ali većina se itekako potrudila kako bi se financijski rezultati poboljšali.
U kolovozu 2000. godine Marimekko je povukao poslovni potez koji je Kirsti nazvala svojom jedinom velikom pogreškom – kupio je Gruenstein Product, tvrtku koja se bavila proizvodnjom predmeta od krzna i kože. Činilo se da bi to mogao biti dobar poslovni potez zbog potencijalne sinergije između dva proizvođača, ali pokazao se kao najgora noćna mora, i za Marimekko i za Kirsti.
Ubrzo nakon kupnje udruge za zaštitu životinja počele su bojkotirati Marimekko. Kirsti, koja u novostvorenom dioničkom društvu posjeduje samo 30 posto dionica, i javno je bila protiv integracije krzna u odjevni dio Marimekko ponude, ali je pod pritiskom menadžmenta i investitora povukla što je rekla i prihvatila na posao. Sljedeći incident uzrokovao je poznati finski filmski režiser Aki Kaurismaki. Odbio je ponuđeni počasni doktorat Helsinskih sveučilišta za umjetnost i dizajn iz protesta jer nije želio pripadati istom klubu kojemu pripada Kirsti Paakkanen. On smatra da je Kirsti drugorazredni uzgajivač krzna okravljenih ruku. Na 50. godišnjici osnutka Marimekka finska udruga za prava životinja kupila je gotovo stotinu karata i sabotirala Kirstin govor bacanjem letaka i izvikivanjem parola protiv Marimekka.
