Zaštitnik hrvatskih seljaka i vješt pregovarač s Vladom ne misli da mu je s 35 godina mjesto u visokoj politici iako mu i oponenti priznaju da se odlično snalazi u hirovitim političkim vodama.
Zahvaljujući sporazumu s Vladom kojim je ispunjena većina zahtjeva za isplatu poticaja – prodajom poljoprivrednog zemljišta do 2008. i sniženjem vodnih naknada i doprinosa – u posljednji tren izbjegnuta prijetnja dosad nedoživljenoga traktorskog ‘desanta’ na Zagreb pokazala se još jednim u nizu uspjeha pritiska seljačkih udruga. Premda zaslužne za to pripadaju cijelom odboru desetak poljoprivrednih udruga, središnja figura još jednoga napetog agro-trilera sa sretnim završetkom nesumnjivo je ponovno bio Darko Grivičić, 35-godišnji čelnik Hrvatskoga seljačkog saveza, najbrojnije i najorganizirane seljačke udruge, koja u 19 županija okuplja 22 tisuće članova. Iako su se poslije spektakularnog dogovora u Banskim dvorima javljali i glasovi nezadovoljstva onih koji su izostavljeni s potpisa pregovarača, Grivičić je mirno zaključio da je objektivno postignut maksimalan učinak u postojećim okolnostima nudeći kritičarima koji misle da mogu bolje – neka to izvolje i dokazati.
Premda relativno mlad, Grivičić je već skupio ogromno iskustvo u pregovaranju i ponašanju u kriznim situacijama poput ove, koja se ipak ne može usporediti s povijesnim prosvjedima iz 1999. godine kad se na cestama našlo stotinu tisuća poljoprivrednika iz svih hrvatskih krajeva ujedinjenih u zajedničku nevolju. Od tada sve do danas kaže kako je naučio da je kod zastupanja interesa poljoprivrednika najvažnija iskrenost. U kombinaciji s odvažnošću, iznimnim retoričkim darom i poznavanjem teškoća seljaštva koje svakodnevno osjeća na vlastitoj koži uspio se nametnuti kao zaštitnički lider najranijijeg društvenog sloja nepripremljenog za silna iskušenja koja donosi pristupanje Europskoj uniji. Tome je, uz stručnu potkovanost, pridonijelo i vješt zdravoseljačko građenje Grivičićevog međusobnog imidža premda bez bilo kakve pomoći stručnjaka za Public relations.
Poljoprivreda je za Grivičića u Kujniku nedaleko Oriovea obiteljska tradicija. Otac Josip poznati je agronom i dugogodišnji direktor oriovačke poljoprivredne zadruga, oslonac koji sinu zaokupljenom brojnim obvezama uveliko pomaže da ostvari dohodak dovoljan za prehranjivanje brojne obitelji. Iako uz 20 hektara vlastitog obrađuju i 100 hektara zakupljenog zemljišta i imaju svinjogojsku farmu za 260 tovljenika, ni Grivičićima baš ne cvjetaju riječi koje se ubrajaju među veće korisničke novčanih poticaja u Hrvatskoj. Farma je zbog nesrećenih tržišnih prilika i loših iskustava s tim već dvije godine prazna, a samo dobro gospodarenjem, obradom više ratarskih i povrtnarskih kultura, uštedom troškova i s mnogo rada spajaju kraj s krajem.
- Smanjeni su poticaji, a s druge strane pada cijene pšenice, uljane repice, suncokreta, soje i dr., što je normalan slijed događaja zbog padanja carinskih barijera. Naša je egzistencija dovedena u pitanje. Od nas se traži da napravimo velika obiteljska gospodarstva, da obrađujemo mnogo zemlje, napravimo velike farme, da se zadužimo kupujući skupe strojeve, a onda dodemo u situaciju da nam banke uzimaju kuće – oslikava Grivičić sumornu stvarnost hrvatskog seljaka.
U burne političke vode mladahn Darko otisnuo se državnim osamostaljenjem devedesetih godina kroz članstvo u HSP-u i HOS-u. Potkraj Domovinskog rata, u kojem je kao pripadnik brodskih 157. brigade HV-a prošao brojna ratišta i akciju Bljesak, odlučio je pristupiti Hrvatskoj seljačkoj stranci. Za vladavine Zlatka Tomića bio je i član Predsjedništva HSS-a, a na lanjskom izbornom saboru nije na tajnom glasovanju prošao za regionalnog predsjednika. Za time ne žali, jer mu je ostalo više vremena da se posveti Seljačkom savezu i svom obiteljskom gospodarstvu.
