Home / Tvrtke i tržišta / Austrijska ponuda za preuzimanje je dobra, ali hrvatska je još bolja

Austrijska ponuda za preuzimanje je dobra, ali hrvatska je još bolja

Na nas su sada oko bacile čvrste, zdrave i konkurentne tvrtke, austrijski Christof i članice hrvatskog konzorcija Dalekovod, Konstruktor i IGH. Nadam se da će većinski vlasnik pri odlučivanju o tim ponudama reagirati brzo i kvalitetno, ne čekajući na privatizaciju drugih dijelova holdinga.

Najprepoznatljiviji brand Slavonskog Broda i šire regije već punih osam desetljeća sigurno je Đuro Đaković-Montaža d.d. Unatoč dva ozbiljna poslovna udara u posljednjih 16 godina (programirani stečaj 1990. i potres zbog likvidacije Babcock Borsiga 2002.), Montaža je uspjela održati lidersku poziciju u Hrvatskoj, ali za snažniji razvojni iskorak nedostaju joj nova tržišta i ulaganja u tehnologiju i školovanje stručnjaka. Upravo to u godini koja se ocjenjuje prijelomnom, zbog najavljenje privatizacije Holdinga Đuro Đaković, već nudi nekoliko vrlo ozbiljnih strateških partnera. No još je potpuno neizvjesno hoće li Holding kao većinski vlasnik znati prepoznati Montažine prilike iz snova, ili će po mnogo čemu vodeća tvrtka grupacije biti stavljena na čekanje s ostalih sedam poslovno gotovo nepovezanih društava. Hoće li najbrži vagon Đurine kompozicije morati čekati najsporijega, a privatizacija umjesto regate odvijati se poput konvoja? Znajući za poslovičnu sporost i tromost većinskih državnih vlasnika u ĐD-holdingu sve mogućnosti ostaju otvorene.

Nakon gorke epizode s Babcockom, kornilo Montaže prije četiri godine od iskusnog Vlatka Blekića preuzeo je pedantni financijer dipl. oec. Đanko Katić. Bivši vršni gimnastičar morat će i u najvažnijem poslovnom ispitu dokazati umjehost s kojom je vježbao na najzahtjevnijoj spravi, konju s hvataljka, održavajući ravnotežu što bržim i gracijskim pokretima.

  • Je li vas iznenadilo zanimanje za preuzimanje dvojice ponudača, austrijskoga Christofa i hrvatskoga graditeljskog cluster-a, i to prije nego što su bili poznati modeli privatizacije grupacije Đuro Đaković?

  • Kad je riječ o ponudi Christofa, zanimanje je očito sazrijevalo tijekom višegodišnje suradnje s tom tvrtkom, koja je i nama otvorila nove vidike i perspektive. Austrijanci u Brodu praktično imaju tri različita interesa. Uz suradnju s Montažom namjeravaju preseliti dio proizvodnje komponenti iz Austrije budući da Slavonski Brod uskoro dobiva i riječnu luku, pa nude i projekt biodiesela. Zajedničku suradnju na razini montažne djelatnosti bili bi spremni pojačati participacijom u vlasničkom udjelu u Montaži, od nekih pet ili deset posto, kako bi se kvalitetnije povezali. Strateškim povezivanjem poraslo bi i njihovo zanimanje za naši veći angažman u Austriji. Posljednjih godina austrijsko tržište za nas je drugo po važnosti u EU, a lani smo na njemu realizirali 1,3 milijuna eura. Suradnju s njihovom montažom kao partneri na nizu projekata u Austriji. Zahvaljujući Christofu uspjeli smo lani ući u potpuno zatvorenu zonu Beča, prvi put u petrochemijski kompleks OMV-a u Beču, i odraditi poslove što je za nas bila značajna referencija.

Našu suradnju lani je okrunilo osnivanje zajedničke tvrtke u Brodu, pa bi se sada ona trebala značajno proširiti i izmijeniti, ali to je predmet pregovora Christofa s našim većinskim vlasnikom Holdingom.

  • Kako objašnjavate interes za strateško povezivanje u hrvatski graditeljski cluster, pri čemu Dalekovod, Konstruktor i IGH žele kupiti kontrolni paket (25 posto plus jednu dionicu) Montaže tražeći da većinski udjel ima menadžment i mašini dioničari?

  • Očito, došlo je vrijeme okupljanja hrvatske operativne, za razliku od razdoblja žestoke i zdrave konkurencije. Vrlo je zanimljivo da društva s kojima smo se nekoliko puta susretali kao konkurenti na gradnji autocesta u Hrvatskoj u svom razvoju prepoznaju i nas kao atraktivnog strateškog partnera. To svima otvara prostor za zajedničke pripreme za regionalni ili nastup unutar Hrvatske na novim projektima na kojima bismo mogli lakše, kvalitetnije i bolje konkurirati inopartnerima. Prije svega mislim na prugu Rijeka-Botovo, kanal Dunav-Sava, hidroelektrane, koridor 5C, mostove Pelješac i Ston, plinofikaciju i ostale projekte.

  • Kako ste se većinskom vlasniku, holdingu, očitovali na to pismo namjere?

  • Ocjenili smo ga pozitivnim. Kad bi došlo do strateškog partnerstva, naši Sektor čeličnih konstrukcija konačno dobio pravu fiziomiju i tržišno bismo stabilizirali proizvodnju. Nakon toga slijedi iskorak u razvoju, pri čemu ćemo ulaganjem u opremu podići produktivnost, sniziti cijenu i postati konkurentniji u proizvodnji čelika u Hrvatskoj i izvozu, a u svakom ćemo slučaju povećati zaposlenost. Podizanjem konkurentnosti našeg čeličnog mogli bismo plasman proširiti i dalje nego što je, recimo BiH, možda bismo mogli ući i u Norvešku… U tom slučaju Dalekovod neće razvijati proizvodnju težih konstrukcija kakvu mi imamo, a mi ćemo je dići na višu razinu i zajedno s njima moći konkurirati u inozemstvu. Mi ‘kašljemo’ u dijelu čelika, ovog ljeta nećemo moći nastaviti proizvodnju, stalno u razvojnom smislu idemo gore-dolje.

  • Je li važno u kojem će roku vlasnik odgovoriti na pisma namjere?

  • Vrijeme je jako važno. Sada je u većinskom vlasništvu države unutar Đuro Đaković-Holdinga ostalo osam subjekata. Svaki je priča za sebe, svatko ima različitu razinu dostignute privatizacije i različite probleme. Mi smo u Montaži tijekom niza godina proveli konsolidaciju, stabilizirali tržište, ove godine imamo visok rast i razvoj, a najveća je šteta biti bude li najbrži čekao najsporijega. U procesu privatizacije bivših članica grupacije nije se čekalo, nego se rješavalo ovisno o sazrijevanju situacije u pojedinom društvu. Navodim pozitivni primjer TEP-a, s kojim danas radimo više nego s bilo kojim poduzećem iz preostalog državnog portfelja. Posljednji dobri primjer je i Tvornica kambajna u Županji, kad je većinski vlasnik shvatio da je sazrela situacija i prepoznao strateške partnere odlučivši brzo reagirati, što se pokazalo ispravnim.

  • Što ako se jedinstven koncept za grupaciju ipak bude čekao možda i do kraja godine?

  • To će sigurno biti velika šteta. Vjerojatno ćemo ostati udavača koja više neće biti atraktivna ili nećemo imati toliko ‘ženika’ koji će nas htjeti. Ovo nije privatizacija radi privatizacije, nego se odvija putem strateškog partnerstva koje tržište nudi, uz zadržavanje postojećih programa, omogućavanje novog zapošljavanja i tehnološkog razvoja. Riječ je o vrlo čvrstim, zdravim, konkurenčnim tvrtkama koje su bacile oko na nas. Te tvrtke neće ni preuzeti ni uništiti tu montažnu djelatnost. Ne treba zaboraviti važnu pojedinost, naime da Montaža nije visokoprofitabilna. Tko dođe kod nas mora računati da će mu se uložena sredstva vratiti na dugi rok. Kad netko uloži u tako nisko profitabilnu tvrtku, očividno vjeruje i zna da će strateško partnerstvo donijeti koristi na dugi rok i na više načina. Samo povjerenje u kapacitete uz napomenu da je došlo do značajnih promjena u strukturi poslova, primjerice prvi je put isporučena i oprema koja je u sklopu našega montažnog inženjeringa. Plan prihoda je 450 milijuna kuna, što je rast od 51 posto, a više od 50 posto ostvarit će se u inozemstvu. Najvažniji poslovi u Hrvatskoj odvijaju se na koridoru 5c, u Ini su pak poslovi na remontu rafinerije u Riječi djelomično ugovoreni izravno, a dijelom preko STSI-a. Očekujemo nastavak kvalitetne suradnje u Petrokemiji Kutina, zahtjevni remont NE Krško. Imamo i niz ugovorenih remontnih poslova u Njemačkoj, jedan u Finskoj, a pred ugovaranjem je posao u TE-TO Zagreb s cementarom u Libanonu.

  • Zašto u prošloj godini nisu ostvareni očekivani poslovni učinci?

  • Nakon dvije dobre godine, u prošloj je došlo do laganog pada zbog pomicanja planiranih investicija u Hrvatskoj (Ine i HEP-a) na razinu 2006., žestokog porasta cijena čelika i zaključivanja ugovora u Tunisu. Iako nismo ostvarili planirani profit, održana je likvidnost, ali trpio je razvoj zbog smanjenog investiranja, što nas obvezuje da to i nadoknadimo.

  • Može li se propušteno nadoknaditi ove godine?

  • Pomicanje investicija u Hrvatskoj prouzročilo je da smo već do danas dijelom zauzeli planirane kapacitete uz napomenu da je došlo do značajnih promjena u strukturi poslova, primjerice prvi je put isporučena i oprema koja je u sklopu našega montažnog inženjeringa. Plan prihoda je 450 milijuna kuna, što je rast od 51 posto, a više od 50 posto ostvarit će se u inozemstvu. Najvažniji poslovi u Hrvatskoj odvijaju se na koridoru 5c, u Ini su pak poslovi na remontu rafinerije u Riječi djelomično ugovoreni izravno, a dijelom preko STSI-a. Očekujemo nastavak kvalitetne suradnje u Petrokemiji Kutina, zahtjevni remont NE Krško. Imamo i niz ugovorenih remontnih poslova u Njemačkoj, jedan u Finskoj, a pred ugovaranjem je posao u TE-TO Zagreb s cementarom u Libanonu.

  • Pribojavate li se odgovlačenja i, s obzirom na predstojeće promjene Nadzornog odbora, skrećete cijele priče u drugom smjeru?

  • Ako će se usporavati i ako ćemo pri provedbi privatizacije slijediti primjer onih najsporijih, to će biti velika šteta i uslijedit će suprotni učinak. Daljnje sprečavanje ovakve transparentne i kvalitetne privatizacije kakvu očekujemo usporit će razvoj Montaže. Bojimo se da bi privatizirana konkurencija to mogla iskoristiti.