Početkom veljače bivši premijer Singapura, koji danas u kabinetu svoga sina ima titulu ministra mentora, objavio je da će se natjecati na izborima za još jedan, ovaj put posljednji mandat u parlamentu. Leejev sin, koji je premijer od 2004. godine, mora raspisati izbore do sredine 2007. godine. Neki analitičari smatraju da bi se izbori mogli održati i prije kako bi vladajuća stranka profitirala na zadovoljstvu naroda zbog odličnih gospodarskih prilika u gradu državi.
Lee se razlikuje od drugih azijskih despota. Nikad nije prihvatio korupciju kao dio sustava, barem formalno nije ostao predugo na vlasti i s vlasti je otišao sam, bez nasilja i prevrata, navode kroničari.
Lee Kuan Yew poznat je i po svojim rezerviranim stavovima prema globaliziranom svijetu u kojem prevladava sustav zapadnih vrijednosti. Azije i, barem naizgled, imao je pravo. Iako prema zapadnim mjerilima žive u sustavu s vrlo ograničenim građanskim pravima, građani Singapura gotovo se nikada nisu bili. A nije riječ samo o strahu od diktatora. Štoviše, nakon što je 1997. godine Hong Kong vraćen Kinezima, riječ prestrašenih poslovnjaka krenula je prema Singapuru, najbižem i najsigurnijem utočištu.
Pa iako su u nikad doista demokratskom i oduvijek posve korumpiranom Hong Kongu nekoliko godina uoči njegova povratka Kinezima poticali i potpomagali borbu za jačanje građanskih prava, u Singapuru im to nikada nije bilo na pamet. Zarađuju milijune, a u pismima koja šalju u domovinu hvale se visokom kvalitetom života u najurednijem gradu na svijetu.
Obilježavajući desetljeće odlaska s vlasti Lee Kuan Yewa, magazin Time u svojem azijskom izdanju iz 1999. godine piše da on na međunarodnoj pozornici nadrasta sve azijske lidere iako dolazi iz jedne od najma-
Lee se, piše James Minchin u opsežnoj biografiji singapurskog vlada, i u životu i u politici ravnio prema načelu konfliktne menadžmenta – dominiraj ili će drugi dominirati. Sam Lee pak u svojim prvim i drugim memoarima korijene vlastitog načina razmišljanja nalazi u vremenima britanske kolonijalne i vrlo okrutne japanske okupacije. Važan trenutak u njegovim sjećanjima pljuska je koju je dobio od japanskog vojnika nakon čega je morao kleknuti jer nije propustio japanskog civila da prije njega prođe preko mosta.
Vjerojatno baš zato, kad je došao na vlast, nije imao milosti. No on je neprijatelje po najprije uništavao ekonomski. Neki su, dođuše, završili u zatvoru, ali mnogo ih je više bankrotiralo pa su podvijena repa pobjegli iz Singapura. Slično prvom hrvatskom predsjedniku, kojemu je, nažalost, nedostajalo Leejeva talenta, svako protivljenje velikom lideru Singapura smatralo se pobunom protiv mlade singapurske neovisnosti.
