Iako je imala puno prilika naučiti se politici, Vesna Škare-Ožbolt djetinjasto se zaigrala u ulozi ‘neovisne’ vamp-ministrice pa joj se izmaknulo tlo ispod nogu.
U natoč veseloj glazbi prizor je bio istinski otužan. U nekoj birtiji, zagrljena s folk-pjevačicom, pjevala je tek smijenjena ministrica pravosuđa. Smijala se usijljeno, na rubu histerije, u kameru TV Nove. Pa je razdragano plesala. Pa je nervozno mazila nekog jednog maltezera. I ponavljala, tako neuvjerljivo, kako joj je lijepo otkad je smijenjena, ljepše nego ikad. Tako je s političke pozornice prilično tugaljivo otisla Vesna Škare-Ožbolt.
Vesna Škare-Ožbolt imala je i priliku i potencijal da se razvije u modernu i uspješnu hrvatsku političarku. Možda za nijansu više od bilo koje svoje kolegice i od većine kolega. Od početka devedesetih, kao glasnogovornica u Uredu predsjednika Tuđmana, u vrijeme kad je ondje bilo središte hrvatske ali i bitno mjesto svjetske politike, imala je priliku, učiti kako funkcionira politika iza scene, vidjeti kako to radi sama krema svjetske diplomacije, naučiti kako funkcioniraju mediji i javnost. Nakon toga imala je priliku sve to primijeniti na vlastitu političku karijeru. Uz to, oduvijek je posjedovala iznimnu energiju, veliku ambiciju, želju za moći i ne previše skrupula – sve karakteristike u politici poželjne i nužne. A onda je, u otužnom finalu podulje predstave, ukinula sebe u politici, ali i svaku buduću potrebu za Vesnom Škare-Ožbolt – u politici.
Politička biografija Vesne Škare-Ožbolt zapravo je paradigma (negativnog) razvoja hrvatske političke elite. Nastajali su u nuždi, naivnosti pa i neznanju. Razvili su se do razine frivolne i bezidejne estrade, koja je sama sebi prevažna i sama sebi dovoljna. Dobro su izučili manipulativne vještine u politici i – uglavnom ništa izvan toga. A upravo je nevjerojatno kako iznimno političko iskustvo iz ratnih i prvih po ratnih godina, studijska putovanja, seminari i međunarodne konferencije na njima nisu ostavili praktički nikakva traga, pomogli im da nauče odrediti prioritete, razlikovati bitno od nebitnoga.