Home / Tvrtke i tržišta / INDUSTRIJA

INDUSTRIJA

Kontinuirani rast proizvodnje ukazuje na spor ali stabilan oporavak metalske industrije. Danas je u metalskoj industriji lakše radniku naći posao, nego poslodavcu naći radnika, pogotovo nekih struka.

Metalska industrija u Hrvatskoj generalno je poljubila dno prije nekoliko godina, opisao je stanje u toj vrlo važnoj gospodarskoj grani Luka Miličić, predsjednik Uprave Dalekovoda, treći put najbolje velike tvrtke u izboru Hrvatske gospodarske komore.

S tom se tezom slažu gotovo svi metalci. Mnoge su tvrtke, posebno one velike, propale i nestale, broj zaposlenih dramatično se smanjio, željezare kao izvori sirovina grcaju u problemima… No to je, čini se, bliska prošlost. Unatrag nekoliko godina uočavaju se pozitivni signali koje potkrepljuju sve bolji statistički pokazatelji, a indikativna je bila i ovogodišnja dodjela Zlatne kune.

U svakoj od triju kategorija, za male, srednje i velike tvrtke – od triju nominiranih divjih su tvrtke bile iz metalske industrije. Od toga su pobjedu u dvije kategorije odnijeli metalci; dalekovod za najbolju veliku tvrtku i Đuro Đaković kompensator za najbolju srednju tvrtku.

  • U posljednje vrijeme stječe se dojam da se metalska industrija budi, niču manje tvrtke i treba očekivati uspon jer se nijedna država ne odriče tog dijela primarnog sektora – kaže Miličić.

Podaci Hrvatskog zavoda za statistiku govore o povećanju proizvodnje u svim kategorijama, povećanju izvoza (iako se istodobno povećava i uvoz, ali u manjoj mjeri), zatim povećanju investicija i konačno unatoč nekim restrukturiranjima i povećanju broja zaposlenih.

Proizvodnja metala i proizvoda od metala porasla je ukupno 52,2 posto u odnosu na 2000. godinu. Bazna proizvodnja metala, u kojoj je najveći porast zabilježila djelatnost lijevanja čelika, zabilježila je rast od 29,7 posto. Proizvodnja proizvoda od metala (osim strojeva i opreme) poput metalnih konstrukcija, cisterni, kotlova itd. skočila je za 60,8 posto u odnosu na razdoblje prije pet godina. Nešto veću dinamiku rasta bilježi proizvodnja strojeva i uređaja od metala gdje je proizvodnja porasla 78,2 posto, a u posljednje dvije godine raste gotovo 20 posto godišnje. Najveći je rast u proizvodnji doživjela proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica s gotovo 100-postotnim povećanjem u odnosu na 2000. godinu, dok je proizvodnja ostalih prijevoznih sredstava u koje spadaju brodovi, čamci, željeznička vozila itd. porasla 50,2 posto.

Rast se, kao što je vidljivo iz podataka za svaku pojedinu godinu, bilježi kontinuirano i u sve većim postocima, što govori o sporom ali stabilnom oporavku metalaca.

  • Pozitivni trend valja ponajprije zahvaliti ulaganjima u znanje, u nove proizvode i tehnologije kao i činjenici da te tvrtke uglavnom imaju svoje mjesto na tržištu – objasnila je mr. sc. Gordana Ribarić, stručna suradnica u Sektoru za industriju HGK-a, dodajući da bi se ovaj lagani pozitivni trend trebao prema predviđanjima nastaviti. Jer potencijala i perspekative i te kako ima.

Iako se još većina proizvodnje plasira na domaće tržište, bilježi se i kontinuirani rast izvoza. U prošloj je godini najviše porastao izvoz proizvoda od metala (26,5 posto) dok je negativni trend zabilježio izvoz ostalih prijevoznih sredstava u koje spadaju brodovi, željeznica i slična vozila. Doduše, naporedno s povećanjem izvoza raste i uvoz (iako sporije), ponajprije, sirovine (14 posto). Primjerice, u posljednje tri godine u Hrvatskoj je potrošnja čelika porasla gotovo 30 posto zbog povećane proizvodnje u graditeljstvu i brodogradnji, no velik se dio čeličnih proizvoda kod nas ne proizvodi nego se kompenzira uvozom.

U strukturi bruto proizvoda domaćih industrijskih proizvodnje, proizvodnja metala i proizvoda od metala sudjeluje sa 6,5 posto, od čega se svega 1,4 posto odnosi na proizvodnju metala, a udjel zaposlenih u toj grani bio je 11,3 posto od ukupnog broja zaposlenih u prerađivačkoj industriji. Udjel proizvodnje strojeva, uređaja i prijevoznih sredstava u ukupnoj industrijskoj proizvodnji nešto je veći – približno osam posto.

U metalnoj se industriji bilježi i zaustavljanje negativnog trenda kad je riječ o broju zaposlenih. U 2002. su tako u toj industriji radile 74 tisuće radnika, a potkraj 2005. gotovo 80 tisuća.

  • No to je ipak kap u moru kad se zna da je 1990. u metalnoj industriji radilo 188 tisuća radnika – kaže predsjednik Sindikata metalaca Hrvatske Ivo Marjanović.

Do tog su povećanja dovele nove, mahom manje tvrtke, kojih je sve više. Prema podacima HGK-a u toj su industriji registrirane 1.514 tvrtke, od čega 27 velikih, 102 srednje i čak 1.386 malih, što je ukupno 15,6 posto registriranih tvrtki u prerađivačkoj industriji. Prosječna je veličina poduzeća, kaže Marjanović, oko 184 zaposlena, čemu najviše pridonose upravo veliki sustavi. Došlo je do velike atomizacije metalne industrije, kaže Marjanović, iako je još 70 posto radnika zaposleno u velikim poduzećima, a samo trećina u malim tvrtkama.

  • Vjerujem u malo poduzetništvo, ali ne u smislu da o njima ovisi cijela industrija. Državna politika trebala bi se temeljiti na strateškim tvrtkama i proizvodima, kao što su brodogradilišta, Končar, Dalekovod, Đuro Đaković i sve tvrtke koje mogu okupiti oko sebe ‘male’ koji bi trebali biti servis velikim društvima – smatra Marjanović.

Da bez oslanjanja na veliku proizvodnju nema budućnosti smatra i direktor Đuro Đakovića kompensatora, ovogodišnje najbolje srednje tvrtke u Hrvatskoj i drugog dobitnika iz metalne branše, Danijel Brajdić.

  • Metalska industrija mora okupnjeti, donja granica zaposlenih bi trebala biti stotinjak radnika jer male tvrtke od pet do deset zaposlenih ne mogu dati pravi impuls cijeloj industriji. Njima su troškovi certificiranja i novih tehnologija jednostavno previsoki – smatra Brajdić.

Kad je riječ o tehnologiji u većini slučajeva na djelu je još ‘muzejska’ industrija.

  • Metalska industrija ima budućnost u svijetu i sve države imaju strategiju kako zaštiti te vitalne kapacitete. Sadašnje stanje u Hrvatskoj – tehnološke mogućnosti daleko ispod onih otpljene 15 godina, ovisnost o uvozu opreme itd. – posljedica je loše politike – smatra Brajdić. Najviše žali zbog vrlo lošeg stanja Đure Đakovića, goleme industrije koja je nekad konkurirala najvećim svjetskim proizvođačima i čiji su se proizvodi izvozili na europska i svjetska tržišta, a danas primjerice uvozi okretna postolja koja je sam izmislio.

Za razliku od jedinstvene ocjene o nedavnom razdoblju, kad je nekoć jaka industrija (i u svjetskim okvirima) bila doslovce bačena na koljena, pri pogledu u budućnost neki su više a neki manje optimistični.

  • Najveće probleme vidim u staroj tehnologiji, niskoj produktivnosti, teškim uvjetima financiranja i surovom globalnom tržištu. No prema prirodi sam optimist i zato vjerujem u mogućnost obnove kroz klasteralizaciju – kaže Miličić.

Iako je pozitivna pojava povećanje broja tvrtki i time broja zaposlenih, neovisno o tome jesu li one male ili velike, brojni metalci smatraju da metalska industrija ne može opstati a kamoli krenuti snažno naprijed bez velikih sustava.

  • Slikovito rečeno, poduzeće je brod na pučini kojemu je uspjeh izvjesniji što je veći, što ima snažniji motor, jači navigacijski sustav itd. – kaže Brajdić.

Uspješan i rijetki primjer u novoj povijesti hrvatske metalne industrije je kapitalni projekt prvog hrvatskog niskopodnog tramvaja (Crotam) domaćeg konzorcija koji čine Končar, Đuro Đaković i TŽV Gredelj jer je riječ o gotovom proizvodu koji se može samostalno prodavati i na domaćem i na inozemnom tržištu. Nakon obnove zagrebačkog tramvajskog vozog parka plan je iskoristiti stečeno iskustvo, referencije, a i proizvodne kapacitete za iskorak na međunarodne tendere.

Prema Marjanovićevim riječima hrvatska je metalna industrija doživjela veliku katarzu. Od 1998. godine do danas nestalo je 106 metalnih tvrtki. Od svih koje su otišle u stečaj, samo su tri ‘ustale od mrtvih’: Željezara Sisak (sada Valjaonica cijevi Sisak), Viktor Lenac i industrijska postrojenja Đure Đakovića (bešavne boce i odljevci).

U današnjoj metalnoj industriji u Hrvatskoj mnogo je manji problem radniku naći posao, nego poslodavcu naći radnika. Poslodavci se žale na nedostatak pojedinih zanimanja, posebno za poslove sa srednjom stručnom spremom uz općenit nedostatak školovanog kadra. Đuro Đaković kompenzatori, uz to, problem imaju i s pronalaskom kooperanata koji znaju i mogu raditi prema standardima koje oni zahtijevaju.

  • Nekad smo konkurirali najvećim svjetskim proizvođačima, a danas uvozimo dijelove koje smo sami izmisli – kaže Danijel Brajdić.

Obrada metala u Hrvatskoj ima dugu tradiciju i u obrtu. Trenutačno je registrirano približno tri tisuće obrtnika metalne branše, a njihov broj u odnosu na razdoblje prije tri godine bilježi porast. Većina obrtnika bavi se obradom i presvlačenjem metala te proizvodnjom metalnih konstrukcija, slijedi proizvodnja strojeva i uređaja, električnih strojeva i aparata te proizvodnja sjećiva, alata, brava i okova. Prema broju obrtnika metalaca prednjače Grad Zagreb i Zagrebačka županija te Primorsko-goranska županija.

Na upit u kojoj mjeri obrtnici metalci ovise o velikim sustavima predsjednik HOK-a Stjepan Šafran, koji kao dugogodišnji obrtnik u metalnoj struci vrlo dobro poznaje stanje u toj djelatnosti, ističe da obrtnici metalne struke značajno ovise o kooperaciji s velikim sustavima.

  • Obrtniku koji ima pet do deset zaposlenih teško je imati vlastiti razvojni program i obradu tržišta, jer to nameće velike troškove poslovanja. U kooperaciji s velikima, primjerice, razvila se cijela autoindustrija. Uz kooperaciju, obrtniku ostaje da ulaže u nove tehnologije, u poboljšanje kvalitete proizvodnje te na taj način postaje konkurentan, uže specijaliziran i profitabilniji. Kooperacija je temelj bržeg razvoja. Nažalost, kod nas je u metalnoj branši ostalo veoma malo velikih tvrtki, poput Dalekovođa ili Đure Đakovića – kaže Šafran.

Proizvodnja i prerada metala, zajedno s ostalim djelatnostima koje se na njih naslanjaju, čini okosnicu razvoja industrijskih razvijenih zemalja. Značajna je zbog velikog zapošljavanja, stvaranja kooperantskih odnosa s manjim proizvođačima, a i u gotovo svim drugim djelatnostima industrije upotrebljavaju se njezini proizvodi i dijelovi.

Nakon višegodišnje agonije i prilagodbe tržišnim uvjetima poslovanja sve je više tvrtki (Dalekovod, Končar…) uspješno provelo restrukturiranje i prihvatilo strategiju razvoja i unapređivanja kvalitete proizvoda. No najveći broj tek će zakoračiti na taj put. Ohrabruje činjenica da će se proces ubrzati, ako ništa onda pod pritiskom pretpristupnih pregovora s EU.

Đuro Đaković holding završetak restrukturiranja i financijske konsolidacije očekuje potkraj ove godine, nakon čega bi se trebalo pristupiti procesu privatizacije, dok bi do kraja lipnja trebalo izraditi prijedlog Nacionalnog programa restrukturiranja brodogradnje i privatizacija TLM-a. Do kraja ovog mjeseca Vladi bi se na usvajanje trebao dostaviti Nacionalni program restrukturiranja crne metalurgije koji obuhvaća Valjaonicu cijevi Sisak i Željezaru Split. Zajednički je cilj svih tih procesa dugoročna održivost, povećanje konkurentnosti, povećanje BDP-a, čuvanje radnih mjesta, ukidanje državnih potpora i konačno privatizacija.