Vinkovačka Spačva stekla 30 posto dionica Zagrebačkog trgovca namještajem

Uprava Exportdrva na ponudu o preuzimanju najvjerojatnije će reagirati kupnjom novih dionica u portfelj i tako dizanjem cijene dionica spriječiti planove Spačve. Na raspolaganju su joj 54 milijuna kuna preuzimanje zagrebačke tvrtke Exportdrvo, za koje je zainteresirana Spačva, prošli je tjedan među vukovarsko-srijemskim gospodarstvenicima dočekana kao rijetka dobra vijest. Uzme li se u obzir činjenica da je BDP Vukovarsko-srijemske županije najmanji u Hrvatskoj, nije čudno što je javna ponuda vinkovačke kompanije o preuzimanju većinskog paketa kompanije iz Zagreba izazvala poprilično oduševljenje.

U poslovnim krugovima i izvan te županije ta se akvizicija prati s velikim zanimanjem, a upućeni tvrde da je ponuda Spačve od 470 kuna po dionici prilično korektna i da bi tom akvizicijom Exportdrvo samo moglo ojačati. Naime, Spačva je danas jedan od značajnijih dobavljača Exportdrva, a ako se realizira najavljenje preuzimanje, ugovori o izvozu drvnih proizvoda s vinkovačkom kompanijom na taj bi način sigurno bili nekoliko puta veći nego što su danas.

Iako iz Exportdrva nismo dobili nikakav odgovor na naš upit, u najvećoj izvozničkoj kući specijaliziranoj za trgovinu drvnim proizvodima, kako saznajemo iz izvora bliskih Exportdrvu, ta vijest ovih dana nije dočekana s oduševljenjem. Naprotiv, vodeći ljudi Exportdrva, prije svega predsjednik Uprave i jedan od najvećih dioničara Boleslaw Kulaga, Spačvin potez shvaćaju kao neprijateljsko preuzimanje i ne namjeravaju se tako lako odreći svojih dionica. Jedan je direktor, navodi naš izvor, Spačvinu ponudu prokomentirao riječima: ‘Što se babi htio, to se babi snilo.’

Uprava Exportdrva i do sada je branila tvrtku od preuzimanja, a uspjela se othrvati čak i napadima Miroslava Kutle krajem 90-ih godina. Tomu su pridonijeli i radnici koji su od plaće pokupovali znatan dio dionica, a u strahu za radna mjesta nisu ih dalje prodavali. Oni su danas vjerojatno najslabija karika kada je prodavanje dionica u pitanju i mnogima je od njih Spačvina ponuda itekako primamljiva. Osobito zato što od dionica nemaju prevelike koristi jer Exportdrvo duže vrijeme nije isplaćivalo dividendu.

Uprava će, tvrdi naš izvor, na ponudu o preuzimanju najvjerojatnije reagirati kupnjom novih dionica u portfelj i tako će dizanjem njihove cijene spriječiti Spačvine planove, a za to trenutno ima novca jer je potkraj prošle godine Exportdrvo nagodbom od Grada Zagreba dobilo 7,3 milijuna eura. Nagodba je sklopljena nakon što je Exportdrvo pokrenulo sudsku tužbu za izgubljenu štetu jer Grad nije upisao u zemljišne knjige objekt Tržnica Gorica u kojem je Exportdrvo imalo oko 2.900 četvornih metara poslovnog prostora. Cijena od oko 2.500 eura po kvadratu, odnosno ukupno 54 milijuna kuna za taj poslovni prostor bilo je i više nego što je Exportdrvo očekivalo jer je ta imovina u njegovim knjigama procijenjena na samo 35 milijuna.

Upravo je ta financijska injekcija, tvrde upućeni u zbivanja u drvenoj industriji, potaknula Spačvu na najnoviju akviziciju. U ostvarenje ambicija vinkovačke kompanije o preuzimanju zagrebačke tvrtke mnogi iz sektora drvene industrije ne sumnjaju – njihova predviđanja razilaze se samo oko pitanja kako brzo i na koji će način to uspjeti učiniti.

Spačva je prije samo desetak godina bila na istom putu kao i većina slavonskih poduzeća. Strajkovi, male i neredovite plaće, gubitak tržišta, stalna dugovanja prema Hrvatskim sumama i nesnaženje u tržišnim uvjetima prijetili su stećajem, a nekadašnji ponos drvom bogate Slavonije u ozbiljnim gospodarskim krugovima smatran je neperspektivnim poduzećem. No jedna je stvar promaknula gospodarskim analitičarima. Ako je poratnih godina išta vrijedilo u Spačvi, to su bili zaposlenici. Ljudi koji znaju svoj posao, i to uglavnom mladi. Rukovodstvo, kad tada su uglavnom činili stručnjaci od 30 do 40 godina, željni uspjeha i s vizijom koja se mnogima činila nemogućom.

Ipak, nedvojbeni uspon toga poduzeća počeo je prije tri godine ulaskom relativno male građevinske tvrtke Čvor u vlasničku strukturu. Kupnjom 79 posto dionica Spačve čelni ljudi Čvora iz temelja su promijenili Spačvinu poslovnu filozofiju. Dugogodišnji poslovni partneri i vlasnici Čvora Tomislav Konjevod i Dario Puljiz pročinjali su da će Spačvi ugled može vratiti samo povratkom na tradicionalna tržišta. Prvi korak za ostvarenje toga cilja, tj. plasiranja polufinalnih i finalnih proizvoda od slavonske hrastovine, bio je zapošljavanje dvadesetak stručnjaka i mladih ljudi s dobrim znanjem stranih jezika koji su agresivnim nastupom na zapadnoeuropskom tržištu Spačvi priskrblili dugogodišnje ugovore.

Spačva je u posljednjih godinu-dvije zapošila 350 djelatnika, 70 posto proizvodnje se izvodi, a u nove investicije uloženo je 40 milijuna kuna. Danas je to jedna od vodećih industrija u Hrvatskoj s 1.050 zaposlenih i prošlogodišnjim prihodom od 177 milijuna kuna. Prije samo tri godine on je iznosio 120 milijuna kuna.

• Imamo definirane ciljeve – prvi je još snažniji izvoz prepoznatljivih Spačvinih proizvoda, a drugi je sustavno ulaganje u nove investicije i proizvodne programe – ističe Dario Puljiz, predsjednik Uprave DI Spačva. Prema njegovim riječima na akviziciju su se odlučili nakon što su uvidjeli da razvijanje izvoza zahtijeva mnogo truda i vremena.

• Od 1990. godine, kada je Spačva počela s radom na zapadnoeuropskim tržištima, samo 50 posto ukupnog izvoza ugovoreno je u samoj Spačvi, a ostatak preko posrednika. Zato smo zaključili da je pametnije kupiti tvrtku koja u izvozničkim krugovima ima ugled i ime – dodaje Puljiz.

Tvrtka Exportdrvo stoga je, kaže, bila logičan izbor jer su s njom imali dugogodišnje vrlo dobre poslovne odnose i više od polovice izvoza išlo je preko Exportdrva. Puljiz ističe kako je Spačva do sada kupila dionice varaždinske tvrtke Validus i dio vlasništva malih dioničara, čime je stekla 29,94 posto dionica Exportdrva.

• Zainteresirani smo za daljnju kupnju dioniča Exportdrva i za tu smo namjenu osigurali dodatnih 50 milijuna kuna. Sa svojim namjerama upoznali smo Upravu Exportdrva i smatramo da je naša ponuda korektna. Ne namjeravamo se upletati u Nadzorni odbor dok ne dobijemo odgovor na ponudu za preuzimanje. Spačva je danas stabilna tvrtka koja redovito izvršava sve zakonske obveze i nitko se ne treba čuditi što netko iz Vinkovaca kupuje zagrebačku tvrtku. I u drugim drvenim industrijama u Hrvatskoj naša je namjera uglavnom naišla na odobravanje jer većina naših poslovnih kolega smatra kako Spačvino iskustvo u drvenoj industriji može samo pogodovati izvozno orijentiranim tvrtkama – zaključio je Puljiz.

S njegovim riječima slažu se mnogobrojni poduzetnici iz te branše koji smatraju da je 470 kuna po dioniči dobra ponuda, osobito ako se pogledaju ne baš sjajni financijski rezultati Exportdrva.

Brojke o poslovanju Exportdrva za prvih devet mjeseci 2005. godine govore o padu ukupnih prihoda u zemlji i inozemstvu od 18 posto, a trend smanjivanja prihoda i rashoda osjeća se već godinama. No dioničari Exportdrva sigurno se nadaju da će moći podići cijenu dioniča i moguće je da će na tom području biti određenih ustupaka.

Exportdrvo pak sa sadašnjom kompliciranom vlasničkom strukturom nema mnogo šans za uspjeh, tvrdi naš izvor, a ta ga boljka muči već godinama. Ako dođe do preuzimanja, Spačva se (kako se dalo naslutiti iz odgovora direktora Darija Puljiza) namjerava povezati s požeškim Spin Valisom i drugim vodećim tvrtkama iz branše, odnosno plasirati njihove proizvode u inozemstvo preko Exportdrva. Takvim razvojem događaja zauzimavala bi se rasprodaja imovine Exportdrva i njegovo polaganje propadanje, a Exportdrvo bi uspjelo sačuvati titulu ‘najvećeg hrvatskog izvoznika drvenih proizvoda’.

Zamjenik direktora DI Novoselec Hrvoje Svetina smatra da će Spačvino preuzimanje Exportdrva koristiti cijeloj drvenoj industriji.

• Sadašnja uprava Spačve dosta je otvorena i vjeruje da će vratiti izgubljeno povjerenje drvene industrije u Exportdrvo koje je posljednjih godina zastupalo interes stranih kompanija, a ne hrvatskih proizvođača. Naime, nakon što bi uspostavili kontakt u inozemstvu i dobili nacrt namještaja od neke strane kompanije, oni bi među hrvatskim tvrtkama tražili najjeftinijeg ponuđača, umjesto pouzdanog i kvalitetnog partnera koji će namještaj proizvoditi po realnoj cijeni konkurentnoj na stranom tržištu. No Exportdrvo je traženjem najjeftinijeg proizvođača konstantno rušilo cijene hrvatskih proizvoda – objasnio je Svetina i dodao da je problem Exportdrva i česta promjena direktora i politike poslovanja, što se odrazilo i na poslovne rezultate.