Zbunjujuće transakcije Plivinim dionicama

Ne ponude. Naime, s preliminarnom ponudom uvijek se izlazi oprezno, a po obavljenom due diligenceu formira se konačna ponuda – smatra naš sugovornik. Prema njegovu mišljenju, vlasnički udio države neće imati veći utjecaj na preuzimanje jer je 83 posto dionica na tržištu, a prema tome niti uprava ne može spriječiti preuzimanje ako se dioničari odluče na prodaju.

Josip Galinec, vlasnik konzultantske kuće To One, objašnjava da se mnogo toga može isčitati iz izjava koje su ovih dana stizale iz Plive i Actavis. Prilično je izvjesno da je Actavisovo preuzimanje prijateljsko, jer u suprotnom oni ne bi tako rano obznalili svoje namjere. Menadžment Plive o preuzimanju su obavijestili još 13. ožujka, a da su imali neprijateljske namjere sigurno ne bi naveli i cijenu dionice. Stoga je Čovićev odlučno ‘ne’ mnogima bilo iznenađenje – kazao je Galinec te dodao da se, ako ne dođe do preuzimanja, može očekivati pad dionice na ranije vrijednosti, a u tom slučaju dodatni problem za Plivu bit će činjenica da je kompanija potrošila znatan dio novca na svoju obranu. S druge strane, ako do preuzimanja dođe, smatra on, konačna ponuda za dionicu bit će eventualno 10 do 15 posto veća od trenutačno ponuđene.

Prognoze analitičara oko eventualne cijene preuzimanja prilično se razlikuju, a isto tako razilaze se i mišljenja brokera oko daljnjih događaja vezanih uz Plivu. Jedan od razloga za to, navodi Renato Mioni iz Erste vrijednosnice, jesu i pomalo zbunjujuće transakcije Plivinim dionicama, iz kojih je teško naslutiti kako će se situacija razvijati. Pomalo je čudno, objašnjava, kad neki fond tjedan dana prije objave preuzimanja proda dionice po cijeni od 450 kuna.

Cijena dionice zasigurno će i dalje varirati, a što će se u konačnici dogoditi teško je predvidjeti. Možda se u priču uključi i neki novi igrač – kazao je Renato Mioni.

Financijska sredstva za akviziciju u Hrvatskoj Actavis je već osigurao. Naime, početkom ove godine uspješno je prikupio 1,3 milijarde dolara namijenjene budućim preuzimanjima. Sredstva su prikupljena temeljem jamstva švicarske UBS banke tako što je 970 milijuna dolara posuđeno na rok od 5 godina, dok je 300 milijuna dolara prikupljeno temeljem odobrenog revolving kreditnog aranžmana. Osim toga, Actavis je emitirao seriju povlaštenih dionica na Islandu u protuvrijednosti od 425 milijuna dolara. Na temelju tih aranžmana refinancirane su kreditne obveze Actavisa (preuzimanje Alpharma), nakon čega je kompanija oslobodila nova sredstva, odnosno stvorila kreditni potencijal za nove akvizicije.

Actavis je, inače, u posljednjih nekoliko godina ostvario izniman rast prodaje. Uspjeh te kompanije postignut je na temelju kombinacije organskog rasta i uspješnih akvizicija, dakle dvaju čimbenika na kojima Pliva nije uspjela ostvariti kvalitetne rezultate. Posljednja velika akvizicija Actavisa obavljena je u listopadu prošle godine, kad je Actavis za ukupno 810 milijuna dolara uspješno preuzeo generički biznis kompanije Alpharma.

Bole poznatelnje prilika u farmaceutskom sektoru začudilo je kako se jedna uvjetno rečeno mala kompanija poput Actavisa odlučila na relativno veliki posao preuzimanja Plive. Naime, trenutačna tržišna kapitalizacija Actavisa iznosi oko 2,9 milijardi dolara, a za preuzimanje Plive Actavis bi, ne bude li novih ponuda, trebao platiti oko 1,6 milijardi dolara. Očito je da su u Actavisu dobro procijenili i kvalitetno pripremili tajming ponude.

Nakon objave razočaravajućih rezultata Plive za 2005. bilo je jasno da veliki institucionalni investitori imaju sve manje strpljenja za neispunjena obećanja Plivine Uprave. Pa iako je Uprava Plive nakon objave ponude izjavila da je ponuđena cijena suviše niska te da ne odražava realnu vrijednost kompanije, zasad se ne zna kakvu će poziciju zauzeti veliki institucionalni investitori, vlasnici Plivinih GDR-a.

Nema sumnje da je Pliva mogla postići i kudikamo veću cijenu u preuzimanju, no nedostatak poslovne vizije, loši poslovni rezultati te sustavno uništavanje vrijednosti dioničarima utjecali su na snažan pad povjerenja investitora i neizvjesnost oko budućih događaja. Pliva se od ‘jeftinog’ preuzimanja najbolje mogla zaštiti dobrim poslovnim rezultatima i kvalitetnom strategijom na temelju koje bi investitori vrednovali dionice Plive na znatno višim cjenovnim razinama od donedavnih.

Moguće je da će još neka respektabilna svjetska generička kompanija pokazati interes za preuzimanjem Plive, no iz trenutačne perspektive to je zapravo malo vjerojatno. Čak i ako se pojavljuje kompanija koja je za Plivu sprema platiti nešto višu cijenu u preuzimanju od trenutačno ponuđene, ostaje činjenica da je menadžment propustio rijetku priliku da od Plive načini profitabilnu i uspješnu kompaniju. Ionako zakašnjeli strateški zaokret, čija bi svrha bila stvaranje globalno poznatog i profitabilnog generičkog biznisa, jasno je, vjerojatno nikad neće biti realiziran, barem ne u domaćem aranžmanu. A postojećim dioničarima ostaje tek nada da će postignuta cijena u preuzimanju Plive barem dijelom nadomjestiti propuštenu dobit koju su mogli ostvariti da su svoj novac ulagali u mnogo uspješnije regionalne kompanije poput slovenske Krke, mađarskog Richter Gedeona i češke Zentive.