Etički kodeks HGK potpisalo 305 poduzeća

Realnost poslovnog svijeta u Hrvatskoj i svijetu vrlo često je daleko od onoga što se naziva etičkim poslovanjem. Neisplata plaća i prekovremenih sati zaposlenicima, neplaćanje roba i usluga poslovnim partnerima, friziranje poslovnih rezultata te propusti u političi očuvanja okoliša, slažu se hrvatski poslodavci, predstavnici strukovnih udruga i sindikata, svakodnevna su pojava na tržištu. Upravo zato se sve češće javno progovara o etičkim kodeksima na razini kompanija i strukovnih organizacija i o kontroli provođenja njihovih pravila. U svibnju 2005. godine Hrvatska gospodarska komora izradila je Kodeks etike u poslovanju koji je do sada potpisalo 305 njezinih članica, od ukupno njih 70.000. Od toga u jednakom omjeru od pedeset posto sudjeluju i velike i male tvrtke.

Inicijativa je, kaže Ruđer Friganović, direktor Sektor za industriju HGK zadužen i za osnivanje Zajednice za društveno odgovorno poslovanje, došla iz prerađivačke industrije i 10 velikih tvrtki koje su tražile uvodenje europskih normi u hrvatsko poslovanje.

• Ovim Kodeksom dajemo smjernice kako bi se tvrtke trebale ponašati, a svim udrugama i tvrtkama članicama Komore preporučuje se da same izrade vlastite etičke kodekse – objašnjava Friganović.

Obveze potpisnica etičkoga Kodeksa HGK uključuju odgovorno poslovanje, postupanje u dobroj vjeri, poštovanje dobrih poslovnih običaja prema poslovnim partnerima, zaposlenicima i društvenom okružju. Za sada, kaže Friganović, ne postoji mehanizam kontrole obveza potpisnica Kodeksa, no podrazumijeva se da netko tko je potpisao kodeks etično postupa i u vlastitom poslu. No na listi potpisnica i tvrtke su koje se u stvarnosti ne pridržavaju dobrih poslovnih obveza, a kodeks su ocijenile kao dobar ukras.

• To je već unaprijed neodgovorno i nije u skladu s običajima dobrog poslovanja, no to trenutačno ostaje na njihovoj savjesti – komentira Friganović.

Iz tvrtke Holcim upozoravaju da je, primjerice, čak osam njihovih partnera, koji inače neredovito plaćaju obveze, potpisalo Kodeks. Da se ne bi našao u sumnjivom društvu, Holcim nije htio potpisati Kodeks, objasnila je predstavnica tvrtke na stručnom skupu u organizaciji HGK i tvrtke MAP Savjetovanja pod nazivom ‘Dobre prakse dobrog upravljanja: iskustva javne uprave, poslovnog i neprofitnog sektora’ održanom u Zagrebu prošloga tjedna. No to nije samo problem ovoga kodeksa nego svih kodeksa različitih strukovnih udruga.

Za provedbu etike u tvrtki važna su četiri čimbenika: postavljanje jasnih pravila – kodeksa djelovanja, sustavno provođenje kodeksa te redovit nadzor u provedbi postavljenih pravila i definiranje sankcija u slučaju nepoželjnog ponašanja. A u tvrtki bi prema Kodeksu najodgovorniji za poštovanje etičkih načela trebali biti upravo menadžeri koji upravljaju kompanijom. Svojim primjerom trebali bi biti uzor zaposlenicima i pokazati što znači odgovorno i etično postupati u kompaniji i izvan nje.

Pravilno shvaćen etički menadžment mora jasno definirati pravila igre i promicati ih u cijelom poduzeću sveobuhvatnom komunikacijom. Prema Kodeksu zaposlenici su dužni promicati poslovne interese kompanije u kojoj rade. Bitan su kotačić u poslovnoj etici i potrošači koji bi nekupnjom trebali sankcionirati loše i neetično poslovanje proizvođača. Proizvođač bi, kao što je to bio slučaj s poznatim proizvođačima sportske obuće i odjeće u Kini, u tvornicama gdje rade djece pod nemogućim uvjetima trebao računati na bojkot svojih proizvoda.

Osim toga, u pitanje dolazi i reputacija u koju se godinama ulaže mnogo novca. Najpoznatiji slučaj odličnog etičkoga kodeksa, a na kraju vrlo lošeg poslovanja američka je tvrtka Enron, s vrlo jasnom porukom. Ni najbolji etički kodeks ne pomaže ako ga se u realnosti nitko ne pridržava. Etika poslovanja kojom se regulira ophođenje s kupcima, dionicarima i zaposlenima, za razliku od okamenjenih načela, dio je kontinuiranog procesa učenja.