Zabrinjava Papugina ostavka uoči razgovora o spajanju burzi

U posljednje vrijeme ponovno se aktualizira pitanje spajanja domaćih burzi. Kakvo je vaše stajalište u vezi s tim pitanjem? – Spajanje burzi načelno je dobra ideja, iako mislim da se važnost tog problema često previše naglašava. Nas su inače zamolili da ne komentiramo taj proces, ali nam istodobno nitko ne daje nikakve informacije. Komentar, međutim svakako zaslužuje i jako zabrinjava ostavka direktora Zagrebačke burze usred razgovora o spajanju. To ukazuje na stupanj nepovjerenja među pregovaračkim stranama i na to koliko se lako može dogoditi da i neki drugi ključni ljudi odu sa Zagrebačke burze. U takvoj atmosferi nema razgovora o napretku, dapače može biti ugrožena opstojnost i funkcioniranje cjelokupnog tržišta, s obzirom na to da se u Zagrebačkoj burzi ipak odvija najveći promet u dionicama i obveznicama u Hrvatskoj. Istodobno, ovo tržište vapi za novim proizvodima, drukčijim organiziranjem trgovine, različitim financijskim izvedenicama kojima bi se produbila likvidnost postojećeg tržišta. Da stvar bude bolja, za svim tim činiteljima vaje i tržišta u regiji, a kad se zna da su hrvatska devizna i dužnička tržišta u toj istoj regiji uvjerljivo najrazvijenija, postaje jasno da imamo i znanja, kapaciteta i snage za uspostavljanje vodećega financijskog centra u regiji. I to je zapravo napredak, to je naime razvoj tržišta, a ne samo puko zbrajanje kapitalizacija dviju burzi bez ikakve nadgradnje.

Dodatni su element razvoja tržišta i sve češća zaduživanja tvrtki na tržištu kapitala… Tu su pomaci jako dobri i već postoji niz najava novih izdanja korporativnih obveznica. Tomu je pridonijelo stvaranje kunske krivulje prinos, odnosno mogućnost zaduživanja u kunama te mjere monetarne vlasti zbog kojih su se tvrtke umjesto klasičnim kreditima okrenule zaduživanju preko burze. Tek sada, kad je tržište dovoljno zrelo da tvrtkama omogućava izdavanje obveznica ili prikupljanje dioničkoga kapitala izdavanjem novih dionica, ono potvrđuje svoju društvenu i razvojnu funkciju i dokazuje koliko je bitno u funkcioniranju efikasnoga gospodarstva.

Prosječan je prinos lani bio između 30 i 40 posto. Ova je godina počela slično pa vjerujemo da će prinosi biti na nešto nižim razinama od prošlogodišnjih.

Prošle su godine strani ulagači pokazali velik interes za domaće tržište. Je li i ove godine tako? – Proteklih su godina dolazili ulagači s preminjajući na rizik s obzirom na neizvjesnost u vezi s početkom pregovora naše zemlje s EU. Neki od njih, nakon znatnih prinosa, već su izašli s hrvatskog tržišta i krenuli istočnije, gdje tek sada očekuju veći povrat. Njih na domaćem tržištu sada zamjenjuju ulagači, u prvom redu fondovi, koji se koncentriraju na sigurnija tržišta. A takvo je prema njihovu mišljenju hrvatsko tržište nakon početka pregovora s EU. Očekujemo da će se broj takvih ulagača povećati.

Mogu li ulagači odvratiti manji zastoje u pregovorima s EU poput odgode screeninga? Ili, s druge strane, nedovoljna gospodarska prilagodba kad je riječ o deficitu? – Što se tiče odgode screeninga, njih to ne uznemirava. Za stranog je ulagača najvažnija potvrda da će Hrvatska ući u EU, bez obzira na to kada će se to dogoditi. Za njih je Hrvatska sada politički stabilna zemlja. Što se tiče mogućih smetnji na gospodarskom planu, situacija je ista. Tržište Hrvatsku percipira kao gospodarski srednju zemlju, što pokazuje i cijena državnih obveznica koja je barometar povjerenja investitora. Za nas će ipak u sljedećem razdoblju veću važnost imati globalna situacija jer fondovi prisutni kod nas ulažu i na strana tržišta, pa im je stoga veći rizik, primjerice, globalna likvidnost, globalna cijena kapitala i sl. Ako se dogode poremećaji kao krajem devedesetih godina strani će se ulagači povlačiti. No mislim da to nije izvjesno jer su tržišta sada manje osjetljiva na šok, a risk menadžment u fondovima je mnogo bolji.