Pratite rad zaposlenika i budite fer u nagrađivanju, ali i kažnjavanju. Poštujte suradnike, potičite inicijativu i njegujte kulturu odgovornosti.
Vlasnik uspješne građevinske tvrtke koja zapošljava stotinjak djelatnika, uglavnom građevinskih radnika bez obrazovanja, javlja mi se s problemom. Ukratko, želeći motivirati svoje radnike na veću produktivnost, poseže za raznim metodama nagrađivanja no – pomaka nema. Žali se kako samo strogost prema ljudima, sila, represija i prijetnja mogu povećati produktivnost. A on bi htio imati kvalitetne ljude koji osjećaju pripadnost i lojalnost tvrtki. Smatra mu što ne može naći metode nagrađivanja kojima bi dodatno motivirao svoje ljude. Novac ih motivira, ali samo na dan isplate plaće. Lijepe riječi i odlična organizacija posla nemaju posebnog efekta. I još kaže da kod svojih zaposlenika želi postići – osjećaj zajedništva.
Kad nekoga želimo motivirati, zapravo ga želimo pokrenuti u smjeru u kojem nama odgovara. To postižemo osiguranjem okvira u kojem se postižu željeni rezultati. Kad vidimo da rezultata nema, vrijeme je da primijenimo drukčije, no uvijek prave metode. Prava je metoda ona koja djeluje, a vještina motiviranja – kvaliteta uspješnih menadžera.
Da bismo razumjeli proces motivacije i znali odrediti trenutak kada nagrađivanje kao motivacija daje prave rezultate, trebamo se vratiti na početak. Kad želimo da nečije ponašanje bude usmjeren prema nekom cilju (a pogotovo kad mi određujemo cilj), trebamo razmisliti kakav će odgovor ta osoba dobiti na pitanje: Što je tu dobro za mene? No potrebe su ljudi različite i teško ih je predvidjeti, a time i nagrade koje će ih potaknuti na željno ponašanje.
Još je Abraham Maslow 1954. godine postavio hijerarhiju potreba i podijelio ih na psihološke (toplina, sklonište, voda i hrana, seks, izbjegavanje bolesti), potrebe za sigurnošću, društvene potrebe (tj. odnos s drugima, prijateljstvo), potrebe za samopoštovanjem (priznanje drugih, prihvaćanje) i samoostvarenje (realizacija osobnog potencijala, pobjeda, postignuće). Američki psiholog Clare W. Graves tijekom šezdesetih godina prošloga stoljeća uspostavio je prirodni redoslijed ljudskih potreba koji počiva na pretpostavci da naši ciljevi odražavaju naše potrebe, a svako ljudsko biće svoje potrebe zadovoljava određenim redoslijedom.