Inker i Muzej za umjetnost i obrt šire suradnju

Prva produkcija ovakvog tipa keramike pojavila se 1997. godine, kad je Muzej upričio izložbu hrvatskog bidermajera. Zahvaljujući oduševljenja posjetitelja time da replike iz fundusa mogu ponijeti kući, odlučili smo pokrenuti proizvodnju suvenira – objašnjava Vesna Jurčić Bulatović, pomoćnica ravnateljica i voditeljica Odjela marketinga i prodaje. Tako je 2003. godine prodavaonica suvenira konačno zaživjela i otad se ponuda suvenirnice nadopunjava ovisno o izložbi u tijeku. Bio je to velik tržišni iskorak budući da je trebalo marketinški osmislići cijeli projekt kako bi privukao i zainteresirao kompanije koje, nažalost, nemaju neke ekonomsko koristi od proizvodnje.

Industrijski dizajn mnogo je zahtjevni i mora istodobno uz estetske zadovoljstvi i funkcionalne, troškovne i druge kriterije kako bi se mogla održati racionala i cjenovno prihvatljiva proizvodnja i naposljetku da bi krajnji korisnici tih proizvoda bili zadovoljni funkcionalnošću proizvoda jednako kao i njegovim dizajnom – kaže Ljerka Cerc, direktorica Inker.

Keramički ili porculanski predmeti izrađeni su u Inkeru apliciranjem dekora iz doba secesije, uz suradnju kustosice Koraljke Vlajo. – Izrada nije trajala predugo s obzirom na činjenicu da smo joj dali prioritet u razvoju i proizvodnji, jer nismo željeli propustiti sudjelovanje u ovom događaju. Dogovori su išli glatko jer su tim iz Muzeja i tim iz Inkeru jednako snažno željeli pridonijeti uspjehu izložbe – kaže Cerc.

Domaći dizajn pedesetih i šezdesetih godina bio je priznat u svijetu, smatra Cerc, jer se u to vrijeme dizajnu pridavala veća važnost nego što je to danas slučaj u Hrvatskoj.

Mislim da smo čak nazadovali u dizajnu, a posebno u industrijskom. Teško je povjerovati, ali istina je da u Inkeru, unatoč višegodišnjim pokušajima, nismo uspjeli dobiti i zadržati mlade akademski obrazovane slikare i kipare koje u svojoj proizvodnji trebamo. Izgleda da ih više zanima samostalni rad izvan industrije – kaže Ljerka Cerc.