NETIQUETTE: pravila korištenja interneta

Internet je kao svjetska mreža računala ujedno i zajednica različitih korisnika iz cijeloga svijeta. Kako se broj korisnika interneta neprestano povećava, odavno se javila potreba reguliranja njihova ponašanja određenim pravilima. Pravila ponašanja na internetu slična su onima u svakodnevnom životu, stoga je uvredljivo i neprimjereno ponašanje jednako neprihvatljivo kao i u drugim oblicima ljudske komunikacije.

Pravila za ponašanje na internetu nastala su na temelju RFC-ova (Request for Comments) dokumenta 1855 koji opisuje standardne koji čine internet. Prvi dokument napisan je 1969. godine, a danas postoje čak 4.402.

U dokumentu 1855 navode se upute i savjeti za korištenje interneta, a zove se Netiquette. To je javno dostupan, minimalni skup pravila ponašanja koji služi kao predložak različitim tvrtkama, organizacijama i pružateljima usluga za stvaranje vlastitoga kodeksa ponašanja korisnika i administratora. Pojam Netiquette, koji je nastao od engleskih riječi NETwork i etIQUETTE, obuhvaća skup formalnih i neformalnih pravila za ponašanje korisnika na internetu.

Formalna su pravila propisana i njihovo se nepoštovanje kažnjava gubitkom prava pristupa internetu ili čak pravnom tužbom, a neformalna su pravila dogovorna i nisu propisana.

Pravila ponašanja na internetu mogu se podijeliti u dvije skupine. Prva se odnosi na pravila ponašanja u privatnoj komunikaciji dviju osoba (e-mail), a druga definira komunikaciju grupe ljudi, što se odnosi na news grupe, distribucijske liste, forume i IRC.

Prvo što pri slanju e-maila treba znati jest da elektronička pošta na internetu nije sigurna. Zato sadržaj poruke, ako se ne koriste postupci enkripcije, ne smije sadržavati dijelove koji, primjerice, ne bi bili poslani na običnoj dopisnici. Pri reproduciranju materijala važno je poštovati vlasnička prava (copyright) jer je kršenje autorskih prava protuzakonito, a većina zemalja ima zakone o zaštiti tih prava.

‘Lanci sreće’, kojima su neko vrijeme zatrpani poštanski sandučići, pojavili su se i na internetu. Njihovo je slanje e-mailom zabranjeno, a nepoštovanje te odredbe može uzrokovati zabranu pristupa servisu ili forumu. Zabranjeno je i slanje komercijalnih oglasa (spam maila).

Kako neki programi za e-mail brišu zaglavlje koje sadržava podatke za odgovor, poželjno je na kraju poruke staviti .sig, tj. signatu- re datoteka koja u najviše četiri retka navodi kontaktne podatke i zapravo je korisnička online posjetnica.

Pri slanju elektroničke pošte treba provjeriti e-mail adresu primatelja kako bismo se uverili da će poruku primiti onaj kojemu je namijenjena jer postoje adrese koje referenciraju grupu ljudi iako izgledaju kao osobna e-mail adresa.

Ako e-mail šaljemo osobi koju ne poznajemo dobro ili osobi koja živi u drukčijoj kulturi, kao i u običnoj komunikaciji, treba paziti da jezik ili smisao za humor ne stvore neugodnost ili onemogućuje komunikaciju.

Za razliku od medija poput telefona, radija, televizije ili poštanske pošiljke, na internetu cijenu slanja i primanja elektroničke pošte plaćaju podjednako i pošiljatelj i primatelj. Primatelj e-maila može imati troškove kao što su bandwidth, diskovni prostor ili korištenje procesora pa je potrebno voditi računa o količini poslanih podataka. Pri pisanju je poželjno da se ne koristite samo velikim slovima jer ona označavaju vikanje.

Osim pravila za elektroničku poštu, u tom obliku komunikacije vrijede još neka specifična pravila. Radi boljeg razumijevanja pravila ponašanja poželjno je čitanje mailing liste ili news grupe mjesec do dva prije nego što se na njih nešto pošalje. Ako i dalje postoje nejasnoće, korisnik bi trebao pročitati FAQ (Frequently Asked Questions) popis u kojem se nalaze odgovori na često postavljena pitanja.

Poruke i članci trebaju biti kratki (ne veći od 1-2 kb) i u vezi s onime o čemu se raspravlja, stoga je skretanje s teme neprimjereno. Ako se u privicima šalju veliki dokumenti, a kopije tih dokumenta postoje na web ili FTP poslužiteljima, treba slati samo URL dokumenta.

Na grupu je poželjno slati sadržaj koji je koristan i zanimljiv svim sudionicima rasprave, a sadržaj koje se tiče jedne osobe primjerene je slati e-mailom.

Kako je svaki sudionik prepoznatljiv po svojem nicku (nadimku koji je korisnik sam odabrao), tako je i sadržaj pod njegovim imenom samo njegova odgovornost, a nipošto odgovornost administratora ili pak organizacije u sklopu koje dotični korisnik djeluje. Za prijavu uočenih kršenja pravila ponašanja postoji služba koja i sama provjerava ponašanje korisnika. U većini news grupa šalju se samo tekstualne poruke. Zbog dužeg učitavanja takvih poruka, a često i nepravilne interpretacije news reader programa, slanje je netekstualnog sadržaja na neodgovarajuću grupu neprihvatljivo.

Kako internet omogućuje slobodan pristup informacijama, korisnici računala ne moraju poznati način rada ili prirodu prijenosa podataka, ali moraju poznati definirana pravila ponašanja donesena u ustanovi ili tvrtki u kojoj rade. Stoga tvrtke, odnosno organizacije koje pružaju uslugu pristupa i korištenja interneta izrađuju dokument u kojem navode opće pravila ponašanja na mreži i smjernice za komuniciranje prilikom korištenja interneta. Sadržaj pravilnika podijeljen je na nedopuštene aktivnosti i predložene smjernice za komuniciranje preko e-maila, useneta i mailing lista. Sve veće hrvatske kompanije pri zapošljavanju zahtijevaju od zaposlenika potpisivanje cijelog niza pravila kojih se moraju pridržavati dok rade na tvrtkim računalima, a to obuhvaća i korištenje resursa (npr. tvrtkina e-maila) samo u poslovne svrhe. Nedopuštene aktivnosti u hrvatskim tvrtkama obuhvaćaju pravila čije nepoštovanje uzrokuje određene poslovne sankcije.

Osim stavljanja informacija u javnu upotrebu bez suglasnosti njihova vlasnika, nije dopušteno ni distribuiranje informacija koje su suprotne općeprihvaćenim načelima ponašanja na mreži i moralnim normama te na rukavacu uglad pojedinca i tvrtke. To se ponajviše odnosi na preuzimanje datoteka preko p2p (peer-to-peer) protokola poput audio i videosadržaja bez dopuštenja autora, što je ujedno povreda autorskih prava, a zauzima i resurse te usporava protok podataka na razini tvrtke. Sve to može dovesti do pada produktivnosti cijele tvrtke jer se radno vrijeme troši na ono što nije vezano za posao, a zauzimanjem i usporavanjem drugog internetskog prometa ostali korisnici i zaposlenici sporije obavljaju svoje poslovne zadatke.

Osim preuzimanja audio i videosadržaja zabranjeno je pregledavanje stranica i preuzimanje pornografskog sadržaja te trošenje vremena na online klanjenje i kockanje. Nije dopušteno ni slanje velikih količina podataka i komercijalnih oglasa (spam maila).

Uz te zabrane vrijede, naravno, i stroge zabrane koje su regulirane Kaznenim zakonom Republike Hrvatske, primjerice, pregledavanje stranica s dječjom pornografijom, provaljivanje u tuđe sustave, računalne krađe itd.