Home / Tvrtke i tržišta / Znam tko sam i što želim postići

Znam tko sam i što želim postići

Svoj put kroz ‘gužvu’ onih koji djeluju na lokalnom ili svjetskom tržištu možemo prokrčiti samo ako imamo viziju i znamo kako je ostvariti.

Ostra konkurencija i sve veća ponuda na tržištu od onih koji teže uspjehu zahtijevaju da, nudeći svoje proizvode i usluge, pokažu potencijalnim kupcima, partnerima ili korisnicima da znaju tko su, što žele postići i u konačnici kako će to postići. Vođene savjetima stručnjaka, sve tvrtke koje žele uspjeti na kompetitivnom tržištu osmišljavaju stoga svoju viziju i misiju. One su važne da bismo shvatili tko smo, što želimo postići i kako ćemo to postići kako bismo prokrčili svoj put kroz ‘gužvu’ onih koji djeluju na lokalnom ili svjetskom tržištu. Isto je i s ljudima.

Definirajući svoju viziju, misiju i svoj presudni faktor uspjeha (ili svoj USP – unique selling proposition) imat ćemo smjer, cilj i put do osobnog uspjeha. Imate li svoju viziju i misiju? Znate li kako ih osmisli i zašto? Jeste li na svom putu prema uspjehu prošli te važne korake ili još odmahujete glavom i stvar prepuštate slučaju?

Vizija sadržava zahtjevan, ali realan cilj koji treba ostvariti u razdoblju od pet do deset godina. Može se usporediti sa željama i snovima koje smo imali kad smo bili neopterećeni svojim (ne)mogućnostima. Viziju sami stvarate, odnosno odabirete u skladu s vlastitim željama, sposobnostima i mogućnostima. Vizija, primjerice, može biti ovakva: ‘Ja sam poznati i uspješni dizajner interijera kojega klijenti traže i žele s njim raditi, a moj je uspjeh ovješten svjetskim nagradama’. Vizija je nešto što želim, čemu težim, što me ispunjava i motivira i što želim ostvariti.

Važno je da vizija bude jednostavno definirana, da se može izreći u nekoliko rečenica (što je veća naša strast prema nečemu, manje je riječi potrebno da je izrazimo). Vizija treba biti inspirativna, ali razumljiva kako bismo se usredotočili i svoje ponašanje uskladili s ciljem. I tako ostvarili cilj, a time i viziju. Kako ostvariti viziju? Vizija se ostvaruje (naravno, uz odlučnost, često težak rad, puno volje i energije) uz pomoć misije i presudnih faktora uspjeha.

Misija se odnosi na način na koji ostvarujemo viziju, dakle, djelovanjem. Ona treba biti izražena u aktivnostima kojima ostvarujemo ciljeve. Na primjeru našega kreativnog dizajnera čiju viziju ostvarujemo u ovom tekstu može se izraziti rečenicom: ‘Svojim kreativnim rješenjima sudjelujem u stvaranju novog projekta koji mi osigurava znatna materijalna sredstva’.

Misija je nužna ne samo kao karta puta nego i kako bi se s vremenom na vrijeme stvarna situacija usporedila sa željenom, odnosno kako bismo provjerili koliko nam doista nedostaje do ostvarivanja vizije.

Presudni faktori uspjeha govore nam koje su naše prednosti kojima možemo ostvariti viziju.

Što bi mogao biti presudan faktor uspjeha za našeg dizajnera? Na primjer: ‘Ja sam kreativan, uspješan i talentiran stručnjak koji strastveno voli svoj posao’. Ako su naše značajke i mogućnosti doista takve, to je faktor koji našu misiju i viziju čini realnom. Dakle, ako je naša vizija da postanemo cijenjen i uspješan dizajner, misija je djelovanje u kreativnoj radionici s timom ljudi koji nas cijene i služenje presudnim faktorima uspjeha kao što su kreativnost i talent.

Jeste li provjerili kakvu viziju i misiju ima tvrtka u kojoj radite? Jeste li kao menadžer viziju i misiju tvrtke objavili (i objasnili) svojim djelatnicima ili članovima tima? Mnogi zaposlenici i ne znajući dolaze u konflikt jednostavno zato što se njihovi osobni ciljevi (vizija i misija) ne podudaraju s ciljevima tvrtke (ili su, ne daj Bože, oprečni njima). Zato nije čudno što je za mnoga nezadovoljstva kriva ‘loša’ tvrtka. Ili neiskorišteni potencijali koje nosimo u sebi. Katkad i odsutnost vizije može imati jednako pogubne posljedice koje se ponajprije ogledaju u našoj demotivaciji.

U golfu (ali i u mnogim drugim sportovima) igrač treba, da bi postigao vrhunski rezultat, vizualizirati svoj udarac, a zatim, znajući i poštujuci pravila, izvesti udarac. Fiksirajući lopticu pogledom, udara je palicom zamišljajući pri tome cijelo vrijeme let loptice u glavi. I tek kad je loptica na putu prema svom cilju, pođe glavu i pogledom je prati zadovoljno gledajući rezultat koji je programirao u glavi. Kakav predivan osjećaj! Jer već u trenutku kad se priprema za udarac zna kamo ga on vodi.