4. Izvrstan međunarodni odjek smjena i ostavki

Kriterijima idu na štetu sposobnosti. Lojalnost i poduzetnost ne idu zajedno. Samostalnost je pak pretpostavka odgovornosti.

Treba izmijeniti mehanizam sprečavanja konflikta interesa i izdvojiti dužnosnike lokalne uprave i samouprave iz sustava. Na lokalnoj razini sukob interesa jasno je vidljiv (na to upućuju i česti politički skandali), a Šaborsko povjerenstvo daleko je od interesa za nešto više od formalnog primanja izvješća.

Depolitizacija uprave nije konzervativno provedena, a dobre namjere odgađaju se za bolja vremena. Strogi merit sistem odabira i napredovanja prema stručnim, a ne prema političkim kriterijima ne smije se odgađati. Na lokalnoj razini uprava je potpuno deprofessionalizirana idejom da sve vodeće funkcije popunjavaju stranački kandidati i ljudi s lista.

Ne vrijede ideje, već se računa i snaga volje da se provedu. Pretpostavka je uspjeha i jasna politička poruka o odlučnosti vlade da suzbijaju korupciju. Ako se problem želi riješiti, prvo treba priznati da postoji, a ne izmicati, birati riječi, optuživati okolnosti, prošlost ili druge. Izvrstan međunarodni odjek imale su mjere hrvatske Vlade, ostavke i promjene koje su bile posljedice ozbiljnih optužbi, povlačenje spornih i sumnjivih odluka. Odlučnost koja je pri tome pokazana vrijedila je više od riječi. Naravno, političarima je teško priznati pogrešku, no odluke su bile hrabre i potrebne, što izaziva poštovanje i vraća ugled i povjerenje.

Suprotno, dakle, poricanje, a to potvrđuje poricanje loših rezultata istraživanja, vodi dugoročnoj političkoj šteti. Korupcija u Hrvatskoj ne postoji samo zbog metodoloških pogrešaka mjerenja, zlih namjera ocjenjivača. Postojat će i ostati iako imamo dobra opravdanja. Neugodno je biti na niskim mjestima indeksa percepcije korupcije CPI, sramotno je da su neke zemlje, naizgled ne previše različite od nas, bolje ocijenjene. Međutim, ne radi se o tome. Sram ili nelagoda nisu kategorije kojima se treba koristiti pri pisanju antikorupcijskog programa, a loše međunarodne usporedbe nisu sramota, već poticaj da nešto učinimo. Obično se takvih ocjena srami onaj tko se za njih osjeća kriv.

Zato ću govoriti o politici protiv korupcije. Glavni je način suzbijanja korupcije taj da protiv nje upotrijebimo mehanizme demokracije: odgovornost, smjenjivost, otvorenost vlasti i slobodu mišljenja. Političari su izabrani, ali ne i poseban odabrani sloj ljudi, imaju mane i vrline kao i svi drugi. No oni nose teret društvene odgovornosti, obavljaju dužnost u naše ime i u općem interesu. Kad ih biramo, moraju proći našu ocjenu o tome ne samo jesu li sposobni i imaju li znanje nego i o tome hoće li položaj koristiti za svoj račun. Možda izgleda naivno, ali otvorena vlast dobra je politička opcija. Protiv korupcije se ne možemo boriti apelima i moralnom uzvišenosti, već realnim pogledom na svijet u kojem živimo, dakle reformama i izgradnjom institucija. A to je onda i područje politike.

Smatram dobrim što je rasprava o tom programu postala političko pitanje. To smatram i zbog toga što je taktika pokretanja pitanja suzbijanja korupcije djelovanjem medija i izoliranih nevladinih organizacija dala sve efekte koje je mogla. Javnost je probuđena i senzibilizirana za taj problem. Nevladine udruge imaju sjajnu poziciju poticanja ideja, ali ne i kapacitet da se za njih i izbore. Dopustite da priznam da sam u ranoj fazi pisanja programa pogriješio. Naime, jedan od ključnih stavova Nacionalnog programa bio je naglašavanje potrebe političkog i nacionalnog konsenzusa o njegovoj provedbi. Pokazao sam naivnost prosječnog političkog građanina koji želi mir i slogu i nada se da je takav cilj iznad stranačkih nesuglasica. Sada mislim drukčije. Možda je bolje da postoji demokratska protuteža vlasti i oporbe. Program suzbijanja korupcije ne pripada ni onomu tko ga je zamislio ili pisao ni onomu tko ga je doradio. Program pripada onomu tko ga provede.

Korupcija postoji jer je do sada nismo spriječili, suzbili ili osudili. Program je naznaka da se to želi. Zato ga pozdravljam jer je ambiciozan i sadrži zahtjev da se ocjenjuje uspjeh programa i njegovih mjera. Njegov kredo je politička odluka da se mora izvršiti. Navedene su dobro probrane mjere, određeni rokovi, utvrđeni odgovorni nositelji aktivnosti. Predviđeno je postojanje po sastavu mješovitog, a po zadatku politički snažnog tijela koje će nadzirati njegovu provedbu, a ne baviti se maglovitim dužnostima edukacije, međunarodnih kontakata. On je kritičan prema stvarnosti. U kritičnom tonu ispaža je drukčije nego što ga je zamislila radna skupina. Iako se sa svim ocjenama ne mogu složiti, mnoge su ublažene i zamagljene, program je važan korak u pravom smjeru, ali uz uvjet: više ne vrijede riječi, već djela.

Kad se nademo pred nečim opasnim i zastrašujućim, kažemo: ostali smo bez riječi. Pred korupcijom smo ostali bez djela. Riječi ima i previše. Ovaj program pripada onomu tko ga provede.