Hadži i Pajo prije nastupa na Dori pokrenuli su pet uličnih festivala, imaju 12 kompilacija i osnivači su udruge ‘Cestagram’ koja zastupa interese uličnih svirača.
Najpoznatiji ulični svirači metropole umalo su na ovogodišnjoj Dori s trona izbacili Severinu Štiklu i time se lansirali u orbitu estradnjaka. No, okrnuti ‘Kraljeve ulice’ isključivo zato jer su kao debantini natjecanja osvojili najveći broj glasova na televotingu ne bi bilo ispravno, jer su oni već dugi niz godina, bez glamuroznih štikli, pokretači manifestacija koje oživljavaju urbanu zagrebačku scenu. Imidž koji grade Miran Hadži Veljković – Hadži i Zlatko Petrović – Pajo, slijedi onaj iz vremena kad su prije dvadeset godina zasvirali prve taktove na zagrebačkom Dolcu.
Mjesto radnje još je isto, kovčeg za instrumente i danas je obiljepljen debelim slojem seletjpa, a promijenio se samo obujam posla koji svirači obavljaju. Dvojac iza sebe bilježi organizaciju pet festivala, dvanaest muzičkih kompilacija i udrugu Cestagram koja zastupa interes se uličnih svirača.
- Da ne bi neki pomislili da smo ulični svirači iz nekih socijalnih motiva, naš poziv je 1987. godine bio dobro promišljen odabir – objašnjava Hadži. Kao što navode, zarada postoji, jer se oni inače time ne bi dugoročno bavili, a da nisu toliko strastveno vezani uz uličnu kulturu ne bi se ni upuštali u projekte organizacije evenata.
Naš najbolji marketing je što smo ‘dečki s Dolca’, i time smo bliži ljudima od bilo koje kompanije, što je potvrdilo i 22.000 glasova TV gledatelja na Dori.
- Organizacija se rodila iz golemog entuzijazma. Dok promatraste sliku Trga bana Jelačića iz 19. stoljeća učite kako su gradski trgovci isključivo bili namijenjeni manifestacijama, susretima, promenadama. Danas su trgovci puti, zagrebačka špica je društveno raslojena, a mi smo tome htjeli udahnuti život – priča Pajo i dodaje kako su zahvaljujući imidžu kod građana uspjeli realizirati zamišljene projekte.
Prvi festival Cest is the best iz 1996. godine trajao je samo jedan dan, a na manifestaciji je sudjelovalo petnaestak izvođača. Prošlogodišnji je trajao deset dana sa 500 izvođača iz Hrvatske i Europe.
- Zagreb je veliki grad koji vrvi društvenim događanjima, no ona su uglavnom vezana uz kazališta, kina i dvorane. Mi smo slijedili primjer zapadnih zemalja, gdje ulični festivali imaju dugu tradiciju. Cest is the best samo je jedan u nizu projekata koje financira Grad, stoga treba dobro razraditi marketinšku logistiku kako bi se privukla sredstva – objašnjava Hadži.
Dvojac je srećom, na tržištu koje je zasićeno eventima u organizaciji velikih poduzeća ili gradskih institucija, uspio održati ideju o uličnom sviranju svježom.
-
Ljudi nam se ne boje prići i pitati nas što im god padne na pamet. Svi slojevi Zagrebačana nas gledaju na istome mjestu već dvadeset godina i vezali su se uz našu pjesmu. Bitno je biti tu, u neposrednoj blizini – kaže Hadži i dodaje kako je najbolji marketing činjenica da su oni ‘dečki s Dolca’ i time bliži širokoj populaciji od bilo koje kompanije. To potvrđuje i Dora, koja im je usputna, ali važna, stanica.
-
Osjećaj nakon Dore bio je kao da ste na tulum pozvali petsto ljudi i svih petsto ih se pojavilo. Ogromna je čest što su 22 tisuće ljudi okrenule telefonski broj za nas. To je potvrda da možemo stvoriti glazbu koja se ljudima dopada i da im se sviđa imidž koji promoviramo – objašnjava Pajo i nada se da će Dora, odnosno publicitet koji ona izaziva, privući više za interesiranih na njihove festivale i da će im se mnogo dosad zatvorena vrata odskrnuti.